Ubio se Zvonko Bušić u svom stanu, pronašla ga je supruga

Treba sačuvati sjećanje na njega kao na neokaljanog idealista i domoljuba. Za Hrvatsku je spremno žrtvovao svoj život, a nije zauzvrat tražio ništa više osim samostalne hrvatske države. Njegov san se, usprkos svemu i svakomu, ispunio.

Zvonko Bušić, hrvatski domoljub i idealist, rodio se 23. siječnja 1946. u Gorici u Hercegovini, a srednju školu pohađao je prvo u Imotskom, a onda u Zagrebu. U Beču je na studiju slavistike i povijesti upoznao svoju životnu partnericu Julienne Eden Schultz, koja je njim ostala do posljednjih trenutaka njegova života i pratila ga u njegovoj borbi za hrvatsku slobodu. Iz svoje Hrvatske Bušić je otišao u svijet s Hrvatskom u mislima, odlučan da cijeli svoj život usmjeri prema ostvarivanju sna hrvatskog naroda o državnoj samostalnosti i izlasku iz svih okova koji su mu nametnuli tuđinci silom i represijom.
Bio je čovjek snažnog karaktera i iznimne ljubavi prema svom narodu i Domovini. Njegova prva akcija, kojom je želio upozoriti svijet na poniženost hrvatskog naroda, bila je ona 1970. kada je s Julienne s nebodera na tadašnjem Trgu Republike u centru Zagreba bacao letke protiv jugoslavenskih vlasti, čime je započeo svoj teški životni put između zatvorskih rešetaka i slobode. Nakon zagrebačke akcije, Zvonko i Julienne idu prvo u Austriju i Njemačku, a onda oboje odlaze u SAD. Njegov duh i dalje ne miruje pa se supružnici Bušić uključuju u akciju organiziranja otmice zrakoplova na liniji New York – Chicago. Cilj je bio bacanje letaka iznad Francuske u kojima su pisali o hegemonističkoj Jugoslaviji. U zrakoplov nisu unijeli oružje, već su u podzemnoj željeznici u pretincu ostavili improviziranu eksplozivnu napravu. Nažalost, policajac koji napravu demontirao nije čekao pirotehničare te je tragično stradao uslijed eksplozije. Zrakoplov s Bušićima je sletio u Pariz, a oni su se s ostalim suradnicima predali policiji. Putnici iz zrakoplova kasnije su se zauzeli za Bušiće i nisu Zvonka smatrali teroristom. Na američkom sudu Bušići su osuđeni na doživotnu kaznu zatvora s mogućnošću pomilovanja. Sudac je,  kako je kasnije Bušić i napisao, u zapisnik pri izricanju presude rekao da Bušić nije terorist.  ‘Sudac je imao stajalište da smo imali plemenite namjere, ali da su nam metode bile pogrešne’, izjavit će kasnije Bušić hrvatskim medijima.

Sudac je zatražio  mogućnost pomilovanja za Bušića, a supruga poginulog policajca tužila je američku policiju zbog nemara prilikom deaktiviranja eksplozivne naprave ‘koja nije bila napravljena da eksplodira’.

Tadašnje jugoslavenske vlasti radile su politički pritisak na Amerikance s namjerom da Bušića najstrože kazne jer su ga se iznimno bojali. Tamničari se uvijek boje slobodnog čovjeka i slobodne misli. A Bušić nije bio čovjek koji će mirovati, njegov ideale nisu mogli slomiti nikakvim metodama.

Julienne Eden Bušić pomilovana je 1990., no Zvonko je ostao unutar zatvorskih rešetaka i to u najstrožim američkim zatvorima s najgorim kriminalcima. Teška kazna. Najteža za Zvonka. Borbu hrvatskog naroda protiv velikosrpske agresije i ostvarenje svog sna o hrvatskoj državnoj samostalnosti i demokraciji pratio je iz zatvora. Ubrzo je prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, poštujući njegovu nesebičnu žrtvu za Hrvatsku, aktivirao diplomatske kanale da bi se Zvonka Bušića pomilovalo i da bi napokon mogao doći u svoju dosanjanu Hrvatsku. Njegova odana supruga Julienne tijekom 90-ih bila je dio tima Ureda predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Nažalost, američke vlasti  cijelo su vrijeme uporno odbijale pomilovanje. Ipak, nakon svih zahtjeva i molbi, Amerikanci puštaju 2008. hrabrog hrvatskog sina Zvonka Bušića iz zatvora te on, nakon 32 godine zatvora i skoro 40 godina emigracije, ponovno dolazi u svoju Domovinu i diše njezin zrak. Pri dolasku, u zračnoj luci Pleso, organiziran je veliki doček i slavlje. Od političara se na dočeku pojavio i Dražen Budiša, jedan od hrvatskih ‘proljećara’, koji je Bušiću poželio dobrodošlicu, a dočekao ga je i Marko Perković Thompson.

