U Širokom Brijegu osvanuo transparent ”Đe se kopate”

Na dan velikog hercegovačkog derbija između Širokog Brijega i Zrinjskog (17.00 sati, Pecara) napetost i navijačka euforija u oba tabora se ne stišavaju.

Tako je u noći s petka na subotu na Trgu širokobrijeških žrtava osvanuo transparent s natpisom ”Đe se kopate” upućen očito protivničkom taboru koji je lani Širokobriježanima na isti način u Mostaru transparentom uputio poruku ”Su čin pritite”.

Derbi Širokog Brijega i Zrinjskog odlučit će putnika u Europu, gostima je dovoljan i bod, a domaćima ”igra” samo pobjeda.

Organizirano dolazi 200 Ultrasa

”Na temelju sigurnosne procjene Policijska uprava Široki Brijeg donijela je niz sigurnosnih mjera, među kojima i odluku o dolasku od maksimalno 200 navijača HŠK Zrinjski – Ultrasa na utakmicu Široki Brijeg – Zrinjski, koji će doći organizirano u četiri autobusa pod pratnjom policijskih službenika, dok sve drugo (više navijača, druga prijevozna sredstva) neće se tolerirati, odnosno neće se dopustiti ulazak u zonu stadiona Pecara”, kaže se u dopisu upućenom MUP-u ŽZH-a Ljubuški, MUP-u HNŽ-a Mostar, NK Široki Brijeg i HŠK Zrinjski.

Navijači Zrinjskog koji organizirano dođu na utakmicu bit će smješteni u ograničenom prostoru na istočnoj tribini, predviđenom za smještaj gostujućih navijača. Ostatak istočne tribine neće se koristiti, a ulaz na južnu i sjevernu tribinu bit će omogućen svim ljubiteljima nogometa s kupljenom ulaznicom.

Škripari: Klub zaslužuje svoju vjernu publiku i podršku – SVI NA SJEVER! 

(Tekst, bez uredničkih intervencija, prenosimo sa službene stranice Kluba navijača Skripari.org):

Kažu da onaj tko želi, uvijek ce naći način, dok onaj tko ne želi, naći će izliku. Razumljivo, nakon jedne turbulentne sezone pune radosti, ali u konačnici i jedne velike tuge i osjećaja praznine i razočarenja, najlakše bi bilo naći izliku za nedolazak na subotnje, zadnje kolo Premijer lige BiH i veliki hercegovacki derbi sa mostarskim Zrinjskim. Svi su ipak, ohrabreni nastupima u jesenskom dijelu sezone, očekivali borbu za oba trofeja do zadnje utakmice i osvajanje bar jednog trofeja. Isto su najavljivali i igrači, Uprava kluba, stručni stozer, uvjereni u takvo što, međutim dogodilo se ipak suprotno. Široki Brijeg je u finalu porazom od Olimpica ostao bez Kupa Bosne i Hercegovine i oprostio se od oba trofeja ove godine, a sada mu predstoji zadnje kolo domaćeg prvenstva, ujedno i zadnji vlak za Europu ove godine i neugodno gostovanje uvijek jakog i nezgodnog sportskog rivala, od kojih samo jedan ima mjesta u Europa Ligi ove godine. U igri je samo pobjeda. Sve ostalo izbacuje Široki Brijeg iz svih europskih kombinacija ove godine.

Vodeći se stupnjem razočaranosti domaće populacije ovih dana, ali i često najvišim ambicijama i očekivanjima istih (neki bi rekli i razmaženosti istih), lako bi bilo opravdati svoje odsustvo. Zašto bih ja dosao gledati svoj klub kad to igrama u proljetnom dijelu sezone nije zaslužio? Zašto bih ja dosao gledati svoj klub kada nema rezultata? Zasto bih došao dati potporu kada im jednostavno ne ide? Jasno, to se može dalje pravdati i nezalaganjem, nezainteresiranosti igrača, izostankom kolektivne volje i žari zbog koje su i prezimjeli na prvom mjestu tijekom polusezonske stanke, brojnim drugim realnim i nerealnim stvarima, ovisno o tome šta kome individualno ili kolektivno smeta. I zaista, sve su to naoko razumljivi i logični argumenti, zar ne? Ali, zapitajmo se malo svi, da li zaista smatramo da je svim tim momcima potpuno svejedno, da nisu dali sve od sebe i da sami nisu htjeli najbolje, da je njima u biti lakše?

Zapitajmo se dalje svi pojedinačno da li sam ja tu samo ako ima rezultata i da li bih ja sutra došao da ti rezultati izostanu, da li sam tu zbog ovog ili onog igrača, člana uprave, trenera, nekog desetog ili sam tu zbog imena svoga grada kojeg taj klub ponosno nosi, svjesnog težine, značaja i povijesti koju za sobom vuče i novu i dan danas piše, zbog toga sto ću ja i dalje biti tu. Godinu za godinom, kao i godinama unazad, čekati idućeg protivnika, maštati o titulama, trofejima, europskim nastupima svoga kluba iz svoga grada, nešto o čemu brojni samo sanjaju, i davno poslije sto prođu svi oni koji su kroz klub prošli ili ce proći u budućnosti.

Oni možda više neće biti tu, ostati će manja ili veća fusnota u povijesti moga kluba. Ali ja ću i dalje biti tu. Vjerojatno me nitko neće znati imenom, vjerojatno mi nitko nikad neće odati nikakvo priznanje, neće se o meni pisati tekstovi, neće mi nikada to ni trebati, jer veće priznanje od uspjeha moga kluba mi ni ne treba. Ali, u konačnici, da li ću ja biti tu samo kada je sve bajno, kada sve ide ”očekivano” i u onim danima kada je lako i popularno biti navijac Širokog Brijega? Ima li to smisla, da li je to ljubav prema klubu, da li je to institucija kluba? Da li uzimamo previse zdravo za gotovo da jedna mala sredina moze imati jak i sredjen klub u vrhu Premijer Lige već godinama, ili da je toliko dugo na europskoj sceni, klub koji je, paradoksalno, respektiran i voljen puno više od ljudi iz drugih sredina, od kojih neki ”povuku” čak iz Edinburgha, Rima i drugih europskih metropola da ga uživo gledaju, nego ljudi koji cine njegovu jezgru, srce i dušu – njegovu publiku. Zar taj klub nije zasluzio svoju vjernu publiku i podršku? Da li smo razočarani raspletom ovogodišnje Premijer lige i Kupa BiH-a? Da, naravno, svatko tko je navijač Širokog Brijega, kome su Plavi u srcu, je razočaran. Laže onaj koji kaže da mu je svejedno, ili nikada nije osjetio ljubav prema svome lokalnom klubu koliko prema nekim drugima. Ne ulazeći u to, da li ćemo mi sami dopustiti da malograđanstvo i dalje vlada u jednom malenom, ali ipak prkosnom i često ponosnom gradiću? Toliko volimo drugima isticati taj inat i prkos kada nam tako odgovara, ali da li ćemo ustvari jednom i stati iza njega, stati iza svojih riječi i prestati samo pričati o tome i preći na djela? Samo je jedan odgovor na to, a taj odgovor svatko mora potražiti sam u sebi. Ja svoj već znam. Isti je kakav je oduvijek bio. Kakav će i ostati. SAMO JEDNO IME ŠIROKI!

(www.jabuka.tv)