Vinko Puljić: Podijeljenost Hrvata dobro je došla onima kojima je stalo da nas ima sve manje

Sarajevo – Vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić u intervjuu za Dnevni list povodom Uskrsa pozvao je na praštanje i ljubav, ali slogu unutar katoličkog korpusa u BiH te hrabriju borbu za ostvarivanje prava hrvatskog naroda u ovoj zemlji. Pritom je upozorio kako podijeljena politika hrvatskih čelnika često doprinosi jačanju onih snaga koje bi željele da Hrvata katolika u BiH uopće nema, a što se reflektira i na one koji bi željeli ostati na svojim višestoljetnim ognjištima. Prijetnja nestanka hrvatskog naroda u ovom je trenutku ključno pitanje koje se jedino može riješiti odlučnim nastupom svih pozitivnih snaga u izgradnji jednakih prava, a kardinal je ukazao i na strah koji postoji zbog lažne demokracije koja se želi nametnuti, ne uvažavajući naše različitosti na ovim prostorima.

Katolici u Velikom tjednu posebno razmišljaju o duhovnom, vjerskom i moralnom kontekstu svog postojanja i identiteta. Koje poruke nosi ovogodišnji Uskrs?
– Cijela korizma je vrijeme kada postajemo svjesni svoga krštenja i da smo po tome postali djeca Božja. Kroz molitvu, pokoru i djela ljubavi prepoznajemo svoj kršćanski identitet. Svako proživljavanje liturgijske godine treba nam pomoći da rastemo u vjeri. Posebno u ovoj Godini vjere ovaj Veliki tjedan treba pomoći kršćanima susresti Krista, postići oslobođenje svoga srca kroz čestitu ispovijed i doživjeti oproštenje i ostvariti praštanje. Bez praštanja nema nutarnje slobode, nema susreta s Gospodinom.

Najveći kršćanski blagdan u neku je ruku simbol pobjede svjetla nad tamom, dobrog nad lošim. Može li se duboko ranjeno bh. društvo, a posebno hrvatski narod u našoj zemlji nadati boljoj političkoj, materijalnoj i moralnoj budućnosti?
– Kršćanin nikada ne smije izgubiti nadu. To je papa Franjo posebno poručio mladima na Cvjetnu nedjelju potičući njih i sve kršćane da ne daju urušiti svoju nadu. Iz ojačane vjere i čvrste nade, ukorijenjene u Krista, treba hrabrije izgrađivati javnost i društvo. Ne smijemo očekivati da će nam netko darovati naša prava. Mi se moramo složnije i hrabrije izboriti za svoja prava legitimnim putem. Što budemo složniji i jasniji u stavovima, morat će i moćnici svijeta uvažavati našu egzistenciju i naša prava.

Biskupska konferencija BiH nakon prošlotjednog zasjedanja uputila je prilično izravan apel u kojem se upozorilo kako, nažalost, rat u BiH nije završio, već se vodi drugim sredstvima.  Zbog čega u BiH još uvijek nema pravednog i trajnog mira?
– Zato jer nema dobre volje kod onih koji kroje ‘kapu’ ovoj državi. Također, jer smo nesložni u stavovima i ne pristupamo pošteno rješenjima. Partneri u vlasti bi trebali biti korektniji pa ono što traže za sebe priznati i drugima. Dok se ne počne takvim stavom rješavati, stalno će se ići putem urušavanja. Trebalo bismo prestati kukati te ujediniti pozitivne snage u izgradnji jednakih prava za svakog čovjeka i sve narode u ovoj zemlji.

Svjedoci smo višegodišnje negativne tendencije u kojoj katolici u BiH ili iseljavaju ili im se priječi povratak na prijeratna ognjišta. Stječe se dojam kako netko želi iskorjenjivanje katolika posebno na području sjeverne i središnje Bosne. Kakvo je Vaše mišljenje o tome i bojite li se da se hrvatski narod vodi u nestajanje?
– Puno je uzroka koji vode tome stanju. U prvom redu to je neriješeno pitanje jednakih prava. Nadalje, ni politika hrvatskih čelnika nije jasna, nego je jako podijeljena. Ta podijeljenost je dobro došla onima kojima je stalo da nas sve manje ima. Često i naš narod previše očekuje da nam netko drugi rješava naša pitanja. Morali bismo biti složniji i učinkovitiji u traženju jednakih prava. Često kukajući obeshrabrujemo one koji bi htjeli ostati. Trebalo bi solidarnije činiti našu prisutnost na svim razinama. To što vidimo da bi neki htjeli da nas nema trebalo bi u nama izazvati hrabriji stav da pokažemo i dokažemo da nas ima.

