Sve više kockara u BiH, spas od krize traže u igrama na sreću

Prvi put s kockom sam se susreo u osnovnoj školi. Na početku su to bili mali ulozi od svega nekoliko maraka koliko sam tada kao školarac imao na raspolaganju. Kako su godine prolazile, ulozi su rasli, prvo po nekoliko stotina, a onda i tisuća maraka na tjednoj razini, priča je liječenog ovisnika o kocki.

On je, kaže, svoju sreću prvo kušao na kladioničkim listićima, kartao belu za novac pa krenuo u kasino, na rulet…

Danas je ta “brza zarada” daleko iza ovoga mladića kojemu je djetinjstvo prošlo u zlu koje, kaže, zapravo društvo tolerira. Upozorava roditelje da obrate pozornost na ponašanja djece jer izoliranje i popuštanje u školi se pripisuje pubertetu i hormonima, a iza toga se zapravo može kriti puno ozbiljnija priča.

Da je zapravo sve veći broj onih koji “brzu zaradu” traže upravo u igrama na sreću, pokazuju podaci Porezne uprave FBiH i Republičke uprave za igre na sreću u RS-u. Podaci Porezne uprave FBiH pokazuju da su priređivači od igara na sreću u 2021. klađenjem ostvarili promet u iznosu od 1.598,112.128 KM. Godinu ranije taj iznos bio je manji za 18 posto, točnije, priređivači igara na sreću u 2020. zaradili su 1.359,355.455 KM.

Broj onih koji traže brzu zaradu i u RS-u je u porastu. Prihodi od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitke od igara na sreću prošle godine iznosili su 68,242.583 KM, potvrdili su za Nezavisne u Republičkoj upravi za igre na sreću. Prema njihovim podacima, ovo su za skoro 20 milijuna KM veći prihodi u odnosu na 2020. godinu.

Tijekom 2020. ovi prihodi iznosili su 48,882.864 KM, dok su 2019. godine oni bili u iznosu od 43,002.331 KM, kazali su iz Republičke uprave za igre na sreću.

Drago Vuković, profesor sociologije na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Univerziteta u Istočnom Sarajevu, smatra da je povećanje ovih prihoda izraz krize društva, a ne napretka.

U kriznim situacijama i siromašnim društvima ljudi idu prema igrama na sreću u nadi da će se obogatiti, i to je ona poznata stara latinska teza “kruha i igara”. To što ima puno ljudi u kladionicama nije izraz nekog dobrog života, i iz mog kuta, to je izraz siromaštva, a ne bogatstva. Kocka i kladionice su jedna vrsta poroka koji, kada prijeđe neku granicu, postaje loš saveznik svakog čovjeka, kazao je Vuković za Nezavisne.

Koliki broj ljudi vodi borbu s ovom ovisnošću, koje u većini slučajeva na samom početku nisu ni svjesni, za Večernji list ranije je objasnio specijalist traumatske psihologije dr. sc. Marko Romić.

Kockanje je problem koji dobar dio bh. društva nije svjestan. Ono što je sada drukčije u odnosu na ranije je način na koji ljudi kockaju. Više toliko ne posjećuju kladionice, sada to rade preko mobitela i aplikacija što otežava uočavanje problema od obitelji i prijatelja, kazao je Romić navodeći procjene o broju kockara u BiH.

Prema mojoj procjeni, u Bosni i Hercegovini je oko 50.000 patoloških kockara. S druge strane, i broj onih koji još uvijek nisu razvili kriterije patoloških kockara je također u velikom porastu. Ako govorimo o brojkama, teško je to precizno odrediti, ali može se reći da je broj kockara i patoloških kockara u drastičnom porastu, kazao je Romić dodajući da je taj broj rastao u pandemiji kada su ljudi spas i izlaz iz krize tražili u kladionicama.

No, još jedna poražavajuća činjenica je, prema njegovim riječima, što je sve veći broj djece koja u sve ranijoj dobi počinju igrati neke od igara na sreću. Istaknuo je kako se sustavno mora raditi na ovom problemu.

(www.jabuka.tv)