Zašto su Hrvati morali ugasiti Herceg-Bosnu?

“Nekoliko sam puta, nedugo nakon rata, razgovarao s američkim diplomatima s oznakama “on deep background”, a jednom prigodom čak i s jednim od tvoraca Daytonskog sporazuma Richardom Holbrookeom. Na moj naivni upit zašto ste ukinuli hrvatski entitet u BiH Herceg-Bosnu, odgovor je bio da to je odlučio predsjednik Franjo Tuđman. Čak sam se “drznuo” reći kako Tuđman nije bio predsjednik Hrvata u BiH, a odgovor je bio: – Pa i vaši su se vođe s time složili. Nisam postavio treće pitanje!” , piše Zoran Krešić za Večernji List BiH.

U dokumentima koje je do sada deklasificirala američka Središnja obavještajna agencija (CIA) osnivanje Herceg-Bosne (HB) u studenom 1991. godine, za koju njezini oponenti tvrde da je presuđeno s konačnom odlukom Haaškog tribunala u predmetu koji je zasjenio potez generala Slobodana Praljka, čak nije zabilježeno među najvažnijim događajima posljednjeg rata. Najprije je utemeljena Hrvatska zajednica u Bosanskoj Posavini, nakon toga slijedila je organizacija u središnjoj Bosni.

Stalni prijepori

Napokon 18. studenog 1991. godine, na dan pada Vukovara, kada su i Hrvati u BiH bili u šoku i strahu hoće li ih pogoditi ista sudbina grada heroja, odlučili su utemeljiti Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (HZ HB). Njezino utemeljenje, pokazalo je to vrijeme, imalo je svoje puno opravdanje i smisao. Najprije u obrambenom smislu jer su Hrvati uspjeli opstati tamo gdje su do kraja rata ostale institucije Herceg-Bosne i postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane. Iako to neki drukčije vide, Hrvati su zadržali i svoj politički status u Bosni i Hercegovini, ponajprije zahvaljujući zalogu političke organizacije Herceg-Bosne.

Posljednjih dana, nakon što je ponovno zaoštrena situacija u BiH nakon izricanja presude šestorici dužnosnika, na YouTubeu su se pojavile i snimke izjava tadašnjeg bošnjačkog čelnika Alije Izetbegovića, koji BiH naziva Herceg-Bosnom pozivajući se na stoljetnu opstojnost ove države. No, zasigurno su Hrvati i Bošnjaci (na početku rata nazivani su Muslimanima), imali različitu viziju kako urediti i organizirati BiH, pa čak i treba li uopće biti neovisna država. Da su Muhamed Filipović i Adil Zulfikarpašić, koji i danas uživaju veliki ugled u Sarajevu, uspjeli nagovoriti Aliju Izetbegovića, BiH bi ostala zarobljena u tadašnjoj krnjoj Jugoslaviji iz koje su već istupile Slovenija i Hrvatska. Vodstvo Herceg-Bosne, a ponajprije ono iz Zagreba, uspjelo je međutim Izetbegovića usmjeriti prema novim koordinatama, neovisnosti BiH – ali koja je imala i svoju krvavu cijenu.

Najprije se Hrvati i Bošnjaci nisu mogli usuglasiti o tome kako će BiH biti iznutra uređena, pa je čak došlo u pitanje i održavanje referenduma o neovisnosti. Predstavnici bh Hrvata inzistirali su da pitanje za referendum, koji je održan 28. veljače i 1. ožujka 1992. godine, a koji su Srbi bojkotirali, glasi tako da se odmah uvrsti jedan od uvjeta koje je ponudila tadašnja Europska ekonomska zajednica za priznanje – uređenje zemlje kao zajednice triju republika (Cutileirov mirovni plan). No, tadašnje muslimansko vodstvo odbacivalo je takav plan po kojemu bi svaki od naroda imao svoj većinski entitet.

