Za Donju Hercegovinu ovca je do prije samo tridesetak godina bila pojam života i opstanka, međutim – nekad bilo.
Danas su stada pravi rariteti što je i bio razlog da nas do ovčara Milenka Šiljega iz Dračeva, kraj mosta na u ranom srednjem vijeku bogatoj Tersani, dovede natpis – farma ovaca. U početku posjetom zatečeni Milenko, spremno je prihvatio razgovor o poslu kojim se bavi:
Lani sam počeo s tri ovce i dvije koze, sada sam to malo razmnožio, imam oko dvadeset i nešto ovaca i sedam koza. Pravio sam i štalu. U tome mi je pomogao grad Čapljina, odnosno gradonačelnik Smiljan Vidić koji je imao razumijevanja za moj projekt i pomogao mi u gradnji, kaže Milenko te na opasku da je brzo razmnožio stado nastavlja:
Ovo su romanovske ovce koje janje i po četvoro, lani mi je jedna ojanjila četvoro. Neke se janje i dva puta godišnje, to je takva romanovska, ruska pasmina. Mogu reći da je meso dobro. Prostora ima nitko ništa ne radi sve je zapušteno, u gustišima uz Neretvu ima trave cijelu godinu. Zato sam nabavio koze. One pročišćavaju “kapinu”, a ovce za njih pasu travu, pojašnjava Milenko zadovoljan što je u držanju koza i ovaca ostvario simbiozu.
Na naše čuđenje – kako ovca odjednom može ojanjiti četvero janjadi, Milenko pojašnjava:
To je ta ruska pasmina, znaju i petoro ojanjiti, kaže Milenko.
Od dva puta, nastavljamo u nevjerici?
Svake godine neke se janje dva puta, znaju po dvoje, troje, ali i petoro odjednom!
Petoro odjednom, primjećujemo ponovo u nevjerici, a Milenko hladno nastavlja:
Da, odjednom petoro, godišnje dva puta, zna se dogoditi da od jedne ovce može biti sedam, osam janjaca godišnje. Osamnaest janjaca već imam od deset ovaca, svako janje je crno, bijela fleka na glavi, kako rastu izlaze u bijelo, razlaže Milenko, pa na upit kako je došao na ideju da uzgaja baš romanovsku pasminu, objašnjava:
Vidio sam dole u Metkoviću, od jednog prijatelja, on to štalski drži. Kod njega sam to vidio i odlučio uzgajati tu pasminu. Nekada sam uzgajao koze, imao sam ih stotinu, onda sam prekinuo sa stočarenjem, a sada sam ponovo počeo s držanjem ovaca.
S obzirom na reproduktivnu sposobnost ove pasmine, morate ih i dobro hraniti?
Svakodnevno puštam ih na pašu dva, tri sata jutri, isto tako isto popodne. Kad su bile ove kiše, otišlo mi je puno sijena…
Kako odgajate janjad, ovca ima dvije sise, a imali ste četvoro sada troje janjadi, kako ih odgojite?
Koja preko dvoje ojanji, hranim ih na bocu, dohranjujem ih, k’o dijete, mada one imaju mlijeka, ali moraju se dohranjivati dok malo ne ojačaju, onda slijede brašno, koncentrat i paša. Svako se ono pomalo snađe i kod majke. Ide to samo treba dosta truda, kaže Milenko, te preporučuje:
Uzgoj ovaca je dobra terapija čuvanje ovaca i briga oko njih opušta i relaksira. To govorim iz vlastitog iskustva, zaključuje Milenko.
Valja reći da je Milenko otac petoro djece, petnaestak godina bavio se uzgojem koza, a onda je okrenuo ploču i odlučio se za uzgoj ovaca. Ovce pasu u gustišima uz Neretvu i na neobrađenim njivama u Gabeli, dok Milenko sanja o stadu od stotinu ovaca.
(Dušan Musa/Radio Čapljina)
priroda od Boga dano nam,a ove kutije stanovi ,dobri su ljudi,kako je u ovim umjetnim kavezim iziđeš van opet umjetno sve od onog na čemu stojiš ,ono što čovjeka okružuje,što jede,pije sve umjetno i zato se čovjek izgubio u prostoru i vremenu,a živi čovjek koji je u dodiru sa Božijom prirodom!?biti
Jebote i cobani zaboravili maternji jezik u ovoj vukojebini pa ubacuju engleske rijeci releksira ,
Dacu ti daba bikova ovaca magaradi krava ima i 🐉🤠
Ahh.., što su zaredali komentari na ovaj članak; lakše malo, ne mogu ih sve stići pročitati.
Tema svima zanimljiva, kao da se poskok digao glavu…
A da je kakva izbacila bradavicu, tko koga pljucnuo, stotinu bi vas “leglo” na tipkovnicu ZA i PROTIV.
Ah da, članak, prika svaka čast…, i da dodješ do 100 tih svojih ovaca i da od male ekipe stvoriš zdrave ljude.
Mrknes li koju Mile djavle jedan pravo kaži
Dok su koze i ovce se držale nije ni u zapadnoj Hercegovini trebao trimer.