Zvonko Bušić se po povratku u Domovinu nakratko politički aktivirao, ali razočaran hrvatskim političarima i njihovim spletkama, ubrzo ju je napustio. Njegov san bila je slobodna Hrvatska, domovina slobodnih ljudi, jedna ponosna zemlja. Nije Bušić bio spreman na sitne igre, spletkarenja,   borbu interesnih skupina, grabež za vlašću i direktorske fotelje. Zatekao je Bušić u svojoj Domovini  na vlasti mnogo onih ‘iz bivšeg sistema’, a mnogi od njih nisu bili sretni što vide slobodnog Zvonka u slobodnoj Hrvatskoj.

Nije ovaj hrvatski borac pripadao ‘njima’, stoga im je bio i trn u oku. Ali je zato Zvonko pripadao hrvatskom narodu, hrvatskom čovjeku koji ga prigrlio i poštovao njegovu iskrenost, otvorenost, borbu i ideal. Voljeli su ga  hrvatski branitelji jer su u njemu vidjeli poštenog i nepodmitljivog suborca. A Zvonko Bušić je bio jedan od onih koji su najviše upozoravali na ‘kriminalizaciju hrvatskih branitelja’ i Domovinskog rata za kojeg je tvrdio da je temelj hrvatske države.

Životni put ovog hrvatskog idealista i borca završio je tragično u njegovom zadarskom stanu. Zvonko Bušić više nije s nama, njegov život bio je težak put borca spremnog umrijeti za ideale. Duboko je propatio, ali se nije tužio. Držao je to u sebi. Njegov se san o samostalnoj Hrvatskoj ispunio. Na nama je da našu Hrvatsku učinimo onakvom kakvu bi je Zvonko poželio vidjeti – pravednu i ponosnu prije svega.

Zvonko, neka ti je laka hrvatska zemlja za koju si se cijeli život borio.

Ostavio dva oproštajna pisma

U ime obitelji Zvonka Bušića novinarima se obratio njegov prijatelj Dražen Budiša koji je u Rovanjsku stigao jutros s Murtera. “Zvonko je napisao dva oproštajna pisma, supruzi, rodbini, prijateljima i Hrvatima u kojima ih moli za oprost zbog onoga što je jutros učinio, jer više nije mogao izdržati. Na jednom mjestu u pismu kaže da više nije mogao živjeti u Platonovoj pećini”, rekao je Budiša. Dodao je kako je “očito sanjati slobodnu Hrvatsku uz sve nevolje bilo lakše nego izdržavati hrvatsku zbilju”. Budiša je više puta ponovio da je Zvonko Bušić bio “iznimno dobar čovjek”.

Alegorija špilje poznat je pojam iz povijesti filozofije koji je Platon opisao u svojoj “Državi”. Antički filozof čovječanstvo je opisao kao skupinu ljudi u mračnoj špilji kojima je iza leđa otvor iz kojega dolazi svjetlost koja baca sjene na zid u koji ljudi gledaju. Ljudi tako vide tek sjene stvarnih pojava pa stječu pogrešne dojmove o vanjskome svijetu. Ako se netko izdvoji iz skupine i izađe iz špilje, jaka svjetlost ga zaslijepi i on se prestrašen vraća u špilju iz koje je izašao.

