Veliki povratak Willa Smitha, predviđa mu se i nominacija za Oscara

Karijera Willa Smitha u mnogočemu je slična karijerama mnogih drugih holivudskih zvijezda, ponajviše po tome što je prepuna uspona i padova, boljih i lošijih projekata/izvedbi i pokušaja da se vrati na vrh. Međutim, teško je pronaći karijeru otporniju od Smithove.

Nakon što je ostvario veliki uspjeh kao reper (dio dvojca DJ Jazzy Jeff & Fresh Prince), započeo je snimanje hit serije “Princ s Bel-Aira”, da bi se odmah nakon završetka pojavio u kultnom blockbusteru “Dan nezavisnosti” koji mu je otvorio mnoga vrata i, premda je bio tek dio brojne glumačke ekipe, prometnuo se u jednog od najpopularnijih glumaca devedesetih.

Samo godinu dana kasnije snimio je još jedan veliki hit, “Ljudi u crnom” i, premda je uobičajeno da reperima koji uplove u glumačke vode zamre glazbena karijera, Fresh Prince postao je Will Smith i nanizao najveće hitove u karijeri, pritom postavši nezaobilazan dio mainstreama. Uslijedili su neki hitovi i jedan veliki podbačaj (“Divlji zapad”), ali i prva nominacija za Oscara. Izvanredno utjelovljenje Muhammada Alija iz 2002. zasluženo je privuklo pažnju Akademije, a pet godina kasnije ponovno je nominiran za “U potrazi za srećom”.

Povratak na vrh?

Iako je nakon toga imao još nekoliko kvalitetnih filmova (“I Am Legend” i “Concussion”), uglavnom je upao u seriju potencijalnih blockbustera koji to ili nikad nisu postali ili ih je kritika pokopala. Doslovno je djelovalo kao da se karijera Willa Smitha nezaustavljivo kreće silaznom putanjom.

No, sve se promijenilo ove godine nakon što se pojavio u ulozi Richarda Williamsa u biografskoj drami “Kralj Richard” Reinalda Marcusa Greena s kojim je već surađivao na seriji Amend. Film prati priču oca tenisačica Venus i Serene Williams i njegova nastojanja da njihov talent učini vidljivim u “bijelom sportu”. Sportska drama zahvalna je platforma, a Williams savršen materijal za Smitha da se glumački razmaše.

Međutim, postoje i paralele. Smith je također veličina unutar industrije u sklopu koje je ostvario karijeru i također je doveo dvoje djece do slave, a “Kralj Richard” pojavio se u savršenom trenutku, da nas nakon godina slabih ili promašenih projekata podsjeti zašto je jedan od najvećih.

Oscar za Willa?

I da ne bude zabune, ovo je jedna od onih uobičajenih pročišćenih i bezubih hagiografija pa možete biti prilično sigurni da se scenarij neće ozbiljno baviti psihološkom cijenom koju su Venus, Serena i njihova obitelj morali platiti na putu do vrha. Sugerirat će se da poteškoće postoje, ali Richard je prikazan kao komplicirana ličnost, zahtjevni otac, trener i menadžer, ali ujedno i čovjek koji je imao jasnu i gotovo proročansku viziju svojih dviju kćeri. Dodajte na to i samog Smitha koji ima kvalitetu Toma Hanksa i to je dvosjekli mač, piše Index.

S jedne strane ih obožavate gledati u čemu se god pojavili jer ono kako ih doživljavamo isijava iz svake uloge koju prihvate, ali u isto vrijeme, čak i ako prihvate uloge ne pretjerano dragih i simpatičnih likova (što rijetko čine), nemoguće ih je doživjeti bilo kako drukčije nego kao dobričine. I to je ponekad hendikep. Koristan hendikep, ali i dalje hendikep.

Radnja filma prati obitelj tijekom devedesetih, kada Richard svojim talentiranim kćerima pokušava osigurati elitne trenere, dok ih istovremeno iscrpno trenira na derutnom igralištu u Comptonu. I dok će neki, uključujući i scenarista, njihov mukotrpan put gledati kao pozitivnu priču i jedini pravi način da Afroamerikanci uspiju u nenaklonjenoj im Americi, drugi će isti taj put prepoznati kao simptom sustava koji od crnaca traže neusporedivo više, samo kako bi izborili ravnopravnu poziciju na startnoj liniji.

I dok je ovaj aspekt scenarija otvoren za rasprave, ono što je neosporno je izvedba Willa Smitha kojem već sad predviđaju treću nominaciju za Oscara.

Još jedna nezaboravna uloga

Iako Smith nikada nije bio uvjerljiv u ulogama “običnih ljudi”, već iz naslova možete zaključiti da Green Williamsa nije odlučio prikazati kao običnog čovjeka i to je ono što Smithu stvara temelj da se maksimalno razmaše i ostvari još jednu nezaboravnu ulogu.

Williamsova biografija je maksimalno pročišćena i zapravo je žalosno da nisu pronašli način da ga prikažu kao kompliciranu osobu koja istovremeno može iskreno voljeti svoje kćeri i biti patološki sebična. On je tvrdoglav, uspjehom opsjednut i nezamislivo uporan čovjek čije je naslijeđe opravdalo to da ima vlastiti biografski film, a Smith ga je učinio većim od života.

(www.jabuka.tv)