“Vršnjačko nasilje je problem svih nas”

Nedavni slučajevi nasilja među mladima u Širokom Brijegu i Tesliću potaknuli su brojne rasprave u Hercegovini, kako u virtualnom tako i u “stvarnom” svijetu. Neki su roditelji tako podijelili iskustva svoje djece sa sveprisutnim omalovažavanjem preko društvenih mreža, drugi su tražili uzroke toj eskalaciji nasilja, a treći pak pravdu od strane nadležnih institucija.

O vršnjačkom nasilju i nasilju među mladima za portal Jabuka.tv govorila je doc. dr. sc. Kristina Sesar, psihologinja u Centru za mentalno zdravlje u Širokom Brijegu i pročelnica Studija psihologije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Dr. Sesar pitali smo o uzrocima nasilja među mladima, o tome kako ga spriječiti, što roditelji mogu učiniti ako je dijete žrtva nasilja, kako prepoznati simptome, ali i kako se postaviti ukoliko je vaše dijete zlostavljač, a ne žrtva.

”Do sada provedena istraživanja u ovom području pokazuju nam da ne postoji univerzalni model prema kojem možemo predvidjeti tko će biti nasilan, a tko ne. Brojni su čimbenici rizika za pojavu nasilnoga ponašanja u razdoblju djetinjstva i adolescencije, a možemo ih kategorizirati kao individualne karakteristike djeteta, obiteljske karakteristike, školsko okruženje, odnosi s vršnjacima i okolinski čimbenici rizika.

Antisocijalni stavovi i uvjerenja, pozitivni stavovi prema nasilnom ponašanju, ranije utvrđeni problemi u ponašanju te konzumacija opijata povećavaju rizik za nasilno ponašanje prema vršnjacima. Osobno iskustvo zlostavljanja i zanemarivanja od strane roditelja, niska razina kohezivnosti između članova obitelji te nekonzistenost u odgoju također pridonose agresivnom ponašanju”, navodi psihologinja Sesar za portal Jabuka.tv.

“Djeca koja imaju loš uspjeh u školi, općenito negativan stav prema školi, loše odnose s vršnjacima i loše socijalne vještine također su pod povećanim rizikom. I na kraju, svakako ne smijemo zaboraviti na okolinske čimbenike rizika, kao što je prisutnost nasilnoga ponašanja u okolini u kojoj dijete živi, nasilje u medijima kojem su djeca svakodnevno izložena i društvena tolerancija prema nasilju. Potrebno je naglasiti da jedan od navedenih čimbenika rizika ili skupina rizika nisu dovoljno snažni da na temelju njih možemo predvidjeti tko će biti nasilan, a tko ne. Ono što je važno je biti svjestan što i na koji način može doprinijeti razvoju nasilnoga ponašanja u određenom razvojnom razdoblju te da kao društvo i profesionalci aktivno djelujemo kako bi prevenirali agresivno ponašanje”, objašnjava psihologinja.

Brojne promjene u ponašanju djeteta mogu biti “signal” roditeljima da nešto nije u redu, a dr. Sesar za portal Jabuka.tv navodi neke od njih:

“Djeca različito reagiraju u situacijama kada su izložena nasilnom ponašanju od strane vršnjaka. Reakcije ovise o njihovoj razvojnoj dobi, obliku nasilnoga ponašanja kojem su izložena, kao i dužini trajanja takvoga ponašanja. Neki od znakova prema kojima možemo posumnjati da je dijete izloženo nasilnom ponašanju od strane vršnjaka su iznenadne promjene u ponašanju djeteta, kao na primjer gubitak interesa za aktivnosti u kojima je dijete ranije uživalo, povlačenje iz socijalnih situacija, nagle promjene u školskom uspjehu, odbijanje odlaska u školu, promjene raspoloženja ili pojava psihosomatskih poteškoća kao što su glavobolje, bolovi u trbuhu i slično. Ukoliko roditelji prepoznaju ova odstupanja u ponašanju svoga djeteta, trebaju otvoreno razgovarati s djetetom ili potražiti pomoć stručnjaka.”

