SKRIPARI.ORG: Pesaro 09.01.1997. god.

“Slučajno” smo preskočili priču koja je napisana prije ove prošle “Sarajevo prosinac 1997″. Čak smo i sada razmišljali hoćemo ju uopće postaviti jer se izravno ne tiče našeg kluba ali mislimo da je ona ispričana s jednom drugom porukom te smo odlučili da je ipak objavimo. Radi se o putovanju nas par u Pesaro u Italiju. Gdje smo išli? Zbog čega i kako je bilo? Pročitajte u priči Pesaro 09.01.1997. god.

Pokušavam se sjetiti datuma al’ ne ide niti godina (naknadno se našlo),anyway prva klupska utakmica između Hrvatskih i Srpskih klubova je bila ona između KK Splita i Partizana. Po već ustaljenoj „europejizaciji“ nije dozvoljena utakmica u Hrvatskoj tako da je Split bio domaćin u Pesaru (Italija) a Srbi u Solunu (Gre).

Da napomenem Split je dobio obadvije (Vujčić,Tvrdić,Grgurević…). Naravno za to vrijeme i više nego dobar izazov za gostovanje. Nas trojica, slovom i brojem pođemo iz Širokog unatoč tomu što se sutradan igrao Hercegovački derbi između Širokog i Brotnja na Brijegu. U pomankanju „financijskih sredstava“ pođemo stopirat do Splita,već kod Imotskog komplikacije, pada mrak, glavna cesta u prekidu i promet se preusmjerava poprijekim putovima a nas naravno kao nitko ne vidi (ili se pravi da ne vidi) i izlaz u nuždi je bio da je jedan od nas uzeo Hrvatsku zastavu i doslovce stao na sred ceste i zaustavio promet ispred nekog šlepera i ovaj morao stat htio ne htio (kasnije je čovijek i zahvalio jer smo ga navigavali nekim sporednim putevima). Koje je to olakšanje bilo jer je bila ciča zima a alkohol već lagano popuštao. Slična predstava je bila i u Trilju , ovaj put skupili su nas pripadnici UN-a.

Uz manje više poteškoća stigli smo u trajektnu luku i spojili se s ekipom koja ide na utakmicu, i pokušaj švercanja na brod (od prtljage transparent i boca pelina). Tu počinju problemi s murijom nakon par upaljenih bengalki i privođenja, nakon nekog vremena smiruje se situacija te se nekako ipak uspjevamo ubaciti na brod skoro kao slijepi putnici. Put kao i svaki drugi , 50ak ljudi , luta se po palubama čitavu noć lagano pije, zezanje ali i zanimljivi trenutci. Po dogovoru s nama splitka ekipa je jednom našem momku priredila vrhunsku zajebanciju. Pili su s njime dosta dugo i nakon nekog vremena rekli da se skine do pasa znajući što ima istetovirano. On mrtav hladan to i učini i sad oni kao krenu bacit ćemo te s broda (mrkla noć na otvorenom moru) a on još hladniji na to „bacite ako išta znam znam dobro plivati“. Oduševljenje ekipe i nastavak tuluma do samog jutra. Vrijeme nas je poslužilo pa se ujutro mirno uplovilo u Anconu.

Tamo kiša i opskrba u trgovinama, svi nešto kemijaju za jest a moj suputnik donio parmezana da čitav Široki može začinit špagete ali ništa konkretno. Kad se upalila mliječna mast u nama potraga za alkoholom, ponovo krivi potez, uzima se veća količina „birre morretti“ ali non alc. Srećom našlo se dovoljno „glupih“ da smo mijenjali s njima pive za prave pod izlikom da su nam ove povelike. Kiša nas tare čitavo vrijeme.Snalazimo se za bus od Ancone za Pesaro i očekujemo nešto od poznatog ljetovališta a tamo pustara žešća. Lutamo gradom tražimo neko simpatično mjesto za provesti vrijeme.

