Zašto autobusi često imaju čudne uzorke na sjedalima?

Uzrokuju li autobusni prijevoznici vizualnu tjeskobu putnicima namjerno ili jednostavno nemaju izbora? Koje objašnjenje stoji iza neobičnih uzoraka i boja autobusnih sjedala?

Ako u svojem domu imate presvlake od tkanine, poput onih za kauč ili blagovaonske stolice, pokušajte udariti po njima. Ovaj neobičan eksperiment ubrzo će se pretvoriti u pothvat čišćenja, zbog oblaka prašine koji će se pojaviti u prostoriji. Sva ta prašina nastaje od samo nekoliko ljudi koji svakodnevno koriste taj namještaj.

S druge strane, na sjedalima u autobusu dnevno sjede stotine putnika pa možemo samo zamisliti, vodeći se gore opisanim eksperimentom, koliko bi prašine izašlo iz tih presvlaka. Kako bi se proces čišćenja autobusa minimizirao i olakšao, usvojeno je učinkovito rješenje.

Iako estetski neprivlačni i neobični, prepoznatljivi uzorci sjedala u autobusima osmišljeni su kako bi sjedala izgledala čista i neistrošena. Tajna leži u vrsti materijala koji se koristi za njihove presvlake.

Na prvi pogled ne čini se da se puno razmišlja o odabiru tekstila za presvlake u javnom prijevozu. Međutim, to nije slučaj.

Presvlake javnog prijevoza moraju biti multifunkcionalne. Iako im estetika nije jača strana, postoje brojne prednosti ove posebne tkanine – primjerice, ona sprječava širenje požara! Ova tkanina zamišljena je kao prozračna tkanina koja putnicima omogućuje relativno lako putovanje s obzirom na temperaturu zraka.

U isto vrijeme, materijal bi trebao biti dovoljno izdržljiv da izgleda maksimalno očuvano što duže vremena, bez obzira na to koliko se ili kako koristi.

Iako su se u prošlosti koristili materijali kao što su drvo i umjetna koža, vremenom je postalo jasno da ovakva rješenja nisu održiva, ali ni udobna. Pa tako vlakovi za kratke relacije, metroi i podzemne željeznice i dalje imaju sjedala izrađena od tvrdog polikarbonata, pa čak i nehrđajućeg čelika, za izradu sjedala.

Moket, ili tepih na francuskom, materijal je za koji se prvi odlučio londonski transportni sustav. On je mješavina poliestera (85%) i najlona (15%), a način na koji su niti ovoga materijala tkane daju mu plišanu, baršunastu teksturu. Također, u usporedbi s tradicionalnim tkaninama, moket nudi mnoge prednosti:

• Jeftini su za proizvodnju i iznimno izdržljivi, što ih čini najekonomičnijim izborom tkanine za korištenje u javnom prijevozu.
• Baršunasto tkanje osigurava da se prljavština ili prašina nakupljaju duboko unutar tkanine, bez vidljivih mrlja.
• U usporedbi s kožom i vinilom, moket je općenito prozračan materijal. To uvelike smanjuje nelagodu na mjestima gdje koža dolazi u izravan kontakt s tkaninom.
• Tkanina je specifična u interakciji vatrom i vodom. Otporna je na vatru, što pomaže u sigurnosti od požara. Istodobno, u kontaktu s vodom ne ostaje dugo natopljena jer voda ostaje na krajnjoj vanjskoj površini vlakana i raspršuje se na većoj površini, čime se brže suši.

Je li teško osmisliti ružan uzorak i replicirati ga toliko puta? Zapravo i jest!

Većinu uzoraka moket tkanine danas generiraju računalni algoritmi. Neke će prijevozničke tvrtke koristiti boje svog brenda kako bi dizajn asocirao upravo na navedeno, jer korištenje poznate boje pridonosi sjećanju na robnu marku.

Budući da je primarna uloga ovih uzoraka sakriti prljavštinu i trošenje materijala, principi dizajna ostaju otprilike slični, bez obzira na to je li odabrana specifična boja ili ne. Neke od smjernica za dizajn autobusnih sjedala:

• Dizajn ne bi trebao sadržavati velike mrlje jedne boje.
• Trebale bi se koristiti dublje nijanse, poput plave, žute i kestenjaste.
• Monotoniju treba razbiti korištenjem raznih oblika i uzoraka.
• Uzorak odabran za jednu kvadratnu jedinicu treba ponoviti preko cijele serije te tkanine.

Kada je javni prijevoz u pitanju, dugotrajna održivost i minimalna potreba za održavanjem imaju prioritet nam estetskom privlačnošću, zbog čega nikada nećemo vidjeti impresivan izgled javnog prijevoza.

Način na koji se stvaraju uzorci na sjedalima u javnom prijevozu jednak je onome za izradu kamuflažnih materijala za vojnu primjenu koji se generiraju pomoću složenih algoritama, a pomažu vojnicima da se stapaju s okolinom.

(www.jabuka.tv)