Kolumna: Teški dani u Hercegovini

Nekoliko dana provedenih u Hercegovini iskoristio sam da posjetim stare prijatelje i znance. Uvodni dio razgovora (uz kavu) gotovo uvijek je posvećen športu i ženama. Nakon toga komentiramo ozbiljne stvari. Sjećam se do prije dvije godine, kada sam dolazio u Hercegovinu, da su ozbiljne teme bile one vezane za politiku i položaj Hrvata u Hercegovini. Nekako uvijek bi izvukli isti zaključak gdje bi se neupitno složili oko toga da Hrvatima treba zajamčiti jednakopravnost u BiH. Danas je to floskula političkih elita koje predstavljaju hrvatski narod u BiH. Oni poput papiga ponavljaju istu floskulu te je već i vrapci na grani znaju. Današnje vrijeme je malo drugačije. Mlade u Hercegovini sve manje briga za jednakopravnost, a sve više surfaju internetom u nadi da što prije pobjegnu iz Hercegovine. Nažalost, socijalni kapital Hercegovine se raspada i sve više mladih jednostavno želi pobjeći u neku bolju budućnost.

Piše: Ivan Pavičić / jabuka.tv

,,Stari, daj nešto pogledaj gore u Zagrebu, ili u Americi, Kanadi, Australiji. Ovdje se više ne može!” Otprilike tako bi se mogli sumirati moji razgovori sa mladom poulacijom. Situacija je neizdrživa.

Bosna i Hercegovina od samih svojih početaka je u velikoj ekonomskoj krizi. Ne postoji nacionalna strategija političkih elita koja bi poboljšala ekonomsku situaciju. Glavno i jedino političko pitanje je pitanje položaja Hrvata kao nacije u federaciji BiH. Kao da niti jedan drugi politički problem ne postoji u Hercegovini ili kod Hrvata u BiH.

Zbog čega mladi ljudi žele otići?

Možda zbog prevelike zaokupiranosti jednim, jedinim političkim pitanjem, možda zbog katastrofalnog stanja u obrazovanju, možda zbog pomanjkanja kritičkog novinarstva, a možda zbog jednostavno jako loše ekonomske situacije.

Svi problemi međusobno su povezani. Ne otvaranje javnih rasprava u pogledu investicija proračunoskog novca rezultat su inzistiranja na jednom političkom pitanju. Običan puk nema baš puno koristi od toga. Jer i da se popravi položaj Hrvata u BiH u pogledu jednakopravnosti to nebi donijelo značajnije pomake za poboljšanje društva u cjelini. Na pozicije decision makera, istina, došli bi Hrvati, ali to nije nikakav jamac da će se stanje stvari pokrenuti na bolje. Demokracija u Hercegovini i nije baš neka poželjna pojava. Stoga izostaje kritika koja djeluje uvijek kao pokretačka poluga u društvu da se ostvari što bolji i kvalitetniji život. Na snazi je danas manje više demokratska oligarhija. Pod krinkom demokracije uvijek isti ljudi se vrte na čelnim pozicijama, a BiH zauzima najgore mjesto u Europi po BDP-u. NVO kao da ne djeluju u Hercegovini. Jedva da postoji i privid raznoraznih udruga koje bi raspršile centre moći.

Sveučilište u Mostaru je posebna priča. Iako je dobra namjera Sveučilišta bila da zauzme čvrstu poziciju u borbi zadržavanja socijalnog kadra i obrazovanja, ipak se ne može reći da je Sveučilište postiglo svoj cilj. Studenti u Mostaru doslovno kupuju znanje i o tome ne postoji javna debata unutar samog Sveučilišta. Posebno fascinira jednoumlje hercegovačkih studenata u Mostaru, ali ne samo u Mostaru nego i hercegovačkih studenata u Zagrebu. Nevjerojatno je da, pokraj svih društvenih problema, budućnost i oslonac tog istog društva djeluje gotovo uvijek jednoumno i nikada nije kritički nastrojeno. Najviši oblici borbe su deklarativna, klišejska priopćenja Studentskog Zbora u Mostaru i jednako tako ZKHS-a u Zagrebu.