dnevno.hr / index

25 komentara

  • sjecam se prije par godina dok sam jos kao mladi djecak citao pisma zvonke busica djeci gorice koliko li je ljubavi prema domovini i nasem narodu bilo u ovom covjeku da trpi nevin 30 godina, siguran sam da se ubio zbog slucaja LeX Perkovic, Šeksa i Mesića sto posto jer taj i takvi udbasi koji ga stite su ubijali, klali, silovali, a nisu trpili ni za domovinu ni za Boga ni za nikog i danas drzava za koju se heroj Zvonko borio stiti one zbog kojih je tolika hrvatska mladost trpila i nevino ginula, Zvonko hvala ti neka ti se Bog dragi smiluje i neka te nagradi slavom kakvu nisi dobio na zemlji, a to je domovina koju si sanjao i ljudi za koje si trpio…zivot bez istinskih i pravih ideala Boga je mehanicki zivot, zivot kakav si ti zivio i to pokazao je punina, Bog ti dao pokoj vjecni a onima zbog kojih si digao ruku na sebe dug ovozemaljski zivot da dozive ono sto su oni cinili drugima, Bog i Hrvati

  • Pa dovoljno je bilo samo da se covjek upita za sto je robovao cijeli zivot, u kakvoj Hrvatskoj zivi i tko vlada tom Hrvatskom! Ima nas jos koji smo na najboljem putu uciniti to isto!
    Pokoj ti dusi i pocivao u miru najveci hrvatski heroju!Ukrali su ti san koji si godinama sanjao, ubili tvoju i nasu Hrvatsku,prodali je masonima, mafiji, prodali svoju domovinu (ne znam zasto jos uvijek pjevaju himnu?!) i ubijaju sve svoje borce i idealiste, one koji najvise vole svoju Domovinu! Nek te nose na dusi i nek nikad vise ne mognu mirno usnuti. Pocivao u miru Bozjem najveci domoljubu svih vremena!

  • Čovjek koji je istinski volio Hrvatsku !!!!!
    Vjernik i katolik ? ! Da !
    Ali naša vjera ne dopušta ovaj strašni čin , morao je iznaći snagu u sebi, suprotstaviti se onomu što nas većinu smeta …
    Smiluj mu se Isuse ….

  • Zvonko, pocivaj u miru!!! Nazalost, tvoj san se nije ispunio, Hrvatska nije onakva kakvu si sanjao ti i mi ostali hrvatski domoljubi…Previse je Juda, sto prodase sve za malo skuda!!!

  • U spomen na Zvonka Bušića velikog hrvatskog čovjeka i domoljuba,koji je ljubio dvije stvarnosti koje svaki čovjek , koji se čovjekom zove mora ljubiti i voljeti.
    Boga i Domovinu.
    Progonstvo Iloka
    Tko još pamti ime srpskog oficira
    koji sred Iloka reče:Hoćete li radije
    ovdje izginuti?Da na vas pustimo s
    lanca bradate, s nožem među zubima?
    Zar ne čujete tenkove s druge strane mosta?Vi morate otići mrtvi ili živi-
    ovdje će biti Srbija!
    Sve su to oni već vidjeli u selima oko grada.Kad su bradati redom klali, pili
    rakiju i odsjecali glave, silovali i živa srca
    vadili iz mesa.Onda bi zvjezdaši stigli u
    čeličnim grdosijama i zatirali tragove
    da su ovdje ikad živjeli Hrvati.
    Pred vratima smrti Iločani odlučiše
    otići.Potpisali mrskom oficiru da se
    nikad neće vratiti.Da se ovdje nisu rodili,
    podizaligrad, duboko uranjali ruke u njedra zemlje hrvatske.
    Da nikad nisu bili tu.
    Europski mirotvorci,iskrivljenih usta
    i pameti, posvjedočiše.
    I sada idu. Dvadeset tisuća istrgnutih
    iz korijena.Okreću se prema zapadu
    gdi u nebo raste Hrvatska…
    Netom odoše, na vrata opustjelih
    domova provale pijani četnici.
    Ali gle,sve što im tuđe dotaknu
    grabežljivi prsti, pretvara se u prah i ostavlja neizbrisiv trag na koži-
    znak zločina.
    Bjesne,urlaju poskakuju.Zidovi kuća, škola ,crkava, trgovina tope se
    poput sladoleda isparuju.
    Ni traga više stvarnom gradu.
    Samo sivo podrhtavanje i trajnim
    znakom obilježene ruke zločinaca.
    Ipak jest i dalje Ilok:SVAKI PROGNAN
    a da mnogi i sam ne zna, nosi u sebi
    jedan njegov dio, velik kao mlinski kamen
    ili zrnce prašine, što stalno u njemu šumi,
    zove na obale Dunava, gdi će jednom grad,sastavljen od kristalnih komadića,
    ponovno sjati u noći slobodnog Srijema.

