Stipe gangu čuva od zaborava i u Njemačkoj i u rodnoj Hercegovini

Brojni su ljudi, trbuhom za kruhom, napustili svoja ognjišta. Neki su zaboravili rodni kraj, a neki ne te i danas rado dolaze, piše Večernji list BiH.

Razgovarali smo sa Stipom Jelićem, jednim od najpoznatijih gangaša iz Hercegovine koji, iako godinama u Njemačkoj, pjesmu koja je sačuvala hrvatski narod u zapadnoj Hercegovini nikada nije zaboravio. Naprotiv, tako ju je usavršio da mu danas, uz epitet ‘gangaš’, stavljaju i onaj ‘legendarni’. Koliko ga cijene, vidjelo se i na manifestaciji braće Damira i Jure Miloša gdje je ganga dominirala. – Ganga je naša pjesma svih vremena.

Počeo sam je pjevati sa ženama kad sam imao 12 godina, a s 14 i s muškarcima na proslavama. Trebalo je vremena da se nauči, ali bilo je uspješno. Učili su me Marijan Grubišić iz Bobana, zatim Čovo i Brk iz Drinovaca, prisjeća se Jelić svojih početaka. – Uvijek se pjevalo. U vojsci, na ‘silima’, u gostionicama, kada bismo se vraćali kućama…

U vojsci smo se moj rođak Miro Pejić, Križan Boban i ja skrivali i pjevali. Zbog toga su nas prozivali, govori Jelić i s nostalgijom podcrtava kako su ogromne razlike između nekad i danas i kako se ganga, unatoč teškim vremenima, pjevala, a danas treba tražiti dopuštenje za zapjevati je. Nakon vojske Jelić je otišao u Njemačku, kod Stuttgarta, davnih 60-ih. – I danas zapjevamo u boćarskom klubu, govori. Zbog njegove ljubavi prema gangi i domoljublja u prošlosti je privođen 75 puta, a proveo je i mjesec dana u zatvoru. U Grudama, na poticaj braće Miloš, zapjevao je i s ekonomskim stručnjakom Goranom Marićem, vrsnim gangašem, također rođenim Gruđaninom.

– Goran je izvanredan čovjek. Bio sam u odboru HDZ-a u Njemačkoj, u mom lokalu bilo je i tadašnje sjedište i Goran je znao odsjesti kod mene te sam tu već spazio kako se radi o sjajnom čovjeku, govori Jelić i kroz smijeh ističe kako mu je tu bilo jasno da je riječ i o prvoklasnom gangašu.

I o braći Juri i Damiru Milošu ima samo riječi hvale ističući kako je dolazak u Grude, kada smo razgovarali, bio poseban jer ga nije imao u planu, ali je došao posjetiti manifestaciju. – Stipe je odličan čovjek i gangaš te mi je iznimna čast što me je prihvatio u svoje gangaško društvo i što jedna takva legenda pjeva na našem ‘silu’, prekida ga Damir Miloš dok ovaj hvali njegovo ‘silo’.

Jelić je bio i prijatelj Mate Bobana. – “Tebe nema, odnijela te tama, ti mi ode, a ja osta sama”, bila je omiljena ganga Mate Bobana koji je volio gangu. Nekad smo išli na kupanje na obližnju rijeku Krenicu, tu kod Gruda i pjevalo se cijelim putem, prisjeća se Jelić. U životu je radio svašta, od građevinskog posla kad je došao u Njemačku, do ugostiteljskog u kojem je 12 godina bio vlasnik hotela i kuglane. Danas, u mirovini, pola vremena u godini provodi u Grudama, a pola u Njemačkoj. Vidi i radnike koji ponovno naveliko iz Hercegovine odlaze u Njemačku.

– Teže se ljudi danas snalaze nego mi nekada. Sve je modernizirano, potrebno je poznavati jezik jer je itekako važan. Bitna je i poslušnost. Problem je što naši ljudi žele postati jači od svojih šefova u Njemačkoj, pa onda čim dođu, žele nešto sugerirati. To nije potrebno raditi. Našli ljudi su sposobni i brzo uče za razliku od drugih i to treba koristiti te im može biti dobro u Njemačkoj, govori Stipe. Usporedili smo zajedno s njim i Hercegovinu nekad i danas.

– Puno je Hercegovina ‘narasla’. Ljudi imaju i 2 auta, pa i 3. Nekad ni konje nismo mogli imati. Zapadna Hercegovina jako je ispaštala u prošlosti, naglašava Jelić, ponoseći se Hercegovinom koja je sve nedaće i režime izdržala. Vidi u njoj potencijal i danas, osobito u proizvodnji voća i povrća. Stipe je ponovno u Njemačkoj, a u rodnu grudu će već za koji mjesec. I ponovno će uz gangu oživjeti stare uspomene.

(Večernji list)