Zašto se blagdan Prikazanja Gospodinova zove još Svijećnica ili Kalandora?

Blagdan Prikazanja Gospodinova (Svijećnica ili Kalandora) slavi se 2. veljače, na 40. dan nakon Bo­žića, ima za predmet biblijske događaje u jeruzalemskom hramu, koji su izneseni u Lk 2,22-39 i kod kojih je Isus više u središtu od svoje Majke.

Prema starozavjetnim kultskim propisima o čišćenju (Lev 12,1-2) žena je vrijedila, nakon rođenja dječaka 40 dana, a nakon rođenja djevojčice 80 dana, kao nečista i morala je potom predati svećeniku ovcu i goluba, a ako je bila siromašna samo dva goluba kao okajnicu. Primjereno tim propisi­ma Marija i Josip donijeli su Isusa u hram, a Marija je pritom predala i žrtvu za svoje očišćenje i otkupninu za svoga Prvorođenca, piše Nedjelja.ba – portal Katoličkog tjednika.

Što se tiče nastanka s ovim povezanog blagdana, može se razlikovati istočnu (Jeruzalem) i zapadnu (Rim) komponentu o podri­jetlu.

U Rimu je to blagdansko slavlje možda poznato već sredinom 5. stoljeća. Prema kasnijim svjedočanstvima s tim se 40. danom nakon Božića razvila također procesija svjetla, koja je trebala potisnuti staru pogan­sku procesiju pomirenja, koja se svake pete godine držala početkom veljače kao gradska procesija (Amburbale). Na taj pokornički karakter podsjećala je još do 1960. propisana ljubičasta boja liturgijskog ruha. Ta kod kršćanske procesije nošena svjetla podsjećaju na to kako je Šimun na taj dan Isusa nazvao: Svjetlost na prosvjetljenje naroda (Lk 2,32). Blagoslov pritom nošenih svjetiljki nastao je još prije prijelaza tisućljeća u Galiji.

Kako je navedeno u priručniku Slaviti crkvenu godinu, blagoslov svjetla i procesija svjetla vodile su do hrvatskog označavanja Svijećnica (njem. Lichtmeß), koja malo izriče o pravoj tematici blagdana. Također do 1969. službeno ime Očišćenje Blažene Djevice Marije (Purificatio Beatae Mariae Virginis) mora se označiti kao najnesretnije i najnejasnije, jer je Marija zacijelo prema nauci Crkve u svakom pogledu bez grijeha.

Glede samog slavlja, blagoslov svijeća obavlja se prije blagdanske mise. Nakon škropljenja blagoslovljenom vodom procesija se uz pjesmu uputi prema crkvi, a predviđeno je i da vjernici drže u rukama zapaljene svijeće.

Tematsko središte misnog proprija stvaraju događaji u hramu, kako ih prikazuje perikopa evanđelja (Lk 2,22-40). Ti se događaji navješćuju također sažeto u blagdan­skom predslovlju, gdje se kaže: Danas je Majka Marija tvoga vječnog Sina prikazala u hramu, a starac Šimun, nadahnut Svetim Duhom, proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda. Stoga danas i mi radosno hrlimo Spasitelju u susret…

Ovim postaje jasno, kako blagdanska liturgija ne ostaje stajati kod pobožnog razmatranja jedne idile, nego pazi na cjelokupni misterij spasenja. Početak puta i cilj gledaju se u jednom, zaključuje Katolički tjednik.

Kod nas se ovaj blagdan zove i Kalandora. Vjerovalo se uvijek da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Otuda je i stara hrvatska poslovica: Kalandora vodna, godina rodna, ali ima i druga: Kalandora vedra, u dice se vide rebra.

(www.jabuka.tv)