Suživot katolika i muslimana u BiH: Mjesto u kojem mržnja i sukob ne postoje

Bihaćko prigradsko naselje Golubić ima bogatu povijest i kulturu koja datira još od vremena Japoda i Rimljana. Naselje je podijeljeno na dva podjednaka dijela.

Dio prema Bihaću, koji je nastanjen Hrvatima katolicima, i dio prema naselju Ripač, koji je nastanjen Bošnjacima muslimanima. Ta dva naroda tradicijski žive u slozi i harmoniji, a povijest nikad nije zabilježila ni jedan primjer mržnje i sukoba.

Miran život unatoč razlikama

Mjesna zajednica Golubić danas ima oko 900 žitelja. Od toga su većina Bošnjaci, a Hrvata je oko 200. U hrvatskome dijelu sela 16 kuća je prazno jer su stanovnici hrvatske nacionalnosti otišli u potrazi za boljim životom. Prema riječima Samira Derviševića (49), predsjednika mjesne zajednice Golubić, razlog zbog kojega je Hrvata danas upola manje nego što ih je u tom naselju bilo tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća su migracije koje su počele još za vrijeme rata i nastavile se poslije njega, piše Večernji list.

Mnogo se Hrvata odselilo iz Golubića. Ima ih u Republici Hrvatskoj, kamo su otišli studirati, a zatim zasnovali obitelji i ondje ostali živjeti. Neki su otišli u druge zemlje Europske unije, ali uglavnom su to razlozi zbog čega ih je danas upola manje nego prije, kaže Dervišević.

Hrvati se iseljavaju

U Golubiću su se nekad Hrvati i Bošnjaci razlikovali po mnogo čemu, kaže Luka Grgić (79), a vjerska podjela bila je najistaknutija. Tako se među Hrvatima ovdje ustalio običaj tetoviranja križeva na ruke djevojčica kako bi se razlikovale od bošnjačkih djevojki i tako sačuvale od udaje za Bošnjake.

Bilo je to vrijeme izraženih vjerskih podjela, kaže Luka, ali su te podjele nestale poslije onoga rata i počelo je doba suživota koje nisu mogli narušiti ni krvavi sukobi između Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Te su se tetovaže, koliko se sjećam, radile medom u koji je nešto dodavano. Ne sjećam se što točno. I bockalo se, a zatim unosilo pod kožu. Mi smo poslije Drugoga svjetskoga rata postali mnogo bliži jedni drugima. Malo je taj vjerski fanatizam počeo splašnjavati, prisjeća se Luka djetinjstva u nekad mladeži ispunjenom Golubiću.

Mnogo je primjera suživota u Golubiću, a jedan od svjetlijih je onaj između kumova Nermina Memagića i Nikole Findrika koji se bave poljoprivredom i međusobno surađuju te se potpomažu otkako su se vratili na ratom razorena ognjišta.

Te naše odnose nije ni rat mogao pokvariti i što je bila veća mržnja tamo negdje u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, naša ljubav i poštovanje bili su sve jači. Bio sam član vijeća roditelja i nikad se nije dogodilo da su se djeca posvađala zbog nacije i vjere. I kada se dogodi svađa među djecom, to nema nikakve veze s tim, kaže Memagić.

(www.jabuka.tv)