Zanimljiv zapis o Širokobriježanima: Blago njima, kad su tako tvrdih glava!

U novinama “Narodna sloboda” iz 1919. godine objavljen je kratki putopis s putovanja u Široki Brijeg.

Tekst je djelo nepoznatog autora koji se potpisao s Lj., prenosi Digitalni arhiv, koji je zajedno s tekstom objavio i fotografiju mosta u središtu Širokog Brijega, a koja potječe iz 1925. godine.

Široki Brijeg 10 olovoza 1919.

Iza punih 16 godina put me nanese amo i vogjen starom željom pohitih na obalu Lištice, da je se i šakom i kapom do mile volje napijem. I jest voda! Pravo vele Lišani: “Ko se Lištice napije, ne more je više nigda zaboraviti!” Ja sam to ovo drugi put u dobar čas iskusio: prvi put bijah još “dite”, ali sad…

Kad sam se lipo pokripio. Uputio sam se niz čaršiju. To nije više ono selo pred 16 godina, kad sam zapamtio samo Penavića kulu; to je trgovište, da ne reknem čitav gradić! Sve kuća do kuće, dućan do dućana. Kad izmakoh iz lišanske čaršije, treće je zvono nove crkve pozivalo vjerne k službi Božjoj. Uputio sam se prikim putem “priko stina”.

Kad dogjoh pred crkvu, stao sam kao prikovan. Preda mnom se dizala veličanstvena gragjevina – najveća crkva u Bosni i Hercegovini. Na kusasti toranj privremeno je stavljeno zvono. Crkva je još u gradnji. I ako su unutra još skele, a po podu gomile kamenja, dojam je neobičan, kad stupiš na vrata. Sve ogromno, masivno… fra Didak Buntić sa svojim gjacima klesao je i namještao one stećke.

Služba je Božja održana pod vedrim nebom. Poslije mise župnik je objavio, da će se u petak na Veliku Gospu kupiti milodari za njihovu crkvu pa poziva svoje župljane, da budu u darežljivosti primjer i uzor svim hodočasnicima. Kad sam opet stigao u lišansku čaršiju, dva su se Lišana bila žestoko sklapila poradi neke cure. Kad ne mogoše svršiti raspravu riječima, prihvatiše se za cjepanice, te jedan osta raskoljene glave, a drugi krivih legja. Vele, da se ovo tamo redovno zbiva, jer svaka cura ima “peh”, da se u nju po dvojica zaljube! Blago lišanskim curama, a teško njihovim momcima!

Srećom u blizini se našla lišanska “doktorica” gdja R., koja je ranjeniku karbolom isprala ranu i povezala. Veli, da će se za dva dana moći opet “počupati”. Blago njima, kad su tako tvrdih glava! Narod traži za Lišticu barem jednoga liječnika, jer kako se vidi, ne bi ni dvojica bila bez posla. Na gdju R. zamrzila neka njezina „inteligentna” pacijentica, pa je hoće da svakako makne s Lištice. Kad sam pitao, odakle ta mržnja, rekoše mi, da je to neka posebna vrsta zahvalnosti prema dobrotvorki – “Švabici”, koja ju je u teškoj bolesti 14 dana njegovala i liječila – bez plaće. Čudnovata zahvalnost! Lj., stoji u tekstu.

(www.jabuka.tv | Foto: Digitalni arhiv Široki Brijeg)