SKRIPARI.ORG: Ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj, Stuttgart, lipanj 2006.

Ovo putovanje se teško može riječima opisati jer što god napišem nešto „bitno“ će faliti, ali evo probat ćemo. Radi raznih obaveza ova ekipa je planirala svoj put na Svjetsko za kraj skupina i uz nadu u prolazak da se nastavi dalje. Puno je naših išlo prije, ekipa je bilo i u Berlinu isto tako i u Nunbergu ali to su neke druge priče. Mi smo prvobitno zamislili autom ali pred sam polazak pojavila se ideja o kombiju i evo nabrzaka je i završena. U nastavku pročitajte priču : Ja sam znao da ću svoju ljubav pokoniti njoj, Stuttgart lipanj 2006

Nama je bilo bolje ali kod naših prijatelja kod kojih smo trebali spavati od najavljenih 6 ljudi (2 momka išla redovnom linijom) trebalo nas je nagurati 10 na kraju se ispostavilo da to i nije bio neki problem jer većina nas nije niti spavala ali o tom potom. Neću vas zamarati sa svime ali svakako treba spomenuti našeg kuhara Đuru koji nas svaki put u Zagrebu ugosti kao predsjednike s ala carte ponudom. Nakon takvih obroka sve je kasnije lakše, dobra podloga je najbitnija. U rano jutro 2 dana prije utakmice se pakujemo i krećemo, cijela ekipa nas 8 , na izlazu iz Zagreba stajemo samo u jedan veliki market uz opskrbu, malo hrane i jako puno raznoraznih tekućih sredstava. Na „našoj“ granici sve ok, na Slovenskoj malo oštrije ali ne tako pretjerano kako smo očekivali, je da smo morali ići „u stranu“ mali pretres prtljage ali to nije bilo ništa. Pita slovenka „jel imate pirotehnike?“ iz stražnjeg dijela kombija dobija odgovor „mi nismo pirotehničari mi smo hooligani“ toliko smo bil uvjerljivi u ovo po ponašanju i izgledu da nas ona uz veliki smješkom pušta bez daljnjih komplikacija.

U Sloveniji smo stali doručkovati i nastavili u laganom ritmu, mješanju „koktela“ ,uglavnom smo stajali za rastankivanje i tankanje. Kombinacija toplog Whiskey-a i Jager-a te hladne pive je bila idealna ali je s vremenom postala ubitačna , neki su konstantno držali tempo neki su malo zastajkivali ali uglavnom bilo je dosta veselo. Radi čestih stajanja put nam se malo odužio ali to nikoga pretjerano nije niti zamaralo, prije granice Austrije i Njemačke (to nismo znali) kraj nas prolazi auto austrijskih oznaka i iz njega nam lik diže 3 prsta onakvi kakvi smo bili jako malo nam je trebalo da krenemo u akciju „gonjanja“ istih, kako se kolona kretala ljudi su iskakali i kroz prozore, ali na njihovu sreću osim par boca i inih predmeta do njih nitko nije uspio doći jer su skužili što su napravili pa su naglo zakočili i napravili jako veliki razmak između nas. Odmah dolazimo na granicu i odmah nas i sprovode na odmor, mislili smo da im je netko javio za ovo ali na sreću nije, i uz mali pretres i opet izdvajanja nekih ljudi iz stražnjeg dijela sve je prošlo OK, čak smo uspjeli nasmijati i njemačke policajke. Nakon toga smo probali stići „srbe“ ali na žalost kada su prešli imali su dobru prednost tako da ih nismo uspjeli uhvatiti a vjerujem da bi bilo jako veselo. U Stuttgart dolazimo predvečer i nakon prvih kontakata, odlučujemo odmah otići u Karlovačko korner.

Pozdravljamo se sa domaćinima neki ostaju tu neki su na kratko prošetali, sve u svemu bolje da nismo došli jer je odmah ispala frka izmedju Hrvatskih ekipa pa smo brzo nakon pozdravljanja sa prijateljima iz Torce,Boysa i Armada nastavili do stanova na mali odmor. Neki su ostali u stanu a drugi su nakon kraćeg predaha izišli u grad i nastavili kako se i počelo. Baze su nam bili kafići koje smo upoznali prilikom povratka iz Basela lani, sve je bilo odlično ljudi su se zezali, na svakom koraku smo nailazili na naše iz Širokog a i na ostale prijatelje sa prijašnjih gostovanja, jako dobra atmosfera sve u svemu.

