Toma Zdravković: Život boema koji je sve dao za pjesmu, a umro bez ičega

Toma Zdravković, legendarni pjevač i kantautor, rođen je 1938. godine u Aleksincu, u siromašnoj obitelji. Djetinjstvo mu nije donijelo mnogo materijalnog, ali mu je podarilo bogatu i osjetljivu dušu, iz koje su proizašli stihovi puni emocija.

Prvo utočište i publiku pronašao je u kavani– mjestu gdje su njegove pjesme naišle na razumijevanje. Presudni trenutak u njegovoj karijeri bio je susret sa Silvanom Armenulić, koja je prepoznala njegov izniman talent i otvorila mu vrata glazbenog svijeta.

Unatoč slavi, Toma nikada nije živio poput drugih zvijezda. Nije nosio skupa odijela ni vozio luksuzne automobile – često je hodao pješice. Bio je boem, nježan, ranjiv i svoj.

Njegove pjesme bile su većinom autobiografske – prepune bola, kafanske tuge i ljubavi koja nije uvijek bila uzvraćena.

Prema povijesnim podacima Tomu je poznata folk-pjevačica Silvana Armenulić pronašla na jednoj klupi u Beogradu, u trenutku kada je ostao bez novca. Upravo mu je ona pomogla da stane na noge, a on joj je zauzvrat što mu je omogućila nastupe na njezinim koncertima, napisao pjesmu Šta će mi život bez tebe dragi.

Kocka i alkohol bili su mu način bijega od stvarnosti. Sam je znao reći da nije pio jer voli alkohol, nego da se izgubio u svijetu u kojem nije mogao pronaći mir.

U tim krugovima kažu da sam najveća ovca koja se rodila za kocku. Jedne sam noći dobio oko 80 tisuća maraka (oko 40.000 eura), a već sljedeće sve izgubio – ispričao je jednom prilikom.

Do 1972. godine potrošio je sav novac koji je zaradio te se preselio u Ameriku, a potom i u Kanadu. U Torontu se četvrti put oženio i uz kćer dobio sina Aleksandra.

Nakon povratka iz Kanade ponovno je osvojio domaću publiku. U Domu sindikata u Beogradu pjevao je pred prepunom dvoranom čak 20 večeri zaredom. Ljudi su dolazili slušati ne samo pjevača, već i čovjeka koji je proživio sve o čemu je pjevao. Iako je već bio ozbiljno narušenog zdravlja, nije prestajao pjevati.

Veliki prijatelj Tome Zdravkovića bio je Kemal Monteno koji je za njega napisao pjesmu Pesme moje.

Život s Tomom nije bio lak, ali nije bilo ni teško. U početku je bilo veoma konfuzno. Imala sam 25 godina kada smo se upoznali, a on je bio 12 godina stariji. Bio je oformljena ličnost i morala sam to prihvatiti. Nisam ga htjela mijenjati. Morala sam se uklopiti u njegov život, ispričala je njegova supruga Gordana, koja je s Tomom u braku provela 18 godina.

Preminuo je 30. rujna 1991. godine, tiho i skromno, bez velike pompe. Nije ostavio iza sebe bogatstvo, ali je ostavio nešto daleko vrijednije – pjesme, stihove i glas koji se ne zaboravlja.

Iza sebe je ostavio mnogobrojne pjesme koje su i danas hitovi: Da l’ je moguće, Danka, Dotak’o sam dno života, Ej Branka, Branka, Tužno leto, Sliku tvoju ljubim, Kafana je moja sudbina, Prokleta nedelja, Jelena i Za Ljiljanu samo su neke od njih.

(www.jabuka.tv | Foto: X)