Izetbegović nudio podjelu

Alija Izetbegović čak je u dva navrata, kako to tvrde hrvatski izvori, nudio zapadnu Hercegovinu, uključujući Mostar, da se pripoje Republici Hrvatskoj. No, u Zagrebu nikada nitko nije prihvaćao takvu “velikodušnu” ponudu. Rat koji je uslijedio nakon Vance – Owenova plana bio je jedna od najkrvavijih epizoda posljednjeg rata. Ponajprije na području središnje Bosne, ali i u Hercegovini. Najteži okršaji s puno masovnih zločina događali su se u središnjoj Bosni. No, nijedan od tih slučajeva nije bio izoliran, a ni međusobno nepovezan.

Najteži krimen Herceg-Bosni u središnjoj Bosni upravo je ispisan zbog teškog ratnog zločina, pokolja 116 bošnjačkih civila i vojnika, među kojima su bila i djeca te žene – dogodilo se to u selu Ahmićima. No, da sve bude ironičnije, kakva je uostalom bila i presuda u slučaju šestorice dužnosnika Herceg-Bosne, Ahmići, koji su spajali dvije hrvatske enklavice, ocijenjeni su legitimnim vojnim ciljem. Naravno, nisu legitimni zločini tamo počinjeni. Dapače. Za taj je zločin u Haagu kazne dobilo osam hrvatskih dužnosnika, a jedan od bivših čelnika HB-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora.

No, istoga jutra kada su se dogodili Ahmići, pobijena su 22 Hrvata u selu Trusini. No, za taj zločin u Haagu, jednako kao ni za sve masovne zločine u dolini Neretve nad Hrvatima, koja je etnički očišćena od Sarajeva do Mostara u kampanji Armije BiH – u Doljanima je ubijeno 39 Hrvata, u Grabovici su likvidirana 32, a među njima i četverogodišnja Mladenka, u Uzdolu čak 41 Hrvat, 29 civila i 12 zarobljenih vojnika – nitko nije odgovarao.

U središnjoj Bosni Hrvati su uklonjeni s lica zemlje u masovnim pokoljima u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Maljinama, selu Šušnju kod Zenice, Bugojnu (koje je tijekom rata bilo doslovno logor za Hrvate)… Hrvatska zajednice HB postala je Hrvatska republika Herceg-Bosna – utemeljena je 28. kolovoza 1993. godine nakon čega je imenovana i vlada kojoj je na čelu bio Jadranko Prlić.

Tim nesretnim hrvatsko-bošnjačkim sukobom, zbog kojega je dio istine donio Haaški tribunal, koji ipak nije utvrdio tko je započeo taj rat, na gubitku su bili svi. Hrvati i Bošnjaci. I Republika Hrvatska. Koja je istodobno bila pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice zbog toga rata, ali i objektivno slabila svoju poziciju za rješavanje svog unutarnjeg pitanja – okupacije u Krajini, zapadnoj Slavoniji i Podunavlju.

Tek je s okončanjem hrvatsko-bošnjačkog sukoba RH mogla posve osloboditi svoj teritorij. Zbog toga je već u rujnu 1993. godine tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić poslao prve poruke bošnjačkom šefu diplomacije Harisu Silajdžiću da okončaju rat. Čak su i iz Vatikana stizala upozorenja da se okonča rat između Bošnjaka i Hrvata. A to je podrazumijevalo i stapanje Herceg-Bosne s tadašnjim prostorom pod nadzorom Armije BiH, što se tadašnjem hrvatskom vodstvu u BiH činilo ravno samoubojstvu.

Od rujna 1993. do veljače 1994. bošnjačka Armija BiH je, što je posve suprotno naporima Zagreba, počinila desetak pokolja te ubila više od 200 Hrvata šaljući sve brojnije snage prema središnjoj Bosni, koja je doslovno bila pred padom, a bošnjačke postrojbe probijale su se i u sjevernom dijelu Hercegovine u svom naumu da dođu do mora.

