SKRIPARI.ORG: Pivo, kobase i nabujali Dunav, kolovoz 2002

Nekad smo sanjali “normalne” utakmice na Pecari ali jako brzo smo dosanjali i san da igramo u nekom od Euro Kupova. Prvi takav “izlet” u povijesti kluba dogodio se 2002. godine. Široki Brijeg je gostovao u Bratislavi, igrao sa VJT Koba Senecom. Ovaj kao i svi ostali “euro” izleti nisu prošli bez nas. Ali ovaj kao prvi nekako se urezao u sjećanje sviju i ostao draga uspomena.  Naravno, opet nije sve ispričano ali ovo je sasvim dovoljno da se stvori slika kako je to sve tada izgledalo. Pročitajte priču pivo,kobase i nabujali Dunav,kolovoz 2002

Napokon, što reci nakon nekih petnaestak godina čekanja (kad se sjetim, mislili smo da je nemoguće) dočekali smo i premijerni nastup našeg Širokog u Europi, točnije u predkolu Kupa UEFA naš se klub sastao s predstavnikom Slovačke VTJ KOBA Senec-om.Nekada davno smo se dogovorili da ovo gostovanje neće proć bez nas, planiranje puta je počelo odmah kada smo saznali protiv koga igramo, nas devet je odlučilo ići kombijem. Pošto nemamo problema s putovnicama izbjegli smo makljažu i čekanje viza pa smo sve podredili pronalaženju kombija i samih sitnica oko puta. Brzo se uspostavio kontakt s ljudima iz jedne ren¨t a car firme i dogovoreno je iznajmljivanje kombija po dosta povoljnoj cijeni.

Dio ekipe zadužen je za pravljenje majica, drugi za nabavku platna i izradu novog transparenta. Svakodnevno smo se nalazili i s ekipom iz K.N. Škripari i dogovarali ostale sitnice, sama ekipa iz vodstva Škripara organizirala je svim navijačima put u Bratislavu s autobusom po povoljnoj cijeni. Ubrzano smo napravili i design novog šala u nadi da će ga i napraviti onako kako smo i zamislili (kao da smo ga prokleli), svakodnevno se radilo i na novom transparentima tako da su u Bratislavi po prvi put okaceni i novi ŠIROKOBRIJEŽANI s odličnom grafičkom izvedbom (zmija izbija iz pukotine i nosi natpis na sebi), i ŠKRIPARI OLD TEAM.Za neke članove nastaju problemi oko dobivanja viza tako da je dosta momaka koji su planirali ići zbog toga i odustalo, ali dobar dio ekipe se ne predaje pa su svakodnevno bili na relaciji Široki Brijeg-Sarajevo-Zagreb-Široki Brijeg i nekako su uspjeli pribaviti sve potrebne papire. Utakmica se inače igrala na Dan Općine Široki Brijeg pa i iz tog razloga dosta momaka nije moglo ići s nama ali mi smo bili sigurni da bi nas gore moglo biti izmedu 70-ak i 100 sto se na kraju i pokazalo kao točno.

10.08.2002. godine dolaze i novi šalovi , ali nisu napravljeni kako treba (ustvari nisu ni loši, ali nisu onako kako smo zamislili). S jedne strane je grb nogometnog i košarkaškog kluba i natpis ŠIROKI, a sa druge strane su grbovi Škripara natpis ŠKRIPARI i iznad i ispod je stih «igraj, igraj Široki» i «Škripari te vole». Naš plan je bio da polazimo tri dana ranije ali radi obaveza na poslu odlučujemo da krećemo u noći izmedu utorka i srijede. Rade se posljednje pripreme, majice su gotove, uzima se velika količina alkohola da nam put prođe sto brže i veselije, moja ekipa se nalazi u utorak poslijepodne na zadnjem dogovoru, uzimamo kombi, ubacujemo stvari koje ćemo nositi i s nestrpljenjem izlazimo navečer u grad da prekratimo vrijeme do polaska….

Atmosfera se diže i negdje oko 03:00 AM po našem vremenu, momci iz ekipe nailaze po mene. Na početku odmah zanimljivo naime zaustavlja nas lokalni policajac u samom centru grada i ništa mu nije jasno, ali pomogao nam je ispuniti putni nalog i zaželio nam sreću na dalekom putu i da nas više nitko ne zaustavlja (tako je i bilo). “Bacamo” prvo zajedničko slikanje i lagano krećemo u ovu našu ekspediciju ka srednjoj Europi, atmosfera u kombiju je odlična iako je rano jutro, uz put privlačimo pozornost slučajnih prolaznika koji u nevjerici pogledavaju u kombi i ništa im nije jasno.

