U BiH u prirodi završi 100.000 tona životinjskoga otpada

U BiH ne postoje podaci o količini proizvedenoga životinjskog otpada jer Agencija i zavodi za statistiku još ne prate tu vrstu podataka, međutim, iz EPRD konzorcija, koji provodi projekt neškodljivog zbrinjavanja životinjskoga otpada u BiH, kažu kako se, na osnovi statistika, a bez podataka iz prometa na malo, pretpostavlja da je riječ o količini od oko 100.000 tona, piše Večernji list BiH.

Nema kafilerija

Odlaganje otpada na taj način predstavlja veliki rizik za zdravlje ljudi i životinja te životnu sredinu jer se nisu uništili uzročnici zaraznih bolesti koji kruže u prirodi.

Trenutno se nusproizvodi ne koriste za daljnju preradu, nego se odlažu na komunalne deponije, u jame – grobnice, na stočna groblja ili se zakopavaju, što je propisima dopušteno samo u iznimnim slučajevima. U BiH ne postoje objekti za preradu ili spaljivanje, osim nekoliko objekata zatvorenog tipa. Neškodljivo zbrinjavanje podrazumijeva generiranje nusproizvoda, zatim odvojeno skladištenje, prijevoz u odgovarajućim nepropusnim vozilima i preradu ili tretman na određenim temperaturama. Tako materijal postaje neškodljiv, a ujedno i sirovina za dobivanje drugih proizvoda ili obnovljivih izvora energije, kazali su iz EPRD-a za Srpska.info.

Trenutno postupanje s otpadom životinjskog podrijetla u BiH nije u skladu s propisima i standardima EU za oblast veterinarstva i zaštite okoliša. Problem nepostojanja integralnoga upravljanja otpadom životinjskog podrijetla u BiH postolji već niz godina, a prvi put ga je uočilo Izaslanstvo EU-a u BiH u listopadu 2007.

Opasnost od zaraze

Česti su prizori plutanja uginulih konja i krava rijekama, dok u mnogim prigradskim naseljima njihova trupla završavaju u neposrednoj blizini kuća. Problem je što životinje uginule od zaraznih bolesti godinama mogu biti izvor infekcija, samim time i prijetnja za zdravlje ljudi. Stočari priznaju kako su među njima, kao i među klaoničarima, rijetki oni koji životinjski otpad odlažu na siguran način.

Mnogi ovaj otpad bacaju u potoke, rijeke, obližnje žbunje, pa čak i tamo gdje ljudi stanuju. Nažalost, kod nas nema spalionica ni nekih posebnih lokacija gdje bi ostaci životinjskih tijela ili cijela trupla bili zbrinuti. Trenutačno je najlakše životinjska trupla odvući u šumu i ostaviti nezakopana. Međutim, svima je jasno kako životinje uginule od nekih zaraznih bolesti mogu prenijeti zarazu, najčešće preko ptica. Sve je dobro dok se na taj način ne dogodi neka masovnija zaraza, kažu stočari.

Bilo kakve velike količine hrane i otpada životinjskoga podrijetla, koje se koncentrično ubace u tijelo deponija, raspadaju se i utječu na kvalitetu procijedih voda te dovode do promjena i pikova u kvaliteti te vode koja se mora tretirati. Ni jedan uređaj za tretman procijedih voda ne može podnijeti te velike udare tereta zagađenja.

(www.jabuka.tv)