Tuđman je tada presudio. Čak je i ministar obrane Gojko Šušak morao intervenirati kako bi se prihvatio ovaj plan kojim je konačno u ožujku 1994. formalno presuđeno projektu Herceg-Bosne. No, s tim se planom nije složio tadašnji predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban, koji je odstupio s dužnosti, a na njegovo mjesto imenovan je Krešimir Zubak.

Ukidanje Herceg-Bosne poslužilo je nizu pobjedničkih vojnih operacija. Najprije akcije Cincar i oslobađanja Kupresa, zatim zajedničkih operacija Hrvatske vojske i HVO-a Zima ‘94., zatim operacija Skok 1 i Skok 2, kojima je doslovno s bosanskohercegovačke strane stvorena stupica za tzv. SAO Krajinu. Završna operacija za oslobađanje Hrvatske bila je Oluja u ljeto 1995. godine kada su ponovno zajedno postrojbe HV-a i HVO-a sudjelovale u slamanju pobune.

 

Poziv iz Washingtona

Tom je akcijom spašena i bihaćka Krajina i spriječen pokolj koji je mogao nadmašiti razmjere Srebrenice. Do kraja rata u BiH izvedene su još akcije Maestral i Južni potez, kojim su hrvatske snage došle doslovno na prilaze Banja Luke, no ponovno je uslijedio poziv iz Washingtona kojim je zaustavljeno dalje napredovanje. A taj vojni manevar bio je dovoljan da se okonča rat u BiH za zelenim stolom i uspostavi Daytonska BiH u kojoj je verificirana Republika Srpska, kojoj nitko ni na jednom sudu nije presudio. U razgovorima koji su prethodili Daytonu, HZ HB više nije bila tema jer su podjelu zemlje po omjeru 49% Republici Srpskoj i 51% Federaciji BiH usuglasile zemlje Kontaktne skupine.

Tuđman je u Daytonu predvodio pregovore uime RH, ali i bh Hrvata. Američki sugovornik s početka ove priče potvrdio je kako Tuđman nije imao previše prostora jer je na stolu imao i rješenje za Podunavlje i zaokruživanje teritorija, pa je teška srca prihvatio kompromis. No, nasljednik Stipe Mesić na Herceg-Bosni je gradio poene. Dapače, svjedočio je protiv njezinih dužnosnika. Vjerujući valjda da će Tuđmana okaljati dovoljno kako život ne bi proveo u sjeni prvog predsjednika.

(Zoran Krešić/Večernji List)

 

21 komentar

  • Prodani smo i zrtvovani po zna koji put radi hrvatske samo mi nije jasno kako mozemo bit toliko naivni pa da to jednom shvatimo da su i sestorka zrtvovana

  • Prodani smo i zrtvovani po zna koji put radi hrvatske samo mi nije jasno kako mozemo bit toliko naivni pa da to jednom shvatimo da su i sestorka zrtvovana

  • Prodase nas i gojko susak i franjo tudman to je cinjenica. A mi budale crkavamo za hrvatskom ginemo za nju,a oni nas ne bendaju ni 1% i to je jako tuzno. Umjesto da nas drze kao malo vode na dlanu i srame se tog sto su nas prodali oni nam ovako vracaju. Vise ne idem na nikakvo glasovanje ne zanima me ni hdz ni sdp,hsp i ostale iskvarene stranje. 20 mi je godina i sramim se prvo hrvatske,a onda svoje hercegovine kad vidim kakvi nam ljudi vode drzavu.

