Oni koji u Bosni i Hercegovini pokušavaju živjeti isključivo od svog rada, polako dižu ruke od onoga što su godinama, ne samo oni, nego i njihovi preci radili. Vrijednih livanjskih ovčara sve je manje, iako njihovom proizvodu, poznatom livanjskom siru, po kvaliteti nadaleko nema ravnog.
U Paše Milaka sve ovce su na broju, čak njih šesto. No, pitanje što će uskoro biti s njima, prenosi BHRT.
Bavio se moj dedo, pradedo, otac i ja ,ali ja ne pamtim da je crnje ikad bilo nego ovih godina. Svaka godina crnja i crnja, govori Milak.
Nedostatak radne snage, niske otkupne cijene, borba sa zaraznim bolestima te slabi poticaji, sve više prazne štale ovdašnjih ovčara.
Sedam kompletnih stada je prodano ove godine u Livnu. Dogodine će sigurno biti tri četiri sigurno,a za pet godina neće biti ni jednog ako ovako nastavi neće biti ni kod mene ni kod bilo koga, ističe.
I Alen Šehić je bio jedan od uzornijih ovčara u livanjskom kraju. No, danas je njegova štala prazna. U njoj nema ni jedne ovce.
Trista pedeset sam imao ovaca. Prod’o sam nema ‘ko radit. U čobana se ne možeš uzdat ako nisi non stop kod njih džaba ti čoban, govori Šehić.
Ovce idu u bescijenje.
Sada su spale skroz. Od 150 do 200 maraka. Svak prodaje, svak oće da ih se riješi, ojašnjava ovčar.
Jozo Baković, predsjednik Udruge proizvođača autohtonog livanjskog sira “Cincar” tvrdi kako ga “najviše iznenađuje odnos županije i ministra županije koji za četiri godine nije dao ni jedan fenig u ovčarstvo”.
Dao nam je poticaj za mlijeko ko predaje samo mljekarama, govori.
Na taj način, umjesto domaćeg autohtonog livanjskog sira po kojemu je Livno i poznato, potiče se proizvodnja samo onog manje kvalitetnog industrijskog.
Kod nas se potiče nešto što se u Livnu nikad nije sijalo, ni živilo od toga kojekave trave, facelija neka, kaže Baković.
Zahvaljujući otkupljivačima, ovdašnjim ovčarima problem je ostvariti i pravo na onaj federalni poticaj za meso.
Ako tražimo da nam da račun da možemo ostvariti taj poticaj po prodanom janjetu, neće kupit ili je cijena za marku i još jeftinija, objašnjava Milak.
Sve manji broj ovčara u Livnu i Herceg-bosanskoj županiji događa se upravo u situaciji kada češka Razvojna agencija zajedno s livanjskom gradskom upravom privodi kraju realizaciju projekta potpore proizvođačima livanjskog autohtonog sira. To uključuje i njegovu zaštitu, ali je, na žalost, situacija takva da ni to nije dovoljno kako bi se spasila ova proizvodnja.
(www.jabuka.tv)
Sve manje čobana,sve više pastira
Biti će da se narod malo odmora.
A SIRA ISTO!! NIKAD GA NE FALI!