    Uvijek si znao u sebi imenovati stvari njihovim pravim imenom, ne uljepšavajući hrvatsku zbilju, čineći je onakvom kakva već je.Znao si probuditi u sebi i u drugima ljudski prkos koji se ne miri s porazom i ne zaboravlja svoje.Neka te Vječni Bog , koji jedini zna što si kako činio za Hrvatsku nagradi vječnim mirom i spokojom.

  • Proročanske misli Brune Bušića

    (Preneseno iz časopisa Udruge Hrvatski Domobran za srpanj/kolovoz 2010. „Hrvatski domobran” )

    Cijenjeni čitatelji Hrvatskog domobrana! Ovom prigodom, umjesto riječi urednika priopćavam proročanske misli hrvatskoga domoljuba Bruna Bušića iz 1975. kojega je UDBA ubila u Parizu. U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:

    „… Da smo složni i čestiti davno bi imali državu.

    A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata.

    Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća.

    Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima.

    Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako…..

    …..No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu.

    Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima.

    Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice.

    Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?!”

    Branko Hrvatin Zbog njegovog domoljublja, prosudbi, razmišljanja i uma su ga i ubili, hrvatski antifašisti. Možda je u jednom drugom tekstu predvidio i medijsko uništavanje, potpomognuto dijelom „hrvatskim političarima i intelektualcima”, ponosa, nade i životne volje kod mnogih Hrvata.

    Zvonko neka Ti je laka hrvatska zemlja za koju si se čitav život borio, počivao u miru božjem…

  • Paravi Čovjek,pravi Hrvat,žao mi ga je,ali vjerojatno više nije mogao izdržati stanje u svojoj zemlji.Hrvatska ide krivim putem i svojom smrću je to nama htio kazati.

  • …..No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu.

    Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima.

  • Bože pomozi mu,a nama koji ostajemo nem ovakvih domoljuba više, osta udba sama………………….
    kad i gdje je sahrana???????????

  • Onda kad svi mi budemo samo prah, njegovo ime će ostati svijetlo, ponosno.Duboko sam ožalošćena zbog smrti tog iznimno pametnog i hrabrog čovjeka, koji je i nakon 32 godine najteže robije sačuvao razum i duboku ljubav prema svojoj domovini. Nažalost,ova Hrvatska nije ona o kojoj je on sanjao sve te godine. A milosrdni naš Gospodin će mu oprostiti ovaj trenutak očaja. Počivaj u miru Božjem, veliki hrvatski mučeniče.

  • Imam dosta godina , a nikada do sada nisam osjetila nečiju toliku ljubav i privrženost za svoju zemlju !
    Za svoju Hrvatsku !
    Bog će nagraditi njegovu ljubav , muku , njegovo htjenje, njegovo sve…
    Iznimno pametan je bio i predvidiv !
    Baš je sve onako , kako je i osjetio !
    Na žalost !!!

  • Taj iznimni čovjek je u zatvoru proveo 3 desetljeća a odavno je poznato da nakon dugog zatvora rijetki uspiju nastaviti normalan život. S obzirom na njegov životopis činilo se da bi on to mogao uspjeti, imao je i rijetko odanu ženu, Penelopu naših dana, ali ipak ju je ostavio samu nakon svega što je za njega i njegove ideale učinila.

  • Očito vam taj poginuli policajac i ranjenine predstavljaju ništa…slijepi ste poput arapa koji srljaju u smrt za alaha i domovinu, uostalom šta je taj zvonko mislio, da će nekakvi jebeni letci natjerati sile zapada da nešto učine, ma to je glupost obična, kakav je to domoljub koji s pištoljem i bombama ubija nedužne ljude, gori smo od mudžahedina.

  • Bože treba te stvarno žaliti koliko si uskogrudan..
    Ti sigurno ne misliš da treba išta raditi, ustati svi trebamo i reći ime Zvonke Bušića!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    Laka mu hrvatska zemlja bila..
    Odlazi veliki čovjek………..

  • Neda se na zemji izboriti pravda, teško je. Jedina pravda je da ćemo svi jednoga dana doći pred lice Gospodnje.
    Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

Odgovori na Mary X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.