I jedni i drugi zadojeni su pričom kako smo mi perspektivna sredina. Široki Brijeg se diči da je na prvom mjestu. Posušje će reći da je ono među najprivlačnijim mjestima za noćni provod na Balkanu, dok će Mostarci reći da su oni sveopći centar Hrvata u Hercegovini. Istina je ipak malo drugačija. Široki Brijeg je na prvom mjestu u športu. Širokobriježani se diljem svijeta ponosno hvale športskim uspjesima njihovog košarkaškog i nogometnog kluba. Za vrijeme dok talentirani sportaši iz Hrvatske, Brazila, Afrike, Amerike, imaju jako visoke plaće zbog svoga talenta širokobriješki profesori i nastavnici muku muče sa isplatom zaostalih plaća. Iako lokalni političari svojski pokušavaju zadovoljiti i jedne i druge ipak ne mogu utjecati na zakone tržišta koji omogućava jednom košarkašu ili nogometašu prosječnu plaću od 6.000 kuna dok profesori i nastavnici rade za gotovo upola manja mjesečna primanja. Ne radi se ovdje o poltičkom pitanju nego o čisto etičko-društvenom. Širokobriježani su zamijenili vrijednosti. U prvi plan su stavili šport i uspjehe klubova dok je sve ostalo u drugom planu. Takva zamjena vrijednosti će ih zadovoljiti na kratki rok, ali što se događa sa dugoročnim planovima koji osiguravaju i uzdižu zajednicu u Širokom Brijegu? Dogoditi će se kulturna degradacija i rasipanje socijalnog kapitala. Ekstremne situacije će pokazati kako Široki Brijeg nije uvijek na prvom mjestu. Kada je Široki Brijeg upao u probleme zbog snijega vidjele su se sve mane takvog sustava invesitranja. Loša infrastruktura pokazala je onu mučnu stranu s kojom su se suočili Širokobriježani, praktički boreći se život. Danas gradovi diljem svijeta uspješno rješavaju te probleme jer su dostigli civlizacijsku razinu. Civilizacijsku razinu su dostigli tako što su ulagali u obrazovanje. Ulaganjem u obrazovanje stvorili su moćne individue koje su svaka ponaosob ugradile svoja znanja i vještine u izgradnju kvalitetnog života.

Posušje je posebna priča. Noćni život kojim se diče ipak donosi profit samo povlaštenim pojedincima u društvu koji su vlasnici diskoteka i klubova i njihovim dobavljačima. Iako se novac prilijeva u Posušje iz Dalmacije i ostalih gradova u Hercegovini to je samo kratkoročna ekonomska satisfakcija koja zadovoljava trenutne potrebe nekolicine mještana Posušja. Na duži rok to će izazavati kulturnu degradaciju. Kulturnim degradiranjem prijeti im opasnost da dođu na dno civilizacijskih normi koje bi svako mjesto u svijetu danas u 21. stoljeću moralo poštovati. Intelektualna izgradnja indvidua u Posušju zanemarena je, te u prvi plan dolaze vrijednosti koje potiču socijalnu delikvenciju i moralno propadanje. Kultura alkohola, nezdravog života, kultura seksa i materijalnih pobuda dovela je do toga da ne postoji ni jedan značjna kulturna institucija u Posušju. Nemaju nijedan spomenik kulture dok im je šport na niskim granama. Urbanistički plan grada, kao i Širokom Brijegu njima je potpuna nepoznanica.

Mostar je najveći politički gubitnik. Grad koji je mogao prednjačiti svojom urbanom ljepotom danas je leglo kriminalnih skupina koje sustavno ponižavaju ljudska prava ostalih građana grada Mostara. U Mostaru vlada veliko siromaštvo i to treba priznati. Divlje tržište kapitala stvoreno nakon ratnih razaranja dovelo je do velike ekonomske nejednakosti građana. Politička koplja se najviše lome na plećima ovoga grada te je on sustavno razran politički, kulturno i ekonomski. Zapanjujuće je što ljudi žive u siromaštvu, događaju im se velike nepravde (plaćaju visoke račune te tako ‘pomažu’ u održavanju velikih poduzeća koja im u pravilu donose veliki gubitak), uništavaju im se kulturna blaga i općenito im se ugrožavaju osnovna ljudska prava, a oni šute. Šutnjom su dali dozvolu niže obrazovanim, agresivnim i destruktivnim pojedinicima da im vode zajednicu u propast.

Nije ni čudo što mladi žele pobjeći iz ovakvih sredina.

Zarezerwuj prywatną zakwaterowanie w apartamentach w Chorwacji. Polecamy: Viganj Apartamenty, Viganj Peljesac, Polace Apartamenty, Polace Mljet, Kolocep Apartamenty, Kolocep Chorwacja

(Ivan Pavičić | www.jabuka.tv)