Stogodišnjaci u Hercegovini otkrivaju tajnu dugovječnosti

Selo Bančići u srcu istočne Hercegovine, nedaleko od Ljubinja, poznato je još iz prošlih vremena po mnogočemu. Stogodišnjaci, hrast koji je uvijek zelen, zmije, kamen, čist zrak, duhan, neke su od zanimljivosti o kojima mještani Bančića mogu satima pričati, piše Dnevni avaz.

Stanovnici Bančića, sela koje podsjeća na priče iz slavenske mitologije, oduvijek su živjeli od stoke i duhana, a bavili su se i hvatanjem zmija, u čemu su postali pravi majstori. Selo je poznato i po vječito zelenom hrastu, a mještani vjeruju da je ispod njega spavao sveti Sava, te da je to razlog ove neobične prirodne pojave.

Ekipa Dnevnog avaza posjetila je Bančiće, koje je i u prosincu bilo okupano suncem. No, da su nekada u ovom selu živjeli stogodišnjaci, danas svjedoče samo njihovi grobovi.

Danas su najstariji Neđeljko Janjić i njegova životna suputnica Vasiljka. Ne znaju točno koliko godina imaju. Kažu da su u matičnu knjigu rođenih upisani 1926., ali to ne znači da su tada rođeni. No, sigurni su da su u braku 66 godina.

U selu je novinare dočekao Milenko Mihić. Odmah je znao zbog čega su došli.

”Nema nam djeda Neđeljka. Otišao je do Zelenog duba, u nedjelju smo imali tamo feštu, pa je on otišao da obiđe Zeleni dub”, pojasnio je Mihić.

Tražeći Neđeljka, Milenko nam je ispričao legendu o Zelenom dubu.

”Na tom mjestu postoji hrast, čije je lišće uvijek zeleno. S koljena na koljeno prenosila se priča da je pod njim spavao sveti Sava i da je zbog toga uvijek zelen”, kaže Mihić.

Čuveni hrast, u što su se novinari i sami uvjerili, i jučer, 10. prosinca, bio je zelen baš kao da je svibanj.

Nakon toga pojavio se Neđeljko.

”Dobro došli, mada ja slabo čujem. Za dobre ljude vrata su uvijek otvorena. Samo ne znam što ću vam ja pričati, ja sam se dobrano približio crnom grobu. Ovdje su ljudi živjeli dugo jer su spavali na kamenu uz zmije, pili neprokuhano mlijeko. Što je to za hercegovačkog gorštaka”, riječi su kojima je novinare dočekao Neđeljko.

Otkrio je i recept uspješnog braka i dugog života.

”Imamo mi zemlje, malo smo se milovali, a mnogo radili. Ori, kopaj, posij, požanji, pa kad ćemo se svađat’. Naši ljudi dugo su živjeli jer su se pridržavali pravila odvajkada. A dobra voda, čist zrak, jaretina, ovčji sir, kud ćeš bolji recept za dug život. Nikad nisam bio kod doktora, šta će mi doktor”, kaže Neđeljko.

(Avaz.ba)