U Drinovcima otvoreni 59. Šimićevi susreti

U rodnom mjestu velikog pjesnika Antuna Branka Šimića, Drinovci, u ponedjeljak navečer otvoreni su 59. Šimićevi susreti.

Uz nazočnost brojnih gostiju i uzvanika Manifestaciju je otvorio predsjednik Matice hrvatske, Miro Gavran. U svom obraćanju predsjednik Matice hrvatske pozvao je da se pjesničkome velikanu Antunu Branku Šimiću Hrvati oduže na način da se njegova djela prevedu na velike svjetske jezike.

Antun Branko Šimić je dao izniman doprinos hrvatskom pjesništvu i književnosti. Nadam se kako ćemo mu se uspjeti odužiti na način da prevedemo njegove pjesme na 20-tak najvažnijih jezika. Svojim dolaskom željeli smo iskazati poštovanje njemu, njegovim Drinovcima i cijelim Grudama, rekao je Gavran.

Domaćin manifestacije bio je Ljubo Grizelj, načelnik Općine Grude i predsjednik Organizacijskog odbora, koji je svima zahvalio da dolasku te istaknuo kako je život Antuna Branka Šimića bio u ljudskom smislu kratak, ali je njegovo djelo i ono što je ostalo iza njega veliko. Prigodne i riječi dobrodošlice nazočnima je uputio i župnik u Drinovcima fra Josip Mioč.

Svečanosti otvorenja uz spomenute nazočan je bio i gospodarski tajnik Matice hrvatske Ivica Nuić, dopredsjednik Središnje uprave HKD Napredak Miroslav Landeka, književnica Anita Martinac, književnik Mile Pešorda i drugi.

Program 59. Šimićevih susreta uveličan je koncertom Zbora glazbene škole Ivana pl. Zajca iz Mostara, pod ravnanjem maestra Dragana Filipovića, uz nastup mezzosopranistice Monije Jarak Mikulić, Marijane Pavlović na glasoviru, inače članica Napretkovog trija Senso, i komornog sastava Tamburaškog orkestra Mostar.

Antun Branko Šimić rođen je 1898. godine. Osnovnu školu završio je u Drinovcima, a gimnaziju polazi u Širokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu. Bio je prvenstveno pjesnik, a zatim esejist, prevoditelj i kritičar. Pisati je počeo već kao 14-godišnji dječak. Njegova matoševska faza trajala je od 14. do 17. godine. kada je pisao o pejzažnoj lirici.

Prvu pjesmu Zimska pjesma objavljuje još u Vinkovcima već 1913. godine. u časopisu Luč, kao 15-godišnjak. 1915. seli u Zagreb i do kraja života bavi se književnošću, kojom se profesionalno bavi i živi od pisanja. 1920. izdaje zbirku pjesama Preobraženja. Velik dio šimićevih djela ostao je neobjavljen do 50-ih i 60-ih godina. Umire 1925., u 27. godini života, od tuberkuloze, što označava kraj njegovog stvaralačkog vijeka, kratkog, ali izrazito plodonosnog.

Na A.B. Šimića uvelike su utjecali njemački ekspresionizam i A.G. Matoš. Njegovu poeziju obilježavaju sjetni, otmjeni, dekadentni ugođaji, krajolici odvojeni od svakodnevice, umjetnost kao svrha samoj sebi, prigušene boje i nijanse, tiha, blagozvučna akustika, težnja za savršenstvom forme i bijeg od banalnosti svakodnevnog života.

Uz Miroslava Krležu i Tina Ujevića, A.B. Šimić je najistaknutiji pjesnik hrvatskog modernizma. A zaslužan je i za popularizaciju slobodnog stiha te integriranje našeg pjesništva u europsko.

(www.jabukja.tv)