  • Pročitao sam od A do Ž kompletan članak.Ono što novinar večernjeg lista inače lista koji je u službi stranke piše nigdje ne odgovara na postavljeno pitanje,čak nam ni ne nudi mogućnosti da sami odgovorimo.Već suprotno završava sa najomraženijim likom kod nas a to je Mesić,pa se svaki čitatelj usredotoči na nebitno i što već znamo a znamo da je Stipe Mesić veleizdajnik koji bi u svakoj normalnoj zemlji bio osuđen na doživotni zatvor!No kod nas Hrvata i u matičnoj domovini on uživa ugled u političkim krugovima …Herceg Bosne nema jer se ubrizgavao novac usred ratnih djelovanja,a taj novac nije raspoređivan kako treba i mnogi su ga zloporabili,pa tako smo dobili lokalnog izdajnika Lijanovića,kojeg je stvorio HDZ-e,a sad nam je doveo u grad klanje kurbana…
    Herceg Bosne nema jer je jugoslovenski udbaški kadar ušao u strukture vlasti,a oni koji su iznijeli rat nisu bili dovoljno zreli niti inteligentni da prepoznaju opasnost od tih struktura,danas je prekasno plakati i kukati nismo ovo nismo ono.Čitam ovih dana svi uporno ponavljaju zločin je ubiti civila,ja mislim da svatko tko je pod oružjem nebitno kako je obučen je legitiman vojni cilj.
    Herceg Bosne nema jer se pomagalo muslimanima,umjesto da se njih svelo na minimalan broj Hrvati su im pomagali i naoružanjem,a i prihvatom izbjeglica…
    Valjda danas svtako vidi da je to bila pogreška.
    Herceg Bosne nema jer ni Hrvatska politka iz Zagreba nije imala snagu ni moć da je očuva,i realno žrtvovala nas je jedanko kao što je jedan gospodin 1941.žrtvovao dalmatinske otoke,Istru i primorje…Al eto mi nismo toliko kukali kao oni nit smo se međusobno tukli kao tada,još smoim digli spomenike….
    Dakle Krešiću novinaru,napiši HRVATSKI PREDSTAVNICI UNUTAR TAKOZVANE BOSNE I HERCEGOVINE,KAO NI HRVATSKA VLAST U MATIČNOJ DOMOVINI,ŠTITEĆI SVOJ GOSPODARSKI KRIIMINL,PRONEVJERE SVOJIH KADROVA,EGOIZMA,NEPOTIZMA I ŽELJU ZA VLAŠĆU NISU KADRI UČINIT NIŠTA DOBRO ZA “OSTATAK OSTATAKA” HRVATSKOG NARODA!!!!!!!!!!!!!!!

  • nije moglo drukcije tudman susak seks hrvatine istinske a mi smo toliko naivni da nas 3 mesiceva novinara rasture ko posljednje kretene i ruse hrvatsku

  • Mislim da nismo imali prijatelja za drzavnu politiku,pozivao sam se za Antu Starcevica ni Bec ni Pesta ni Rim Ni Berlin nece pomoci nam samo BOG I HRVATI.

  • Tuđman je morao na žalost žrtvovat HB, ja mu to ne zamjeram s obzirom na situaciju koja je tada bila, problem je bilo njegovo kretenskog pomaganje muslimanima gdje je on mislio da će oni s tim oružjem napasti Srbe, a oni kao i Srbi s onim zajedničkim JNA oružjem po nama. i druga stvar, najveća greška uz to što se okružio udbašima i “antifašistima” u HDZu i državnim institucijama, je ta što nije shvatio važnost lustracije i što nas nije pozicionirao u blok države srednje i istočne europe, gdje realno i pripadamo, zato jer je smatrao da smo mi nekakvi “zapadni tipovi” koje će zapad gledat s oduševljenjem, a oni su nas satrali do neprepoznatljivosti skupa s našim izdajnicima, posebice nakon smrti Tuđmana. je Franjo žrtvovo HB, ali tek kad mu je ponestalo “opravdanja” pred zapadom da je brani. ne možete biti tako neobjektivni, i ne shvaćat da je Hrvastka bila broj jedan za sve hrvate, jer bez nje smo nitko i ništa. a meni osobno je žao ko psu te HRHB jer vidimo što se danas događa bez nje, i žao mi je našeg naroda u HB i posebice tragičan kraj generala Praljka, ali sva ta žrtva jednog dana neće biti uzaludna, jednog dana Hrvati ne ovi komunisti i izdajice, će shvatit da je jedini način biti odriješit kad je trenutak za djelovanje, 1990ih se uopće nije smjelo ulazit u nikakve odnose s muslimanima, a to da je MZajednica njih proglasila temeljnim narodom ovom presudom, nam samo treba biti pokazatelj da smo u međunarodnim krugovima mi Hrvati nitko i ništa, i shodno tome tim imbecilima treba idući puta reći da su i oni za nas nitko i ništa i da ne odustajemo od hrvatskih prava od prava na autonomiju s druga dva naroda, i da se Bosna može uredit samo po nacionalnom ključu, pošto Srbi žele odcijepljenje RS, misilm da će oni kad tad prouzročit rat u Bosni, a to moramo dočekati spremni, naoružajte se ljudi, nemojte čekat glupe političare da vas naoružaju, i pozovite Ruse da vam ulažu u Neum i Hercegovinu nađite Ruse i napravite da oni imaju svoje interese u vas, i naći ćete moćnog saveznika za svoje ciljeve, ali to neće ići s kretenom Čovićem i HDZom koji pušu u rog ovih majmuna koji su izdali hrvatski narod u HB i koji su “dostojanstvneo i mirno” prihvatili presudu u Hagu, iako je general hrvatske vojske ne samo vojske hrvata u HB počinio samoubojstvo. nevjerojatno je da ta stoka nas i dalje poziva na “mir i dostojanstvo”. nakon sveg zla izdaja kriminala komunističko udbaških idiota koji vode specijalni rat protiv vlastitog naroda kao i u vrijeme SFRJ, ma mislim što pričat, ovo nije viđeno u svijetu ovakvih retarda kakvi žive na “ovim prostorima” da citiram jugoslavenska govna.

