Zašto digitalni nomadi izbjegavaju BiH?

Oni rade odakle god žele, nemaju fiksno radno vrijeme, imaju pristojna, a često i nadprosječna primanja i vole istraživati svijet. Dovoljni su im tek prijenosno računalo, mobitel i kvalitetna internetska veza.

Govorimo o skupini ljudi koje se prethodnih mjeseci naziva digitalnim nomadima, piše Večernji list.

Proteklih dana u Hrvatskoj se govori o važnosti privlačenja ovakvih ”zaposlenika”, stranaca kojima je ta zemlja zanimljiva. Najavljuje se da će ta država postati prva u svijetu koja će potpuno zakonski regulirati boravak digitalnih nomada i tako privući tisuće i tisuće njih iz svijeta. BiH, pak, iako ima brojne prirodne ljepote i znamenitosti, ali i mnoštvo napuštenih prostora gdje bi digitalni nomadi mogli raditi, rijetke uspijeva privući.

Što je problem s BiH, objasnio je za Večernji list jedan ”nomad” koji programira za tvrtke u Europi i svijetu.

Mnogi kolege s kojima razgovaram izvana misle da je u BiH još ratno stanje i da živimo u velikoj bijedi. Većina ih pogleda neki film, a obično je to ratna tematika kada govorimo o ovoj zemlji, i zato radije idu negdje drugdje, priča Večernjem listu sugovornik kojemu nije navedeno ime.

Ističe i kako u ovoj zemlji nema jeftinih, a kamoli opremljenih prostora za ovakvu vrstu rada.

Kod nas su cijene nekretnina i najma prostora u rangu najrazvijenijih europskih zemalja, a budući da se ljudima koji dolaze spojiti ugodno s korisnim ne boravi u nekom ”stanu na dan”, koji će za desetak dana platiti petstotinjak maraka, oni traže coworking prostore, radne prostore gdje će imati stol, ormarić, brz internet, pisač… Upišite u oglasnik da tražite takav prostor, pomučit ćete se i nećete ništa pronaći. Mi smo se usmjerili na neki hedonistički način života upotpunjen svakodnevnim jadikovkama, a nitko da se pokrene kako bi nešto napravio. Estonija daje slobodne vize da im digitalni nomadi i stručnjaci dolaze, Hrvatska pravi koncept koji bi trebao biti najuspješniji, čak i u Europi, a mi ovdje ostajemo posljednja rupa na svirali koja uglavnom šalje vani sve željne posla, a ne privlači nikoga, ogorčen je nepoznati sugovornik Večernjeg lista.

On se još kratko planira zadržati ovdje.

To je moj način rada. Da se razumijemo, ja nikad neću trajno napustiti ovu zemlju, ali samo zato što radim ovaj posao i lijepo je ovdje živjeti. Ali mi isto tako nema smisla da ne možemo privući ovakve ljude. Općine i gradovi imaju toliko napuštenih prostora. Da naprave dva ureda u svakoj lokalnoj zajednici, mogli bismo krenuti nekim putem razvoja i privlačenja ljudi koji će ovdje potrošiti novac. Međutim, kod nas se o ovakvim stvarima još ne raspravlja. Nama je važno ispravljati prošlost, a s budućnošću što bude. Primjerice, kad idem u neku stranu zemlju, čak ima i poduzetnika koji mi nude svoje prostore za rad jer su svjesni kako ću im možda koristiti u nekom segmentu, pomoći oko nečega. Oni mene ne gledaju kao nekoga tko će im dati koju stotinu eura za mjesec-dva, nego kao nekoga čije im znanje može koristiti, zaključio je mladić koji se bavi računalnim programiranjem, a kojemu spomenute novine nisu navele identitet.

Prema ATTA-inu (Globalna udruga pustolovnih putovanja) istraživanju, digitalni nomadi dijele nekoliko zajedničkih karakteristika, ma gdje se nalazili. Prije svega, u određenoj zemlji zadržavaju se onoliko koliko žele i mogu, a zbog posla na prvom im je mjestu pouzdan i brz internet, što znači i kvalitetna telekomunikacijska infrastruktura koju odredište mora imati. Nakon toga slijedi lijepo vrijeme i niski troškovi života.

Većina digitalnih nomada iz ankete kazala je da radi samostalno za više tvrtki, njih 36 posto, ili da vodi vlastiti posao, njih 33 posto. Gotovo svi su naveli mogućnost neprestanog putovanja, slobodu, doživljavanje različitih kultura i upoznavanje lokalnog stanovništva kao glavne razloge za nomadski način života, a 20 posto ih je reklo da su digitalni nomadi postali tijekom 2020., vjerojatno zbog pandemije, kažu iz ATTA-e.

U prosjeku 36 posto njih mjesečno dobiva od tvrtki za koje rade novac za smještaj, hranu i prijevoz, što obično ostaje unutar odredišta gdje borave, pri čemu često manje troše na hranu nego za smještaj. Privlače ih i mjesta koja imaju 24-satne radne prostore zbog prilagodbe posla različitim vremenskim zonama, a važno im je i učenje stranih jezika, istraživanje kulturnih i prirodnih atrakcija, mogućnost rada s lokalnim stanovništvom, sigurnost, dok im je, primjerice, blizina plaže ili drugih odredišnih atrakcija važnija od pogodnosti sobe i imovine.

Bosna i Hercegovina, pak, ima znamenitosti i prirodne ljepote, ali evidentan je problem taj da ova zemlja ne zna privući strance.

(www.jabuka.tv)