Budimo ljude u Posušju i nastavljamo dalje uz još bolji štimung i komentiranje svega i svačega uz put. Prvo zaustavljanje je u Jajcu, kupuju se novine u kojima nalazimo i tekstove o našoj tekmi, jedni piju prvu kavu a drugi se odlučuju za pivu i tako lagano kraj kanjona Vrbasa dolazimo i do prve granice u Gradišci. Carinik pita našeg vozača: «gdje vi idete?», «u Bratislavu na Kup UEFA», i to je bilo dovoljno na naše iznenađenje upućuje nam dobre želje da ostvarimo što bolji rezultat, prelazimo u Hrvatsku i autoputom do granice s Slovenijom koje smo se malo poučeni prijašnjim iskustvima i pribojavali, ali na našu sreću pokazuje se da nismo bili u pravu čak smo se i kladili s njihovim carinikom u ishod tekme (naravno da smo mi tipovali na pobjedu naših).

Par zaustavljanja, opet na opće iznenadenje i susretljivost austrijskih carinika i policije i lagano se približavamo i Slovačkoj granici. Prelazimo granicu i odmah dolazimo u predgrađe Bratislave raspitujemo se za stadion Slovana jer će se utakmica igrati na ovom stadionu, usput zamjećujemo i alarmantno stanje u gradu zbog nadolazećegDunava koji je izgledao više nego strašno ali nama to nije smetalo jer smo žurili na trening naše ekipe koji je upravo započinjao.

Stigli smo na vrijeme, nalazimo stadion i upadamo s pjesmom, koja privlači pažnju i oduševljenje igraca i članova Uprave jer nitko se nije nadao da ćemo doći tako rano, naši igrači su na treningu bili dobro raspoloženi tako da nam je i to ulijevalo nadu da možemo i pobijediti Slovake na njihovom terenu. Iskoristili smo priliku i priupitali o najboljem i jeftinom smještaju i dobrim mjestima za zabavu, malo smo popričali s igracima a pošto je počela padati i kiša lagano smo i pošli u potragu za hotelom. Prilikom vožnje po gradu pažnju nam je privukao i «POLUS City Center» koji je kasnije se pokazalo bio i naše bazno mjesto, u njemu smo jeli i opremali se, samo radno vrijeme je bilo do 22:00 pa se tamo nismo mogli previše zabavljati.

Možete li zamisliti devet momaka u šorcevima i papučama kako lutaju gradom a oko nas su svi bili ili u džemperima ili u bundama, čizmama… U blizini smo našli i pristojan hotelčić ali mu je cijena bila malo preskupa (valjda zato što je bio u centru grada), još smo malo lutali i naišli na hotel NIVY u koji smo se i smjestili. Malo smo se odmorili i nakon toga spremili i izišli u grad. Po informacijama najbolja zabava je bila u staroj jezgri grada u NAMESTIE SNP, baš je tu i Dunav bio najveći i već je prelazio preko nasipa tako da je vojska pravila dodatnu zaštitu, nađemo pivnicu «HUS» meni odlično Velvet pivo i lagano opijanje tako da se nedugo zatim pivnicom čula pjesma veselih Hercegovaca…što je naišlo na simpatije prisutnih Slovaka inače pivnica radi do 00:00 ali nismo se dali istjerati do 02:00, umor je učinio svoje a i činjenica da je policija lagano počela zatvarati tu zonu grada jer se očekivalo izlijevanje Dunava i mi lagano odlazimo na zasluženi odmor jer nas je sutradan čekao poseban dan.

Neki su malo spavali neki i ne ali to je sastavni dio svega ovoga ali uzbuđenje je učinilo svoje i rano  odlazimo u «naš» centar nešto pojedemo i opet klasično po pivi, malo lutamo gradom i ne primjećujemo neku posebnu napaljenost na utakmicu (mi smo bili napaljeni), odemo opet u hotel budimo ostatak ekipe i slučajno iziđem na balkon sobe kad ono na drugom hotelu koji se nalazi petstotinjak metara od nas zastava Širokog to znaci da je i ekipa s busom sretno doputovala, stavljamo i mi našu pa su nas oni skužili i počinje navijanje u «zraku» što privlači pozornost i umalo da nas nisu izbacili iz hotela (ali nisu). Već prije smo skužili jedan restoran blizu stadiona i rano, puno prije početka utakmice odlazimo tamo, naravno u dobrom raspoloženju prolazimo ulicama Bratislave i navijanjem lagano dižemo atmosferu. Dolazimo do restorana i na ogradu kačimo naše zastave i uz obilje pive cekamo vrijeme za odlazak na stadion. Ekipu na noge diže prolazak igrača cestom kraj nas i krece « hoćemo, pobjedu…», lagano se skupljamo i već tada sam znao da će nas biti više od njihovih navijača.

