Staro selo Hardomilje je idealno mjesto za seoski turizam

“Ovdje su živjeli moj did Frane, baba Ruža, tetka Iva, ćaća Drago, majka Mila i nas petero djece – Radmila, Nevenko, Rajko, Ruža i Zlata. Ukupno desetero u kući od 32 kvadrata, točnije 5,20×6 m.”

Četvero nas se djece ovdje rodilo, osim najmlađe Zlate, koja se rodila u Ljubuškom. Pod je bio zemljani, a prostor je bio podijeljen pleterom, pregradom od jasenovih mladica. U manjem dijelu je bilo ognjište, a poslije šporet, zvani fijaker, kojeg ja pamtim, a ognjišta se ne sjećam, a u preostalom dijelu smo spavali. Kuću je napravio did Frane 1926. godine. Odavde smo preselili dolje u polje 1972. godine, kad sam ja imao 12 godina. Te je godine bilo masovno seljenje, a neki su odselili 1973. godine. Dolje nam je polje, dolje je voda, Trebižat, ovdje je nismo imali, nije bilo ni struje, svaki dan se odavde išlo raditi dolje u polje, i vraćali se ovdje, priča prof. Nevenko Grbavac, u prekrasnom, romantičnom ambijentu njegove rodne kamene kuće, u starom ljubuškom selu Hardomilju.

Kuću je dobrim dijelom obnovio vodeći računa da bude i ostane što više u izvornom obliku, onakava kakva je i bila u njegovu djetinjstvu. Vodeći se time ispred kuće je zasadio lozu i podigao odrinu na drvenim račvastim stupovima, koje je usjekao u selu, pritom pazeći da sve što više sliči i podsjeća na minulo vrijeme.

Staro selo Hardomilje je na brdu poviše Trebižata, iz kojeg su se 60-ih i 70-ih godina njegovi žitelji iselili. U polju uz Trebižat napravili su kuće i podigli novo selo Hardomilje. No, staro selo i rodnu postojbinu nisu zaboravili i sve više mu se vraćaju. S prof. Nevenkom smo prešli 50-ak metara do stare kuće Dražena Grbavca zvanog Čiko, koja se također obnavlja.

Tu su i drugi Grbavci – braća Jozo i Davor, zatim Marijan i Milan. Ovo je njihov zaseok, tu se okupljaju svake subote, druže, pomalo rade, razgovaraju, uz šale i kapljicu vina, piva i slasne zalogaje okrjepe. Ovaj put su ispekli janje, poklopilo se da je prije dva dana Dražen priključio struju u kuću. U poratnim godinama puno se uradilo u selu. Doveli su struju, asfaltirali cestu, doveli vodu iz Trebižata, obnovili crkvu sv. Stjepana, izgradili seoski društveni dom…

Imamo sve što nam treba osim pitke vode. Voda iz Trebižata nije za piće niti za kupaonice, služi samo za zalijevanje zeleni i voćki, a toga nemamo ovdje puno. Pokrenuli smo inicijativu, skupili 55 – 60 potpisa kućanstava koji su zainteresirani i imaju želju da ovdje iziđe pitka voda. Obavili smo razgovore u JP Parkovi s dosadašnjim direktorom Vedranom Markotićem, koji je sada v. d. gradonačelnika Ljubuškog, i dobili potporu za naš naum i cilj. U konačnici želimo se baviti seoskim turizmom, da naša djeca ne idu u svijet, da se život ovdje vrati, govore Grbavci.

Trenutačno je 15 do 20 kuća ili u fazi obnove ili je obnova završena. Sa starog Hardomilja puca prekrasan pogled na Ljubuški i okolinu, a izvorna gotovo netaknuta priroda i iskonski mir, mogli bi postati privlačna oaza za turiste.

(Ivan Kaleb-Večernji list/Foto: LJportal)