“Važno je da roditelji odmah reagiraju kada uoče promjene u ponašanju ili emocionalnom funkcioniranju djeteta ili adolescenta i da razgovaraju s djetetom. Djetetu treba naglasiti da smo uz njega i da mu želimo pomoći. Potrebno je razgovarati s djetetom smireno, kontrolirajući vlastite emocije, kako bi dobili uvid koja negativna iskustva je dijete imalo s jednim ili više vršnjaka. Dijete treba znati da razumijemo da ima problem, da smo uz njega i da ćemo mu pružiti pomoć da nasilje prestane.”

U manjim gradovima roditelji često ne znaju kome se obratiti i zapravo ne znaju da postoje određene institucije koje im mogu pomoći. Što učiniti ako živite u, na primjer, malom hercegovačkom gradiću, a vaše dijete je žrtva nasilja?

“Za početak je bitno da roditelji prihvate da dijete ima problem i da se problem neće riješiti bez njihove primjerene reakcije. Potrebno je kontaktirati školu (nastavnike, razrednika i stručni tim škole) i pokušati zajednički riješiti problem. Osim toga, podrška u rješavanju problema može se potražiti u Centru za mentalno zdravlje. Također, prema odredbama obiteljskoga zakona sve fizičke osobe i ustanove dužne su, bez odgode, obavijestiti policiju i centar za socijalni rad o povredi prava djeteta, osobito ako se radi o nasilju. Po zaprimanju takve obavijesti policija i centar za socijalni rad dužni su odmah ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu prava djeteta.

Roditelji zlostavljača također trebaju prepoznati negativno ponašanje svoga djeteta. Što oni mogu učiniti, kako reagirati i kako vratiti dijete “na pravi put”?

Sugovornica portala Jabuka.tv navodi sljedeće:

“Roditelji često negiraju da je njihovo dijete nasilno ili imaju osjećaj da netko ima nešto protiv njihova djeteta. Potrebna je hrabrost i otvorenost roditelja kako bi shvatili da dijete ima problem i da mu je potrebna pomoć. Roditelji djeteta koje je nasilno prema drugoj djeci trebaju razgovarati s vlastitim djetetom o njegovom agresivnom ponašanju. Važno je da djetetu naglase da ga – bez obzira na sve – vole, ali da neće tolerirati njegovo agresivno ponašanje i da ono mora prestati. Djetetu je potrebno objasniti da svaki oblik agresivnoga ponašanja, bilo da se radi o verbalnom, tjelesnom ili relacijskom nasilju, uzrokuje bol kod osobe koja mu je izložena.

Roditelji trebaju kontaktirati i nastavnike i stručno osoblje škole i izraziti svoju spremnost da zajedno sa školom pomognu svom djetetu u zaustavljanju agresivnoga ponašanja. I na kraju, ukoliko je potrebno, može se zatražiti i pomoć stručnjaka koji mogu pomoći djetetu u kontroli agresivnoga ponašanja, razvijanju vještina rješavanja problema, komunikacijskih vještina i empatije.”

“Nasilje nad djecom i među djecom jedno je od područja kojim se bavim u svom istraživačkom radu. Rezultati provedenih istraživanja na našem području ukazuju da je vršnjačko nasilje vrlo česta pojava u našem okruženju, međutim rijetko se događa da roditelji traže pomoć stručnjaka, odnosno da su spremni prijaviti nasilno ponašanje policiji i centru za socijalni rad.

U situacijama kada se utvrdi da je neko dijete izloženo nasilju od strane vršnjaka potrebno je da shvatimo da je to problem svih nas (nastavnika, stručnih timova u školi, zdravstvenoga osoblja…) a ne samo roditelja i djeteta”, zaključila je u opširnom razgovoru za portal Jabuka.tv doc. dr. sc. Kristina Sesar.

(www.jabuka.tv)

20 komentara

  • Da, da , da…sve je to fino rečeno ali da živimo u normalnoj državi. Dr. Kristina je svjesna toga da će mnoga djeca završiti kod nje i nema dalje…Ni socijalno, ni škola, ni policija neće napraviti ništa, a što je najtužnije ni roditelji neće reagirati da spase svoje rođeno dijete. Mnogi se ponose svojim mangupima kako su moćni, smiješni, snažni…A kad njih počmu degenečit, sramotit, potkradat onda je već kasno….nažalost rijetki se vrate na put izlaskom iz puberteta.

