Što se stvarno događa prije smrti?

Stručnjaci objašnjavaju znanost i psihologiju umiranja, naglašavajući kako razumijevanje procesa može smanjiti strah i anksioznost.

Umiranje uključuje faze poput smanjenog unosa hrane i tekućine, povećane potrebe za snom i moguće delirij. Disanje se usporava, a mogu se pojaviti i agonalni zvukovi. Ponekad, danima prije smrti, dolazi do naglog poboljšanja energije i mentalne jasnoće, ističe medicinska sestra.

Fizičke promjene tijekom umiranja

Smrt je prirodan dio života, a tijelo instinktivno zna kako proći kroz taj proces. Primjer je Molly Kochan, kojoj je 2015. dijagnosticiran rak dojke i koja je svoje iskustvo dokumentirala u podcastu, inspiriravši TV seriju ‘Dying for Sex‘. Umrla je u dobi od 46 godina.

Mijenjanje percepcije smrti

Kim Rosenstock, sukreatorica serije ‘Dying for Sex’, ističe da su željeli prikazati smrt na drugačiji način i učiniti je manje misterioznom. Publika obično izbjegava temu umiranja smatrajući je previše tužnom ili strašnom.

Svaka je smrt jedinstvena i ovisi o dobi, zdravstvenom stanju i uzroku, objašnjava Julie McFadden, hospicijska medicinska sestra iz Los Angelesa. Ipak, većina ljudi prolazi kroz slične faze i simptome, osim u slučajevima traumatskih događaja.

‘Pismenost o smrti’ smanjuje strah

Stručnjaci naglašavaju važnost znanja o smrti, odnosno ‘pismenosti o smrti‘, za smanjenje straha. Razumijevanje procesa umiranja može smanjiti anksioznost, pomoći obiteljima u pripremi, omogućiti dostojanstveniju smrt i ukloniti misterij.

Edukacija o smrti ključna je za prevladavanje straha i suočavanje s ovim prirodnim procesom na zdraviji način. Smrt je prirodan biološki proces koji tijelo instinktivno zna kako proći.

Što se događa mjesecima prije smrti

Mjesecima prije smrti počinje faza prijelaza koja uključuje više vremena u krevetu, smanjen unos hrane i pića te potrebu za pomoći u svakodnevnim zadacima, objašnjava McFadden. Tijekom te faze može biti teško pratiti razgovore, a san dominira danima.

Ova faza može biti teška za prepoznavanje kod osoba s demencijom ili Parkinsonovom bolešću, jer su simptomi slični. Cole Imperi, stručnjakinja za smrt, umiranje, tugu i gubitak, dodaje da faza prijelaza uključuje i ‘odvajanje od svijeta’ te otupljivanje osjetila.

Tijekom umiranja, tijelo postaje manje efikasno, a zbog smanjenog unosa hrane i pića može doći do ketoze, stanja u kojem tijelo sagorijeva mast umjesto glukoze. Imperi navodi da neki ljudi tada doživljavaju olakšanje boli ili euforiju, vjerojatno zbog povećanja neurotransmitera GABA i smanjenja kortizola. Svi se simptomi pogoršavaju do faze ‘aktivnog umiranja’, koja može početi danima ili satima prije smrti. Osoba je uglavnom bez svijesti, a disanje i otkucaji srca postaju nepravilni.

“Oporavak” prije smrti

Oko trećine umirućih ljudi doživi nagli nalet mentalne jasnoće neposredno prije smrti, poznat kao ‘oporavak‘, kaže McFadden. Osobe se prisjećaju voljenih, pamte imena i žele omiljenu hranu. Imperi kaže da nema znanstvenog objašnjenja za to. Također su uobičajene halucinacije ili vizije preminulih voljenih, a umirući često spominju pakiranje kofera ili čekanje na aerodromu.

Terminalne sekrecije

Neposredno prije smrti dolazi do promjene u disanju, poznate kao Cheyne-Stokes respiracija, objašnjava Imperi. Disanje postaje brzo, s dugim periodima bez udaha, a zbog nemogućnosti gutanja sluzi, ona se nakuplja u grlu, uzrokujući grgljave zvukove, poznate kao terminalne sekrecije ili ‘hropac smrti‘. McFadden uvjerava da to disanje nije bolno.

McFadden uspoređuje umiruću osobu s bebom koja ne može verbalizirati svoje potrebe, ali se promjene u ponašanju mogu primijetiti. Važno je prenijeti istinit prikaz procesa umiranja, ističe Rosenstock, jer se u američkoj kulturi smrt često vidi kao katastrofa koju treba izbjegavati.

Imperi kaže da je normalno bojati se smrti, ali edukacija je najbolji način za smanjenje straha. Studije pokazuju da što više učimo i razmišljamo o smrti, to imamo manje anksioznosti. Imperi dodaje da je jedan od najtežih dijelova umiranja gubitak kontrole, a obrazovanje o smrti može pomoći vratiti osjećaj kontrole. S druge strane, neki se ljudi osjećaju bolje ako izbjegavaju informacije o procesu umiranja. McFadden zaključuje da smo stvoreni za smrt, kao i za rođenje, te da ćemo, što više razumijemo taj proces, bolje živjeti i mirnije umrijeti. Razumijevanje procesa smrti smanjuje strah i anksioznost, omogućavajući suočavanje s tim prirodnim procesom na dostojanstven način.

(www.jabuka.tv)