Vrhunac je bilo pojavljivanje lopte, i onda je cijela ekipa cca 3000-4000 ljudi blokirala glavnu cestu, to je alarmiralo policiju i u nepunih 15 ak minuta došao ih je jako veliki broj, ali moram priznati da su prvu večer bili dosta ljubazni tako da većih problema nije bilo. U rano jutro se vraćamo do stana na mali odmor. Ujutro sve po starome, jedni su otišli ranije u grad drugi su malo kasnili jer su se morali pripremiti (jelo i piće) i onda napokon krećemo, dolazimo na glavni trg gdje je već bilo dosta naših, pomalo se već i pjevalo. Tražimo jeftinije pive (pomaže nam i prijatelj iz Tornada  ) ali na kraju nam se nije dalo puno hodati pa smo ipak pili u kafiću i to jako puno uglavnom pive,tekile i whiskey-a. Kada smo došli svi su bili jako veseli (osoblje) ali malo po malo za nama su dolazili i drugi i postajalo je jako veselo. Vrtile su se ture a pjesma je postajala sve jače (inače čisto njemački,šminkerski kafić  ). Dio naše ekipe je već imao show palili su baklje na trgu i policija je zaprijetila da će biti problema, malo se smirilo što se tiče pirotehnike. Sa svih strana su dolazili Hrvati tako da je nekih 5-6 sati taj trg cijeli bio u kockicama osim već standardne casual ekipe. Bilo je tu svega od „nakarada“ raznih vrsta ali i dosta dobre ekipe. Mi smo se uglavnom družili sa Boysima,Torcom i Armadom,Tornadom a bili smo i sa prijateljima iz Ultras-a Mostar. U kafiću je iz minute u minutu bilo sve napetije ispred je došla masa specijalaca, pa smo ipak izišli, spustili se niz stepenice i došli na trg, unatoč zabranama (kamerama na sve strane) upalili smo i preostalu pirotehniku i uz „bježite ljudi bježite iz grada“ animirali cijeli trg. Stvarno je bilo odlično jedno 20-30 min nije se stalo, i zvučalo je za naježit se, čitavi trg je poludio.

[youtube id=”Obe3N-YBgXM” width=”600″ height=”350″]

direktni link http://www.youtube.com/watch?v=Obe3N-YBgXM

Lagano je došlo vrijeme da se ide ka stadionu, svi naši su imali karte osim nas „jadnika“ (naše karte su imali neki direktori, djeca i poslovni partneri našeg vrlog HNS-a) ali nismo gubili nadu, uz pjesmu i zajebanciju dolazimo do samog stadiona, probali smo naći karte kupiti ali bilo je nemoguće, podmićivali smo i redare ali nismo uspjeli i na kraju skoro kada je trebala početi utakmica, mrtvi hladni ušli na stadion kroz ulaz za ketering. Jednostavno se ušetali s njima, skužili su nas oko 20 e minute ali bili su jako ljubazni i pustili su nas do poluvremena i onda zamolili da izađemo kuda smo i ušli. Nevjerovatno ali ipak se isplatilo otići. Nakon toga sjedamo na U bahn i selimo se na glavni trg, i kada smo došli tamo onda sam vidio da u biti cijela prava (momci iz svih skupina su bili na tom trgu) ekipa nema karte za samu tekmu, a garantiram da su svi oni bili na stadionu ne da nam ne bi bilo premca nego bi to bilo za pamćenje, da se razumijemo i ovako nije bilo loše sa silnim „nakaradama“ ali mogu samo zamisliti što bi bilo da je bilo drugačije. Na žalost uspjeli smo vidjeti zadnjih 15 ak minuta kukavičke igre naše reprezentacije, kukavičke poteze našeg izbornika i ako nije sada vrijeme da on odstupi, da odstupe svi ljudi koji su krivi za sve ovo onda ne znam, ti ljudi koji su od reprezentacije napravili cirkus koji svim silama žele uništiti prave navijače, vrijeme im je. Jer dok masa momaka koja je sa reprezentacijom prošla sve, koji troše zadnje lipe da dođu opet, koji spavaju po parkovima koji daju sebe za ovo gledaju utakmicu pa trgovima, u isto vrijeme oko stadiona u garažama je masa auta sa našim tablicama koji vrijede po 100-200 000€ hoće li oni opet biti uz reprezentaciju i u kvalifikacijama, hoće li pjevati i kada gubimo??? Čisto sumnjam. Nakon utakmice ovi potonji su kudili,i tjerali sve u neku stvar i prvi išli odmah kućama. Naša ekipa kao i masa drugih nije, nastavili smo gdje smo stali po danu, opet su se pjevale naše pjesme, opet se pila „utješna piva“.Pjeva se “Poljubi zemlju po kojoj hodaš” sve jače i jače to je taj osjećaj.

Incidenata nije bilo previše, ovaj put na poznatim mjestima je bilo jako,jako puno specijalaca. Malo naguravanja ali nista posebno, drago mi je bilo opet u Stuttgartu čuti himnu Škripara (ne Igraj Hrvatska nego original) u Njemačkom kafiću. Dočekali smo jutro na ulicama grada, sa prijateljima a i prijateljicama,koje i sada puno pozdravljam i zahvaljujem na svemu. Fešta nije bila prava, što je i razumljivo ali nismo ni bili pognutih glava. Zanimljiv susret sa brojnijim ali nikako i spremnijim Nizozemcima na stanici S bahna ,dolazak u stan i spavanje u kadi za kupanje sve je to život navijača. Sutra smo krenuli nazad, velike kolone, radovi su nas malo usporili neki su otišli kućama neki su ponovno malo dulje ostali u Zagrebu te se tek sinoć vratili, zatvorena je jedna stranica okrećemo se drugima, kvalifikacije su pred nama, nadamo se bez previše harlekina, a i Liga prvaka sa Širokim, motiva ne nedostaje, samo se sve treba uklopiti.Masa naših u Njemačkoj osjećali smo se kao u Širokom Brijegu, poruka njima ovako treba pratiti i Široki. Do nekog drugog puta…..

(www.jabuka.tv)