Za nogometaše Vladu i Juru Glavinu moglo bi se kazati „kakav otac – takav sin“. Vlado je trenutačno trener s B licencom u mlađim uzrastima NK Široki Brijeg. Ondje je već 17 godina, a prije toga imao je uspješnu nogometnu karijeru, s NK GOŠK – Dubrovnik 1919 igrao je i u Prvoj HNL, kratko bio i član GNK Dinamo Zagreb. Sin Jure obećavao je više, bio je jedan od najboljih igrača u svom naraštaju NK Široki Brijeg, postao i dio prve momčadi, no okolnosti se nisu poklopile, na Pecari nije dobio pravu priliku, otisnuo se u daleki svijet, upoznao Kanadu i s Toronto Croatia postao kanadski prvak. Danas je glavni igrač federalnog drugoligaša HŠK Posušje.
Kod mene danas u nogometnu školu NK Široki Brijeg dođu zajedno i talentirana djeca, ali i oni koji žele biti s vršnjacima, kojima noga zapinje preko lopte. U moje vrijeme u klub se dolazilo preko školskih natjecanja. Tko je igrao dobro u školi mogao je pokucati i na vrata Mladosti, kako se naš klub tada zvao. Selekcija se radila među školskom djecom, tko je bio nadaren išao bi u klub, tko nije imao smisla nije mu ni padalo napamet da ode u klub. Ja sam došao i evo ostao cijeli život. U to vrijeme klub je bio čisto amaterski, vrlo brzo upao sam u prvu momčad i zahvaljujući brzini igrao bez obzira na to što sam bio najmlađi, priča 44-godišnji Vlado Glavina, kojega u Širokom Brijegu svi znaju po nadimku Meja.
Glavina je u Mladosti već imao starijeg brata Ivana, također poznatijeg po nadimku Škica. Ivan je bio britki desni branič kod kojega je važilo geslo “lopta može proći, a igrač ne”. Bio je veliki borac na terenu, prodoran po desnom boku. Za razliku od starijeg brata, Vlado je bio igrač prefinjena poteza, s izraženim smislom za suradnju sa suigračima. Mladost je tada igrala u četvrtom stupnju natjecanja, teško se igraču bilo probiti u viši razred. No, priča o hitrom plavokosom dječaku s Pecare proširila se u nogometnim krugovima i stigao je poziv iz GNK Dinamo Zagreb.
U Maksimir sam stigao nakon osvojenog Dinamova naslova prvaka 1982. godine. Zatekao sam legendarnog trenera Tomislava Ivića. Prošao sam pripreme, igrao sam i jednu utakmicu protiv U.S. Cremonese u Italiji, zadovoljio sam. Odlučili su me zadržati, ali poslati na posudbu u NK GOŠK – Dubrovnik 1919 koji je u to vrijeme igrao u vrlo jakoj Drugoj ligi Jugoslavije. U Dinamu je jaka konkurencija bila, igrali su uz ostale tada Mlinarić i Deverić. Trebao sam ostati godinu dana u Dubrovniku, no u međuvremenu se u Dinamu sve promijenilo i ostao sam u GOŠK-u pune četiri sezone, priča Vlado Glavina za Sportske novosti.
Sličnih je nogometnih poimanja bio i sin Jure, koji je u nedjelju završio sezonu u dresu HŠK Posušje, u kvalifikacijama za Prvu ligu FBiH protiv FK Goražde.
Ostalo je puno gorčine poslije te utakmice. Jednostavno, sudac nam nije dopustio igrati. Mi igrači čuli smo kako su ga i pomoćnici upozoravali da malo izjednači kriterij. Ostali smo svi razočarani, premda mogu biti ponosan na sezonu u HŠK Posušje jer smo igrali dobro, premoćno osvojili prvo mjesto i „višom silom“ zaustavljeni na putu prema Prvoj ligi, priča Jure Glavinaa.
Glavina je prošao sve uzraste NK Široki Brijeg, stigao do prve momčadi, bio poslan na kaljenje u HNK Čapljina, pa se vratio na Pecaru.
Bio je to sjajan osjećaj, nakon federalne lige odmah sam uskočio u Europu, gostovali smo kod FC Banants u Armeniji. Trener je bio Ivica Barbarić, koji je bio vrlo strog, ali pravedan i trener koji me uz Blaz Sliskovic najviše oduševio. Kasnije je došlo do nekih promjena, nisu se okolnosti poklopile pa sam prešao u HNK Branitelj Mostar gdje sam igrao odlično, pa otišao u Kanadu. S Toronto Croatia bio sam prvak Kanade, upoznao jedan novi svijet, nove sjajne ljude, naučio jezik. U cjelini, premda žalim što nisam više igrao u svom matičnom klubu NK Široki Brijeg zadovoljan sam karijerom. Ipak sam zahvaljujući nogometu proputovao svijetom, još ću jedno vrijeme igrati, a onda se posvetiti trenerskom pozivu, zaključuje Jure, kojemu su glavno oružje prekidi, slobodnjaci ispred šesnaesterca.
(www.jabuka.tv)
Divan čovjek , human , pošten , nadam se i sin , Bog vas pomoga
Ja mislim da se nije rodijo1919 akamoli igro.
1919 je Gošk osnovan a nije rođen meja.
Ćaća dobar,sin još bolji
Moj Meja što te pomladiše
svaka čast obadvojici
juru treba vratiti i dati mu da igra.momak je za vecinu nasih izmislio nogomet
E da je Jure kvalitete kao Meja…ali nije…ove današnje internedžije nemogu ni zamisliti koliko je igrač trebao biti dobar I igrati drugu Yu ligu..a danas samo treniraj I radi I ne gine ti prva liga BiH..
Meja ima 54 godine! OK su obadvojica, svaka čast
Je li u Meje isad mora igrat onaj ciji caca najvise puta dodje na trening haha
Ne kaki pupavac!
Ali tako ti je… ok igrač bio ali ovo sad je nula teška
Za raditi sa dicom treba biti obučen i školovan, ali nažalost to nije slučaj kod nas u nk širokom
14. lipnja 2018. u 14:09
Za raditi sa dicom treba biti obučen i školovan, ali nažalost to nije slučaj kod nas u nk širokom .
Sirokobrijeske ljudske zlobe ….. samo kontra .
Jaci je afinitet od doktorata , to imaju Skica , Mea i njihova djeca ….
Zasto ste ljubomorni na ljudske uspjehe ?
Raditi sa dicom sto vi pisete treba bit obucen i skolovan , iz skole obrazovanje iz kuce vaspitanje , ovo su slobodne aktivnosti , hobi …. Mea za svaku ste pohvalu , gdje ima strogoce , discipline ima i tezultata . A vi kome Mea ne odgovara trazite visoko skolovane i obucene trenere …. ako vam djecica imaju afiniteta za sport ….
Ima Široki puno klubova i trenera pa možeš birati. Znači oni malo lošiji čiji roditelji nisu dobri sa trenerom nek se odmah odreknu. Sa 7 ili 8g ti odmah neki Meja Feja ili kako se već zovu konta ima li smisla da uopce pokušaš. Pa napravi B i C selekciju ta ne treniraju džabe.
Pa valjda je plaćen da trenira…
Čestitke badzi i kumu
Ako covik ulozi u karijeru 20 godina a nemore 5 godina u obrazovanje onda nemamo o cemu pricat. Znanje je moc a ne iskustvo