Oko nas se okuplja i par automobila s policijom ali nisu bili ništa posebno agresivni pa i nismo obraćali pozornost na njih, atmosfera raste prolaze i njihovi navijači kraj nas i počinje «mi smo Škripari najači smo najači», «tko ne skače iz Posušja je,je» čitav restoran skače pa i konobari. Autobus, kombi,2-3 auta te pojačanja iz Europe, svi ko’ jedan . Došlo je vrijeme za polazak na stadion, ali iznenađenje pred ulazom, nas neće da puste jer čekaju Boga pitaj što? Ekipa lagano ludi pa i policijski psi počinju biti agresivniji na što im se naravno uzvraća, policajci nemoćno samo promatraju (imam osjećaj da je komentar bio ovi su totalno ludi), napokon nas puštaju i to bez pretresa tako da smo mogli unijeti što smo htjeli. Ulazimo na dosta lijepi stadion Slovana , gledatelja oko 2500-3000 tisuce a navijaca nas više od njih. Lagano se postavljaju transparenti velika zastava SIROKI BRIJEG, GLAGOLJICA, ŠIROKI BRIG, ŠIROKI, ŠKRIPARI, i novi ŠIROKOBRIJEŽANI i ŠKRIPARI OLD TEAM…i odmah iz petnih žila počinjemo navijati.

Igraci na terenu standardno loše otvaraju utakmicu i nekako bojažljivo igraju što im se nedugo zatim osvećuje i nakon jednog ubacaja Juska dovodi Slovake u vodstvo, jebiga ništa za to na tribinama pocinje «oooo Široki šampion..» i to traje i traje nitko na stadionu ne gleda tekmu svi gledaju u nas, pjesma izgleda dopire do igrača na terenu pa se i oni bude i lagano preuzimaju inicijativu na terenu i tada Miro Katic zabija za 1-1, ludnica na našoj tribini skačemo na ogradu i pogodak proslavljamo s igračima opća ludnica «oj Široki volim te», «išli smo sa vama», vrte se pjesme i diže se nada u povoljan rezultat, prvih 45 min je završeno. Izlazimo ispod tribine ali na naše iznenađenje nema pive pa smo se snašli i preko naših momaka iz Beča koji su bili na tribini do nas ipak uspijevamo nabaviti pogonsko gorivo da malo natopimo suha grla. Drugo poluvrijeme Škripari počinju s još jačom pjesmom i boljim navijanjem, do nas na tribini primjećujemo i dvadesetak skinsa (bar su tako izgledali) koji su probali kao provocirati ali nismo se previše obazirali na njih jer je Široki poceo igrati puno bolje i iz minute u minutu naši igrači su bivali u sve boljim prigodama za vodstvo.

Lagano počinje padati i kiša i dok se drugi gledatelji pokušavaju skriti na natkrivene dijelove stadiona Škripari se skidaju do pasa i kao u transu nose naše igrace do gola,a da je on bio blizu svi smo vidjeli par promašenih zicera, stativa, prečka i napokon u sedamdesetoj minuti probijena je lijeva strana Slovaka Miro Katic utrčava i šalje loptu pod prečku za 1-2,taj urnebes je malo teže opisati riječima to se treba doživjeti i skače se opet na ogradu, pucaju stolice pod nama chaos piše se nova povijest. Petnaestak minuta do kraja kreće «ale forza Široki» i ne prestaje do kraja, slavimo kraj igrači dolaze do nas i zajednicki proslavljamo ovu pobjedu, nemoguće je postalo moguće. Ljudi napuštaju stadion s pljeskom upućenom nama, a ona grupa skinsa u kojoj je većina imala majice “Grobara” prijeti nam i kao vidit Ćemo kada iziđemo, ok nema problema :)   svi smo složni u tome i jedva smo čekali. Skinemo transparente, dogovorimo se što za van i izlazimo vani. «Grobari» su čekali ali s druge strane široke avenije, ali nije im bilo baš svejedno kada smo se i mi postavili malo ratobornije, probali smo preći prema njima, pa im se to očito nije svidjelo te su se brzo razišli a nas je za svaki slučaj okružila interventna, valjda su se na tribini samo malo precjenili .

Ulice Bratislave su postale naše, pjesma se čula do dugo u noć. Mi smo pobjedu proslavili u Husu a kasnije smo našli jednu malu diskoteku koja je tada postala širokobriješka, do ranih jutarnjih sati proslavljali smo ovu povijesnu Europsku pobjedu, Dan Općine, Gospojinu…to je bila naša noć.

Ujutro, ustvari poslijepodne smo mamurni napustili hotel nešto pojeli i lagano se spremili za povratak u naš Široki Brijeg, ostavljamo za sobom Bratislavu  kojoj je Dunav i dalje opako prijetio sretni i zadovoljni s prvijencem u Europi i s velikom nadom u prolazak za prvo kolo Kupa UEFA, jer ovakva šansa se na našoj Pecari ne bi trebala propustiti.

Plan je bio svratiti do Beča ali na žalost nismo zbog nekih “problemčića” ali nismo previše žalili, Bratislava nas je baš iscrpila :) dvanaestak sati dogodovština na putu za kući i u rano jutro u subotu smo vidili svjetla našeg malog grada, najdražeg, kojeg obožavamo više od svega i koji je za nas poseban i u koji se uvijek s posebnom sjetom vraćamo . Umorni ali zadovoljni i tada je pao dogovor da ni novo gostovanje na idućoj tekmi Širokog u Europi a ni jedno drugo u našoj ligi nece proći bez nas,to su neki dokazali i sutradan u Ugljeviku….

(www.jabuka.tv)

5 komentara

Odgovori na za pisca X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.