  • “Roditelji često negiraju da je njihovo dijete nasilno ili imaju osjećaj da netko ima nešto protiv njihova djeteta.” – ovo je najveći problem u cijeloj ovoj priči… Govoreći o konkretnom slučaju koji se dogodio u Širokom Brijegu, očito je da su roditelji nasilnika najveći krivci. Prvo su odgojili svoju djecu da budu nasilnici bez savijesti koji će mladića pretući i ostaviti da krvari, a onda su zataškali to, umjesto da iskoriste priliku da isprave pogreške nastale odgojem i potaknu djecu da priznaju zločin, pokaju se i pokušaju popraviti načinjenu štetu. Roditelje treba sudski goniti, a djecu na intenzivan tretman kod psihologa, psihijatra, pa možda izvest i egzorcizam za svaki slučaj… Nikad nije kasno.

  • Da da prijavi nasilje nad djetetom i nitko nista nece uciniti osim sto ce cijeli grad pricati o materinoj mazi i p…. koja svaku “sitnicu” kazuje kuci.
    To vrlo dobro zna i gda Sesar da nikad ni jedan slucaj nije do kraja rijesen.
    Ako se potalite u skoli bit cete veci krivac vi sto ste rekli nego onaj tko je to ucinio i tako na svakom polju.
    O cemu pricamo i gdje smo mi jos od CIVILIZACIJE

  • A šta drugo očekivati od ove jadne djece, sve imaju, sve im dostupno, ništa im više nije interesantno, nema normalnog druženja samo tipkanje na mob., laptopu i sl. Žalosno i tužno…….

  • Ovo je stvarno sramota a ovoga ima dosta po našim školama samo sto se o tome šuti i sve zataškava .Ravnatelji pojedini škola nije briga ni za šta samo NEK je njima dobro a Dica nek se biju.Isto tako Gradonačelnika nije briga ni za sto ajde neka neko prebije njegova sina ili sina od nekog tajkuna pa bi vidili šta bi bilo

  • Izgleda meni da bi najbolje bilo stavit na položaje ljude izvana. Ko što su nekog generala doveli bili u ratu pokoj mu duši da reda uvede (bar malo). Dat im dobru plaću i neka ljudi rade. Ovi “naši” ne zna se ili više muljaju, kradu, lažu…. fala Bogu da sam skoro pa sirotinja i ni za kog se ne crvenim…ako ništa drugo.

  • Roditelji dragi okanite se tipkanja na portalima dok vi pisete vasa djeca negdje piju ili su u kladionici
    Povedite racuna o svojoj djeci pustite institucije ove ili one
    Mislim da je jedini problem alkohol to je strasno kako se mladi oblokavaju.zivim blizu kafica mozda bi ih trebala uslikati pa vam pokazati pravo stanje pa pogledajte zadnji dan nastave osnovci sa bocama i alkoholom.to je strasno .vi ste odgovorni za svoje dijete pustite institucije svi oni gledaju na sat kada ce im zavrsiti radno vrijeme a vi roditelji za vas nema radnog vremena vasa briga je stalna

  • Čuj pustite institucije,pa jedini problem i je institucija.Tko maloljetnim prodaje alkohol?gdje su te institucije,inspekcije da to kontroliraju,gdje su nadležni unMup kad se desi slučaj kao dečku koji je na skoro na smrt premlaćen?gdje su psiholozi i pedagog,ravnatelji kad se dešava u školama vršnjačko nasilje.Izgleda da svi spavaju ,,izgleda da svi čekaju kada će završiti radno vrijeme.A naravno mi roditelji smo naj važniji u odgoju i trebamo moliti boga da postanu ljudi.

    • Ma kakva inspekcija, pa svi znaju što se sve prodaje i radi oko škole u Klancu pa kad se zatvorila neka radnja u kojoj se prodaju cigarete na komad, puštaju pornići maloljetnoj publici, zapisuje se dug u “teku”…

  • U osnovnoj školi djetetu na satu ubacuju muve u usta i niko ništa nastavnik nije vidio, razrednik nezna za to , ravnatelj nije tu , inspekciju, ministarstvo i MUP službeno ne znaju za to eto vam institucija, treba jasno i glasno reći INSTITCIJE SU SVRHA SAMO SEB I LOPOVIM, običnom čoviku nisu nikad ni služile u našem dićnom gradu

  • Nemas kome ni prijavit kakva inspekcija nista tu nema .prosetaju se malo do skole . Naprave zspisnik lazni ksko odgovara stranackom kollegi i nema dokaza. F.

Odgovori na nina X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.