Otvorenje izložbe “Agonija i ekstaza za put križa” magistrice sakralne umjetnosti Kristine Ćavar, akad. slikarice bit će upriličeno večeras (petak) u Galeriji Fra Didak Buntić, župni ured Krista Kralja, u Čitluku.
Izložba ostaje otvorena do 30. travanja 2019. Izložba je u organizaciji Matice hrvatske ogranak Čitluk koju vodi Andrija Stojić.
Predgovor izložbi je pisao dipl. povjesničar umjetnosti Tomislav Ćavar, a napisao je sljedeće:
Kristinine slike Križnog puta su put ka pobožnosti i potiču na spiritualnost. Gotički izduženiprsti, izražajne fizionomije svetačkih likova definirani su velikim obojenim plohama uekspresionističkoj maniri. Smjelo, na koloristički način rješava sve volumene, a pastoznimnamazima na Veronikinom rupcu ostavljaju snažan dojam taktilnosti i još dublje nas uvlači udogađaj. Kristina je u potrazi za iskonom, ide dalje i dublje, kroz grube fizionomije prikazujerealne osjećaje, naglašavajući agoniju vjernika, vidljivu u Kristovoj patnji. Prikazane sceneimaju kozmičku snagu u jednostavnoj biblijskoj pobožnosti i slobodi vjere. Njezine slike sukao mistično čudo i kroz dozu mističnoga propitkuju kompletan svemir. Biblijske teme stvaraisključivo pod prisilom svog osobnog nagona, potpuno je umjetnički slobodna, ne prikazujeBoga kao asirskog vladara krutog poput čelika, nego Boga u sebi, vrelog i svetog, kao što jeKristova ljubav.
U ekspresivnom govoru, rađaju se slike koje su duboko ležale u Kristininim emocijama i dio su njezine stvarnosti i htijenja uklopljenih u križni put. To je sanjarska,lagano u zanesenjačko okrenuta religioznost samostalnih čitača Biblije, a Kristina na ovajnačin izravnim emocionalnim pristupom stvara istinsku religioznu umjetnost.
Biografija umjetnice:
Kristina Ćavar rođena je 1. ožujka 1985. u Doboju u (BiH). Osnovnu školu završila je u Žepču. Opću gimnaziju završila je 2003. u Katoličkom školskom centru “Don Bosco” u Žepču. Na Akademiji likovnih umjetnosti, u Širokom Brijegu diplomirala je 2008. u klasi prof. Ante Kajinića, slikarski odjel. Poslijediplomski studij Ars sacra, na istoimenoj Akademiji završila je 2010. kod istog profesora. Imala je 21 samostalne i preko 130 skupnih izložbi. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama u zemlji i inozemstvu.
Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije BiH, te Udruženja likovnih stvaralaca Šabac, Srbija.
Od javnih djela autorica je vitraja sv. Josip Radnik s Djetetom, crkva na Takalama, Novi Šeher, oltarne slike “Sv. Franjo i ptice”, kapela na Golešima, Novi Šeher, oltarne slike “Riba” i “Anđeli u molitvi” kod tabernakula u crkvi Imena Isusova, Mostarski Gradac, zatim ilustracija knjiga: “Slabo prikovani Krist na križu”, fra Šimuna Šite Ćorića, “Za tvoj osmijeh, dijete”, Ružice Zeljko, “U suzvučju postojanja” fra Vendelina Karačića, slikovnice za djecu “Tri anđela mala“”fra Vendelina Karačića, “Nebeski letači” Milene Jukić Bandić te poštanskih markica HP d.o.o. Mostar, “Božić 2011. i Nova godina”, EUROPA 2015., “Drvene igračke; ćurlik i drveni konjić”, “Drijen u mitologiji”, 2016., EUROPA 2017., “Tvrđave Vranduk i Počitelj“ , “Božić 2018. i Nova godina” te EUROPA 2019., Velika sjenica i plavetna sjenica.
Od 2013. do 2018. je likovni koordinator i voditelj EKO KOLONIJE pri udruzi EKO ZH, udruzi za razvoj, kulturu i ekologiju. 2018. je bila umjetnički koordinator “Putujuće izložbe“ Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać.
Djelo joj je dio Stalnog postava Franjevačke galerije i muzeja Široki Brijeg.
Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja za umjetnički rad. Radi u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg.
Izložba u Čitluku bit će otvorena večeras u 19:30 sati.
(ww.jabuka.tv)
U miru vlastitog ateliera svaki umjetnik traži smisao i odgovore na svoj nutarnji nemir koji ga potiče na stvaralaštvo.Uglavnom, to je onaj “sveti” nemir kojim duša čezne iskazati svoje potrebe i propitivanja osobnosti spoznaja granica do kojih može doći ili do kojih smije ići.
Nije to nimalo lagan zadatak nego je to počesto vrlo mučan proces koji iziskuje traženje sebe u procesu modernih trendova koji prisiljavaju čovjeka ne da traži sebe, nego uglavnom, da bježi od sebe.
Graditi stil slikanja kojem te ruka i srce vuče znači izraziti svoja stanja nutrine, svoja razmišljaja i svoje osječaje.
Nije se lako oprijedjeliti za kojim putom u slikarstvu(kao i u životu) ići, kojem stilu se okrenuti ili što i kako slikati.
U modernom potrošačkom društvu u kojem su na ljestvici vrijednosti značajke kao što su mladost, ljepota, moda, luksuz, bogatstvo, rezultat, omiljenost,sreća ,uspjeh ili zdravlje ,nimalo lako nije iskazati svoj odnos spram vrijednota koje nadomještaju osobnu svijest, stanje duše ili etičku solidarnost koja je sušta suprotnost osjećaju egzistencijalnog vakuma.
Kao i sve ostalo što je Bog stvorio tako je i čovjek nužno pozvan otkrivati svoju nutarnju ljepotu koja ga jedina može preobraziti i obratiti, da preobračen i obnovljen u svome srcu nađe mjesto za onu iskonsku ljepotu koja dolazi s Bogom u savršenstvu koje je nekoć bilo u Edenu kada je Bog boravio s prvim ljudima u njihovim danima sreće i spokoja.
Ponovno uspostaviti odnos koji je prekinut i uspostaviti onu iskonsku čežnju za savršenstvom koje je moguće samo kroz bliskost s Bogom, zadaća je svakog čovjeka a još malo i više svakog umjetnika, napose kipara i slikara koji tako pokazuju kroz svoja djela kako je moguće stvoriti jedan ljepši , bolji i puno pravedniji svijet.
Na tome im svi , bez iznimke,moramo i trebamo biti zahvalni.
Čestitam dotičnoj a povijesnicari umjetnosti, tj kriticari su obični kompleksaši koji nisu imali dovoljno dara da se bave umjetnosti pa su uzeli teoriju i komentiraju likovnu umjetnost, glazbu itd…
U ovom slučaju dotični pov.umjetnosti je napisao sve pozitivno ali ja pričam generalno, znaci u i ovom njegovom osvrtu je viška 80 % teksta, da se izrazim kenjanje ( oprostite na izrazu ). Ma on ulazi u najdublje kutke umjetnikovog uma, sto je htio reći, joj ne mogu ni ponavljati..uzmi i sviraj, slikaj, plesi…nemoj traziti sto vise rijeci da zvucis sto pametniji. KENIJAZA na desetu!