Najdojmljiviji je bio pokušaj upada u banku da razmjenimo 50 DM (to je sve što se imalo na tri čovjeka) ali kako ući? Vrata mehanička neće da se otvore jer ja “zvonim” na ulazu, drugog ne puštaju zaštitari i ostao je treći koji od stranih jezika zna reć birra, ali i tu smo se snašli.Talijani k’o Talijani stave u hotel Srbe a prekoputa upravu i igrače Splita. Pokušaj upada u njihov hotel nam ne uspjeva ali se događa fantastičan zajeb, iz njihovog hotela izlazi snimatelj, krupan i neobrijan s kamerom i na naše provokacije (misleći da je njihov) indijanac odgovori nedopuštenim tonom, bahato i ljutito, tako da ubrzo na njegovoj glavi završi ambalaža dalvinovog pelinkovca. Tek kasnije, nakon utakmice smo shvatili da radi za Hrt ali tko mu je kriv nije pazio a bio je bahat i nekorektan .

Kapa dole Borisu Jamanu koji nam je kupio nešto za jest i tražio da se slika s našom zastavom na velikoj pješčanoj plaži kao i Kalmiza, kao da su znali da će za par godina poslije doć’ u Široki. Uglavnom dan smo proveli doslovce „zujeći“ za provodom ali i tražeći „ neku sličnu ekipu sa istoka“ ali na žalost na takve nismo naišli ali na zabavu itekako jesmo. Vrijeme do utakmice proveli smo u jednom veliko trgovačkom centru iznad plaže, ikorištavajući naivnost Talijana jako se dobro zabavili. Čak je bilo ideja i o tetoviranju a nakon nekog vremena i kupanju u odvratno sivom moru kao da sa druge strane nije naš plavi Jadran. Bližio se početak utakmice. Kreće se ka dvorani kad pred njom ponovo incident. Pojavila se grupa Srba uglavnom neki simpatizeri vjerovatno rodbina od igrača ali nije trebalo dugo da krenje njihovo provociranje iz daljine, ali su se opet zeznuli. Dio momaka se uspio probiti nešto bliže njima i u razmjeni svega i svačega . Kovanicom, precizni lik iz naše ekipe razbija njihovom „dopredsedniku“ glavu policija se pregrupirala i probala privesti momke ali izvukli smo se isključivo na iskustvo. O utakmici ne bi jer je bila prenapeta, bilo je i pokušaja da se uđe među njihove redove s zastavom ali drotovi su bili spremni i vratili u naš dio dvorane.

U povratku smo se patili i od umora i od mamurluka a nevrijeme nas lomilo 8 sati. Svi se drže za stomak a naš momak stao na binu i glumi da surfa, kako ga ko pogleda trka u wc na pražnjenje. Bog namje poslao Kelu posušaka koji je imao sredstava taman da „zemljaci“ ubiju vrijeme i isprazne komplet šank do Splita. A od Splita do doma smo putovali „sto godina“ . Grad je zujao o pobjedi nad Brotnjom tako da nas nisu baš razumjeli što smo išli „tamo“. Još jedno jako lijepo putovanje, još jedno naše odrastanje u navijačkom smislu. Ovako čitajući iz sadašnje perspektive ovo sve izgleda jednostavno ali u to vrijeme je bilo itekako komplicirano, ali još jedna recka u navijačkom notesu je dodana, još jedna zemlja posjećena, još jedna priča ispričana. Tada je ta utakmica značila puno više od sporta, s tim povodom smo i mi išli tamo i nismo se pokajali, ukrali smo dio povijesti samo za sebe.

(www.skripari.org)

10 komentara

  • Zanimljivo je pročitati nešto o ovim događajima iz prve ruke. Svaka čast. A vi što smatrate glupošću, jednostavno odjebite i zaobilazite ove priče u širokom luku i svi će biti zadovoljni.

  • Ekstra priča, znam po mom starom kad bi mi pričao kako su oni iz širokog išli navijat za Dinamo po cijeloj jugi, dok još boysi nisu ni osnovani

  • Svaka čast,znam tko su i što su!!To su bila vremena,imao sam sreće da sam bio član prve ekspedicije koja je putovala u europu da prati naš voljeni klub.Neprocjenjivo!!

Odgovori na mande X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.