Tri nove vrste podzemnih kukaca pronađene na južnom Jadranu

Tri vrste vrlo sitnih podzemnih kukaca pronađene su na području južnog Jadrana i opisane u znanstvenom časopisu Natura Croatica, što je još jedan u nizu dokaza da podzemnom faunom najbogatiji krš u svijetu ni izdaleka nije posve istražen.

Kukci iz roda batiscidije (Bathyscidius) pronađeni su u pećinama i jamama na Mljetu i u Konavalima u Hrvatskoj, te u tlu na padinama Orjena u Crnoj Gori.

Dobili su, kao i sve podzemne životinjske vrste koje lokalno stanovništvo ne poznaje, dvosložna stručna latinska imena.

Autori su im ih dali po lokalitetima na kojima su kukci nađeni: mljetski (Bathyscidius mljetensis), orjenski (Bathyscidius orjensis) i komajski batiscidije (Bathyscidius komajiensis). Posljednji kukac ime je dobio po selu Komaji kod Čilipa u Konavlima.

Rod Bathyscidius, koji broji ukupno šest vrsta i dvije podvrste, prema veličini tijela jedan je od najmanjih u svojoj skupini. Tijela novootkrivenih vrste duga su svega od 1.3 do 1.47 milimetara.

Te su vrste iznimno rijetke: mljetska je nađena samo u Jami na Žutim kokom i u Špilji kod vrha Spile na Mljetu, komajska samo u jami Bezdanki u selu Komaji, a orjenska u tlu među stijenama na padinama Orjena kod sela Kruševice.

Ondje su autori zapazili da je tlo malo hladnije od okolnog, što bi moglo biti povezano s podzemnim šupljinama, tzv. puvaljkama, iz kojih struji hladniji zrak.

Autori, istaknuti biospeleolozi Slavko Polak iz Notranjskog muzeja u Postojni i Branko Jalžić iz Hrvatskog biospeleološkog društva u Zagrebu, ponovno su opisali sve od ranije poznate vrste toga roda i potkrijepili detaljnim mjerama svih važnijih dijelova tijela, te po prvi puta opisali posebno muška i ženska unutarnja morfološka obilježja tih vrsta.

Na temelju toga revidirali su rod batiscidija. Jedna podvrsta postala je nova vrsta, jedna je pripisana već postojećoj vrsti, a za dvije geografski izdvojene vrste uspostavili su novi podrod.

Polak i Jalžić zaključuju da je većina vrsta iz roda batiscidija prilagođena životu u špiljama, dok je većina vrsta iz susjednih rodova prilagođena životu u površinskom sloju tla, te su raširene i na prostor izvan Dinarskog krša.

(Hina)