Mostar, kao grad koji je poznat po velikom broju studenata, autobusnim linijama dobro je povezan sa svojim okolnim gradovima iz kojih dolaze studenti na Sveučilište u Mostar.
Studenti koje kilometri dosta dijele od Mostara nalaze se u težoj situaciji, što se tiče plaćanja autobusnih karata, stoga lakši način vide u stalnom boravku u Mostaru. Studenti koji se pak nalaze bliže Mostaru koriste čak i osobne automobile pa im je stanovanje u Mostaru samim time suvišno.
”S obzirom da predavanja imam dva do tri puta tjedno i da još radim, nikako mi se ne isplati živjeti u Mostaru pa dolazim svojim automobilom. Na taj način ne ovisim o autobusima i sama organiziram svoje vrijeme00, rekla je Maja Arapović, studentica politologije iz Čiluka za Studentski list.
Studenti koji dolaze iz mjesta bližih gradu Mostaru, poput: Čapljine, Međugorja, Čitluka i Širokog Brijega čija dnevna karta u jednom smjeru iznosi: Čapljina – 3,50 KM, Međugorje – 3 KM, Čitluk – 3 KM i Široki Brijeg – 3,5 KM stoga je njihova dnevna karta među najjeftinijima te im cestovna udaljenost omogućuje kraću vožnju do fakulteta.
Za razliku od takvih studenata ostala skupina koja dolazi iz udaljeniijih gradova poput Livna, Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Travnika i Kiseljaka ne može si tako priuštiti čestu vožnju do Mostara pa isti biraju jeftiniji način, a to je plaćanje stambenog smještaja.
Studenti, kao glavni akteri ove priče imaju različita mišljenja u skladu sa svojim iskustvima. Većina tih studenata nakon kraćeg razdoblja studiranja shvatila je da je lakši način konstantno boravište u Mostaru koje im ne oduzima mnogo vremena na samo učenje, pogotovo onoj skupini studenata kojima Mostar nije susjedni grad.
Drugoj skupini studenata koja se nalazi bliže Mostaru bolja je opcija vožnja, neovisno radi li se o javnom prijevozu ili osobnom automobilu. Također, studenti ovisno o rasporedu predavanja prilagođavaju svoje boravište ili dolaske u Mostar jer sasvim je očigledno da ako imaju manji broj predavanja njihov se stalni boravak u Mostaru ne isplati.
”Stanujem u Mostaru i svaki dan imam predavanja pa smatram da svakodnevna vožnja predstavlja velik napor, uz to cijena karte je preskupa za studentski budžet”, rekao je Ante Pavlak, student prava iz Ljubuškog.
S obzirom da predavanja na fakultetima ovise prvenstveno o statusu studenata, svatko u skladu sa svojim vremenom, obavezama i mogućnostima prilagođava svoju vožnju ili boravak u Mostaru.
Ovisno o geografskoj udaljenosti, za postizanje boljih rezultata na fakultetima najbolja opcija je stanovanje u Mostaru, zbog još uvijek pristupačnih cijena stanova i naposlijetku zbog više vremena koje nije potrošeno na vožnju, piše Studentski list.
(www.jabuka.tv)
Uz povoljne uvjete za vožnju, promet se na većini cestovnih pravaca odvija bez zastoja i…
Najveći maslinik na Balkanu prostire se na više od 500 tisuća kvadrata, a smješten je…
Los Angeles Clippersi vratili su se u igru i poravnali trenutno najzanimljiviju NBA play-off seriju…
Luka Matković (c), Marko Šimunović, Lorencio Lupulesku, Dario Pejić, Filip Palameta i trener Toni Vranjić…
Predsjednik RS Milorad Dodik gostovao je u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića. U emisiji je…
[gallery ids="682866,682865,682863,682864"] Nogometaši Sarajeva pobijedili su u nedjelju navečer na Koševu ekipu Veleža s 3:0,…
Komentari:
Zasto nema subvencija za studente za kartu autobusa ili smjestaj ako cijeli dan ima predavanje ,treba nesto i pojest namanje pecivo i vodu koliko kosta .stedde na obrazovanju omladine ,na svoje troskove ne stede nasi politicari ,sramota!
cijenu karte povisili na račun porasta cijene goriva, a sad kad je cijena disela pala na cijenu od 2.01 km po litru tu istu kartu ne snižavaju
I dalje je jeftinije vozarit, jedva, ali ako se ikako moze valja malo i ziviti studentski, u cijeni i nije tolika razlika ;)
Realno gledajući, mjesta oko Mostara, Čitluk,Široki Brijeg i Čapljina, stvarno ne trebaju vozariti jer se radi oko pola sata vožnje do Mostara, tko živi u gradu i naseljima okolo i bližim selima, a tko stanuje po selima koja su udaljena od njegovog grada po 15-20 min, i imaju samo školske autobusne linije,ujutro oko 6-7,oko podne,i navečer oko 6-7, to je vec patnja i treba stanovat u Mostaru, a sad npr tko živi po gradu i naseljima okolo, i treba ti do kolodvora 5-10 min pješke a linija do Mostara ima svako 2 h i plus što nailaze autobusi iz drugih mjesta, nema potrebe. Ali eto opet kad stanujes u Mostaru, malo vidiš studentski život i slično :)
Našao sam smješataj u Mostaru dok moji prijatelji vozikaju se na dnevnoj bazi Široki-Mostar. Svaki dan imamo predavanja i ono što dam dodatno novca se isplati. Umjesto da ustanem kao oni 6:30h i jurim na autobus, ustanem se kao čovjek 7:45. Sat i nešto sna svakog dana imam fore dodatno. Zatim ne moram po čelopeku il kiši, štopat kao oni jer ne žele čekati autobus koji je krcat svaki dan. A ljudi koji su ih uštopali.... od njih 10, četvero ih je zdravo s pameti. A kad dođu kući, nemaju svog mira jer im starci žugaju. Još ako nisu za to vrijeme ništa položili.. ovako samo imaju dva dana da se na tebe izderu od 7 ;) Uglavnom zadovoljan sam što živim u Mostaru i namjeravam i ove godine tražit stan. Dico,sad znate i drugu stranu priče, stoga odlipite se od materine si*e i malo idite u život 8)
Mislim da ti je kasno sada traziti stan. Pozuri..
Pitanje je kako prezivit u hercegovini oduvijek bilo
istina, puno je ugodnije živit u Mostaru, to znam iz vlastitog iskustva. Autobusna karta je preskupa, mislim da bi općina i županija trebale subvencionirat malo više u ovim kartama, barem onima koji redovito upisuju godine. Autobusi su grozni, prljavi i pretrpani, tako da se treba povest računa i o broju putnika koje primaju u bus i bar ponedjeljkom i petkom uvest po još jedan bus da se bar malo rastereti redovna linija. Nije normalno ujutro u 7 se vozit u busu koji vozi još 50% putnika više, a uredno naplate karte ko da se sjedi. To samo zna onaj ko se vozi tim linijama, a ne bi bilo loše da se jednog ponedjeljka naše glavešine provozaju od Širokog do Mostara, pa da vide kome su dalo koncesiju. Sramota!
Iz Širokog sam, a živjela sam u Mostaru za vrijeme faksa... I to iskustvo je vrijednije od para. Svatko bi poslije 18-te trebao ići od kuće i probati samostalni život. Ali, eto, u nas je standard kakav jest i sa starcima smo čitav život. Pa i kad se oženimo ne odlazimo od njih već izrađujemo potkrovlje ili podrum...