Zašto se u BiH namjerno pogrešno tumači presuda “Sejdić-Finci”?

Bošnjačka politčka elita koristi sve mehanizme kako bi pokušala od BiH napraviti građansku državu, točnije, državu jednoga naroda koji će imati vlast nad druga dva konstitutivna naroda.

Pri tome koriste i lažno tumačenje presude “Sejdić-Finci”, a odvjetnik Davor Bunoza za RTV Herceg-Bosnu pojašnjava, na temelju dokumenata, kako Hrvati moraju imati legitimnog člana Predsjedništva BiH, te kako odluke međunarodnog karaktera nikada ne ukidaju status konstitutivnih naroda.

Samo netko u BiH to želi tako prikazati.

U pilogu RTV HB o istoj temi govorio je i odvjetnik Slaven Bevanda. Opširnije pogledajte u nastavku.

Podsjetimo, “Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine” (Aplikacije br. 27996/06 i 34836/06 Europskog suda za ljudska prava)je naziv sudskog predmeta koji je vođen od 2006-2009. godine pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija, protiv Bosne i Hercegovine, a koji su kao pripadnici nacionalnih manjina onemogućeni biti birani u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda BiH.

Sud je 22. prosinca 2009. u zgradi Europskog suda u Strasbourgu, donio presudu u kojoj su u 10 točaka donesene odluke o ujedinjenju tužbi, i definirao tužbu kao ispravnu, donio presudu, te zatražio dodjeljivanje tražene naknade tužiteljima. Ova presuda još uvijek nije implementirana u Izborni zakon, jednako kao i presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića (presuda iz 2016. godine) koja se odnosi na neproporcionalnu raspodjelu mandata iz 10 županija u Federaciji BiH u Federalni Dom naroda u Klubu Hrvata, sukaldno broju Hrvata koji žive u toj županiji.

Tom odlukom potvrđeno je da je načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti svih triju naroda u BiH neodvojivo od prava svakog naroda da sam bira svoje političke predstavnike.

Ono što je problem u nemogućnosti dogovora oko izmjena Izbornog zakona u BiH je to što bošnjačke i tzv. građanske političke elite često potenciraju da ove dvije presude međusobno jedna drugu isključuju, što uopće ne mora tako biti. Samo je potrebno u izbornom zakonu omogućiti da se “Sejdić” i “Finci” imaju pravo kandirati, a uz to da konstitutivni narodi, Hrvati, Srbi i Bošnjaci mogu birati svoje političke predstavnike po vlastitom izboru. A predstavnici Hrvata, kao najmalobrojnijeg naroda, primjerice, ne moraju nužno biti Hrvati, to mogu biti i Eskimi i Marsovci, ali i Sejdić i Finci uz uvjet da imaju dovoljan broj glasova unutar hrvatskog biračkog korpusa.  

To je načelo “legitimnosti predstavljanja” koji hrvatatska politika papagajski ponavlja, ali ga nedovoljno dobro artikulira u javnosti.

(www.jabuka.tv)