Uskrs kao blagdan idealna je prilika pozvati i na pomirenje. Međutim, jasno je da određene politike onemogućavaju normalan suživot, pogotovo kroz onemogućavanje povratka katolika. Dojam je kako Katolička crkva jedina konstantno upozorava. Što je s hrvatskom politikom ili međunarodnom zajednicom?
– Koliko god nam je stalo osigurati pravo na povratak, još nam je važnije osigurati pravo na opstanak. Na tome bi trebalo više raditi i dati to do znanja moćnicima ovog svijeta, kao i domaćim političarima. Posebno bi to trebalo biti jasno našim političarima. Ne smiju se zatvoriti u svoje ‘avlije’. Svaki čovjek kojeg predstavljaju vrijedan je zaštite i sigurnosti kao i svaki drugi čovjek. Toliko se naglašava da gradimo društvo po mjeri čovjeka. Pa valjda smo i mi katolici ljudi i valjda bi po toj ljudskoj mjeri trebali djelovati oni koji nose odgovornost.

Biskupska konferencija je izrazila bojazan od najavljenih promjena uređenja zemlje koju zagovara međunarodna zajednica. Čega se točno bojite?
– Bojimo se da ćemo izgubiti i one mehanizme koje, tobože, po Daytonu imamo i to u ime lažne demokracije koja se želi nametnuti, ignorirajući naše različitosti na ovim prostorima. Iz razgovora s međunarodnim predstavnicima vidljivo je da ne žele shvatiti što znače jednaka prava. Bivša Jugoslavija je propala jer nije nikada izgradili jednaka nacionalna prava. Ne gradi se BiH na nepravdama, nego se ona time urušava. Svi krivo napravljeni potezi prebacuju se kao ‘vruć krumpir’ domaćim političarima da oni u svojoj nemoći to riješe. Onda se čude što ne mogu riješiti.

Kakav je stav Katoličke crkve kao moralnog autoriteta po pitanju budućeg društvenog i političkog ustroja zemlje te mislite li da međunarodna zajednica ima dovoljno sluha za probleme najmalobrojnijeg naroda?
– Mi biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine 29. listopada 2005. godine dali smo svoj prijedlog za društveno-pravno uređenje BiH pod nazivom: “Bosna i Hercegovina – izvor nestabilnosti i prijetnja miru ili buduća članica EU-a”, ali na njega se nisu htjeli osvrnuti ni domaći niti svjetski moćnici. Nema smisla da im ponovno dajemo prijedloge, jer ih ne uvažavaju, iako stalno pričaju kako žele sačuvati BiH kao multietničku zemlju.

Lanjska donatorska konferencija o povratku, nažalost, još nije počela davati rezultate. Možemo li se nadati u skorijoj budućnosti boljoj potpori (pa i službenog Zagreba) kada je u pitanju povratak svih raseljenih?
– Kada su u pitanju ta donatorska sredstva, nije lako razumjeti tu politiku. Dodjeljuju sredstva da ljudi ostanu tamo kamo su prognani ili izbjegli, a ne podupire se one koji se trebaju vratiti. To će reći, ozakonjuje se etničko čišćenje. Drugi problem jest što ta sredstva daju Europskoj razvojnoj banci te na njih treba čekati dugo da budu operativna, pa je tako riječ o zamarajućem procesu s ciljem da se što manje ljudi vrati. Kada je u pitanju RH i BiH, čini se da postoji čudna igra. Nerijetko materijal za obnovu stigne tek u jesen ili u zimu kada ih ljudi ne mogu ugrađivati, a nema tko čuvati darovani materijal. Nije lako razumjeti tu komunikaciju u kojoj mali čovjek plaća cijenu.

Papa Franjo je čovjek Božjeg duha
Možete li prenijeti Vaše dojmove tijekom i nakon održavanja konklava za izbor novog Pape?
– Drago mi je da su sva novinarska i druga nagađanja ostala samo nagađanja. Kardinali su u punoj slobodi birali i izabrali papu Franju kojeg je javnost odmah prihvatila jer je prepoznala u njemu čovjeka Božjeg duha. Sada nam treba takav papa kakav je papa Franjo. Mogao bih reći da je više izmoljen nego izabran. Cijeli katolički svijet se ujedinio u molitvi pred izbor pape. Zato se za ovog papu na osobit način može reći da je plod te molitve. Vratio sam se doma ispunjen radošću što sam tako doživio Crkvu iznutra i kod priprave za konklave i tijekom samih konklava. Posebno mi je bio drag kratki susret s njim odmah nakon što je izabran za papu kao i cijelo slavlje koje smo svi pratili. (Dnevni list)

(www.jabuka.tv)