  • političke okolnosti su uvijek u hrvatskojtakve, kroz stoljeća da imamo izdajnike na vlasti, dok ostali grade svoje pozicije uvijek na našu štetu, samo pogledajte balijančad i uvidjet ćete o čemu govorim. njihov rat protiv HB niej bio rat protiv loše politike, već rat za njihov opstanak preko naše grbače, oni su se bojali ako se mi pripojimo HR da će onda i srbi svojim putem, a pošto nisu mogli Srbima ništa jer su brojniji narod jer su bili daleko bolje naoružani od tih govana, naravno da su udarili na nas, samo gledajte iz njihove perspektive i sve će vam biti jasno, naravno da ih ne opravdavam ali shvaćam njihovu poziciju. kurvinjsku politiku koju vode, Hrvati će im naplatit s kamatama u idućem ratu, a ključni zadatak je da se u hrvastkoj do tada uništi ovaj jugo korov koji razara državu i posredno i narod, jer bez državotvornih judi na vlasti u HR, Hrvati u BiH će biti vreća za napucavanje svima. tako i u cijelom svijetu, a i u hrvatsoj, jugo govanca ni o hrvatima u hr ne vode brigu, ja znam jer živim u HR i znam što govorim, nije ih briga ni za hrvate ovdje a kamoli u HB. pa i to imajte u vidu.

  • Armija BiH probijala se prema središnjoj Bosni, koja je doslovno bila pred padom i u sjevernom dijelu Hercegovine u svom naumu da dođu do mora.

    Tuđman je tada presudio. Čak je i ministar obrane Gojko Šušak morao intervenirati kako bi se prihvatio ovaj plan kojim je presuđeno projektu Herceg-Bosne.

  • Ukidanje Herceg-Bosne poslužilo je nizu pobjedničkih vojnih operacija. Najprije akcije Cincar i oslobađanja Kupresa, zatim zajedničkih operacija Hrvatske vojske i HVO-a Zima ‘94., zatim operacija Skok 1 i Skok 2, kojima je doslovno s bosanskohercegovačke strane stvorena stupica za tzv. SAO Krajinu.

  • ima pojedinaca koji su malo čudni : mrze svoju majku , svoju zemlju , žele da budu neko drugi . majka naša je BiH i mi je volimo . ima mjesta i više nego što možemo naseliti . naravno možemo voljeti i poštovati i hrvatsku i srbju i crnu goru , i sve druge zemlje gdje nam je lijepo . sretni praznici

Odgovori na Anonimno X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.