Stručnjak napominje: “Kinezi sigurno neće tražiti Komunističku partiju u Hrvatskoj, njihov interes je druge prirode”

Nevjerojatni su ti Kinezi. Dođu u Hrvatsku svakih deset godina, a Hrvati odmah zaborave svu onu kinesku “bofl” robu koju su nekad u životu kupili – pa poslije na sva zvona beštimali markicu “Made in China” – i odmah im široka srca ponude i Uljanik, i nizinsku prugu, i Titov spomen kompleks u Kumrovcu, riječku luku, čak i nogometne stadione.

Pita li se itko u ovoj zemlji što će Kinezi tražiti zauzvrat? Jer, ulazak u dubioze hrvatske brodogradnje, gradnju nerentabilne željeznice ili spašavanje luke u Rijeci koja je već propustila puno šansi imat će svoju cijenu. I teško je vjerovati da taj ceh kad-tad neće doći na naplatu, piše Slobodna Dalmacija.

Ne bojte se, neće Kina tražiti da se u Hrvatskoj osnuje Komunistička partija niti da ona zavlada zemljom, smiruje profesor Vlatko Cvrtila, jedan od najuglednijih hrvatskih geopolitičkih stručnjaka.

I pritom podsjeća da Kina u svojim dugoročnim strateškim planovima doista nema ideju uvođenja jednopartijskog sustava u zemlje u kojima investira svoj novac. Njihov interes, navodi Cvrtila, sasvim je druge prirode.

Kinezi ne investiraju jer imaju puno novaca pa ga žele dijeliti šakom i kapom. U međunarodnim odnosima nema filantropije. Sve ono što ulažu vezano je uz njihovu globalnu strategiju stvaranja utjecaja i povezivanja euroazijskog svijeta kontinentalnim putem. Investirajući u infrastrukturu, luke, ceste i željeznice, oni omogućavaju da njihova roba lakše dođe do kupaca, ističe Cvrtila.

Ovakav pristup je, ističe on, legitiman za država koja u ovome trenutku ima tako velike ekonomske potencijale kao što je Kina. Njihov mega-projekt Puta svile, kojim bi se povećala mogućnost transporta kopnenim putem, cilja smanjiti ovisnost o ograničenjima koja su vezana uz pomorski promet.

Ima doduše, napominje on, u procjenama američke administracije i upozorenja da će Kina svoj ekonomski utjecaj jednoga dana pokušati pretvoriti i u stratešku moć. Što SAD-u, koji se u utrci moći već natječe sa Rusijom, nikako ne odgovara. Ipak, Kina za sada sve karte baca upravo na ekonomsku stranu priče.

Da bi održala svoj gospodarski rast, Kina mora imati tržište. A infrastrukturnim projektima oni zapravo to tržište šire. Kina ne može stati, dok je na biciklu mora vrtjeti pedale. Kinezi su prisutni svugdje gdje mogu stvoriti pretpostavke za distribuciju roba. U Grčkoj u lukama, u Crnog Gori u gradnji autocesta, u Hrvatskoj na Pelješkom mostu. To je win win situacija za sve, jer dugoročno gledano, svaka investicija u infrastrukturu može poboljšati ekonomske performanse pojedine države, ističe Cvrtila

Kina je stoga na jugoistoku Europe stvorila format 1+16 gdje svojim ulaganjima pomaže državama koje nemaju puno inozemnih investicija.

Europa je preživjela tešku financijsku krizu i nema “slobodnih financija” koje bi ušle u prostor na JI Europe. Kineske investicije zapravo Europi i dogovaraju, jer je EU sa Kinom razvila ne kompetitorske, nego sve više strateške ekonomske odnose shvativši na vrijeme da oni mogu pridonijeti njezinom gospodarskom rastu, naglašava Cvrtila.

Hrvatska, prema njegovim riječima, ima sreću jer je strateški prilično dobro pozicionirana: bliža je srcu Europe nego sjevernoeuropski prostor. I, de facto, nalazi se na sjecištu puteva između Istoka i Zapada.

Na žalost, Hrvatska tu svoju geostratešku prednost još nije iskoristila. LNG terminal stoji, nizinska pruga također. Važna je i revitalizacija luke Rijeka, kako bi Hrvatska mogla profitirati u brzom transportu roba do europskih potrošača. Vlastitih investicija nemamo, Europa više nema kapaciteta, i po je razlog zašto Vlada ozbiljno razmatra ponude iz Kine, zaključuje Cvrtila.

Kineza se, dakle, ne trebamo bojati. Nego ih, zapravo, iskoristiti za naše vlastite interese.

(www.jabuka.tv)