SKRIPARI.ORG: Dures, srpanj 2005.

Na Euro izletima “ovjerili” smo par zapadnoeuropskih gradova a u srpnju 2005 godine na red je došlo i tada relativno egzotično putovanje u Albaniju. Sredina ljeta, “tropske” temperature,put ka istoku , prolazak kroz Crnu Goru. Masa nelogičnih poteza (uh kako mi ovo nekako zvoni kroz glavu) ali neću nastaviti. Uglavnom u nastavku pročitajte priču Dures,srpanj 2005

Pri izvlačenju novog protivnika u Kupu UEFA , svi su nekako priželjkivali da opet odemo negdje na „zapad“, neki avanturističkijeg duha i nisu i eto nama se želja ostvarila dobili smo Teutu iz Drača (Dures ,Albanija). Dovoljno privlačno svakako ali to se tiče organizacije iako relativno blizu niti malo jednostavno. Bilo kojoj rent a car agenciji na samo spominjanje Albanije je sve bilo jasno i lagano smo odreda odbijani,nismo se predavali pa smo našli neke mini buseve al’ po jako visokoj. No na kraju je sređen nešto veći autobus te je na kraju  put Albanije krenulo 23 ljudi, zanimljivo i jedna žena te još tri auta (kasnije nisu bili s nama na tribini).Prije su došli i kupili karte za drugi sektor.

U dogovoreno vrijeme smo stigli mi ali busa nije bilo, čekali smo desetak minuta i evidentna je bila nervoza radi toga strahujući od izrade ali jako dobra ekipa odmah je počela zajebanciju tako da smo uglavnom brijali pozitivu što je bilo jako dobro, te kratili vrijeme (05:30) sa prvim pivam. Bus ipak dolazi,  lošiji nego smo mislili ali što se može nama je najbitnije bilo krenuti. Prvo stajanje je bilo par kilometara od Širokog, naravno nije se bus tankao nego mi sami i to u dosta velikim količinama. Dalje put prolazi kroz Hercegovinu, malo našu malo „njihovu“ i tako na par mjesta. Ekipa kako je rasla temeratura vani tako je i ekipa dobijala svoju, česta stajanja su planirana i proračunata ali ipak možda smo malo i pretjerali.

Kod jednog u Trebinju umalo veći incident s revnosnim organima reda ali uz malo naguravanje te intervenciju i šarmantnih konobarica iz okolnih caffe-a sve se smirilo i mi lagano dolazimo do granice sa Crnom Gorom. Moram priznati očekivao sam veće maltretiranje ali od toga nije bilo niti „M“ bili su jako ljubazni a mi smo bili već u elementu tako da nam je manje više bilo svejedno. Dalje put preko Nikšića, Podgorice često stajanje na benzinskim stanicama.

Osjećalo se da se udaljavamo od „zapadnog svijeta“ . Put je postajao sve lošiji ali stvarno nismo očekivali jednosmjernu cestu prije granice s Albanijom te smo već vrtili film kako je „unutar“ nje. Dolazimo i do same granice. „Harače“ nas sa 10€ neke pristojbe ( prolazak kroz “muljavu” lokvu radi dezinfekcije, wtf ) koju nevoljko plaćamo i ulazimo isto bez većih problema (sada mi je jasno kako  i neke druge stvari lako prelaze granicu). Kroz samu Albaniju bar ono što smo mi mogli vidjeti je najviše ostataka bivšeg režima, bezbroj bunkera na sve strane, ceste su katastrofalne (vozite auto-cestom pa onda odjednom bez ikakvog upozorenja prelazite na makadamski put a onda kasnije i obični zemljani) i sve tako lagano do Drača. Prolazili smo i  kroz par gradova uz (tajkunske vile), predivna zdanja uglavnom smo nailazili na  „favele“.

Na svakih par kilometara su dvije “obične” benzinske stanice. Na kojima nisam siguran da samo toče benzin.Vidjeli smo i dosta travnatih kaveza namijenjenih igranju malog nogometa što je bilo jako zanimljivo.

Zbog nedostatka znakova par puta smo se gubili a jednom smo došli i u bezizlaznu situaciju kada smo  se više od 15 ak km vozili po nekoj lokalnoj ulici i  odjednom smo došli do raskrižja u sred polja, sve obraslo trskom (scena kao iz kaubojskih filmova, ona kućica bez krova, sa oborom za konje i prašinom a vani valjda 100 stupnjeva). Čekaš da se na krovu pojave “meksikanci” sa puškama… Ipak nailazi lik na motoru u dresu Hrvatske reprezentacije, nevjerovatno. I ponovno nas izvodi na pravi put da nije bilo njega  ljudi teško da bi se i dan danas vratili. U Drač se ipak probijamo, i to na vrijeme. Lučki grad sa puno zgrada od cigle na kojima dominira bezbroj bojlera/tankova za vodu, valjda tako griju vodu, dosta prljav grad ali ipak sa nekim mediteranskim štihom te suvremenom plažom i rivom. Nalazimo i stadion i pred njega dolazimo na sami početak utakmice, pri izlasku nas ljudi u čudu gledaju a mi jako veseli dolazimo pred kapije ispred kojih nas ne čekaju već dogovorene karte, pa smo primorani na kupovinu istih po simboličnoj cijeni 2€..Postavlja se par zastava Škripari (crni karirani), Široki Brig 1996 sa znakom, Život uz Široki te standardna Škripari  zastava naše županiji te još jedna zastava grada. Lagano i navijamo ali vrućina, dalek put i stvarno prekomjerno konzumiranje različitih tekućina je učinilo svoje tako da smo se uglavnom povremeno da valja oglašavali.

Domaći drukeru su bili preko puta nas ali po meni ništa specijalno. Na stadionu jedno 3 000 i u pojedinim trenutcima euforije kada su svi skandirali zvučali su ok. Osiguranje je bilo bezveze, mogli smo unijeti što smo htjeli , tko je htio mogao nas je napasti ali ne znam baš kako bi se proveo jer je ekipa bila stvarno odlična. Drugi dio nakon osvježenja nam donosi i naš bolji dio tako da je u par navrata dosta dobro grmilo sa naše strane. Igrači reagiraju i počinju bolje igrati , uspijevamo zabiti jedan gol (gol nade i nadamo se da će nam biti dovoljan). Na kraju igrači dolaze do nas zahvaljuju na podršci i obećavaju u uzvratu da će nam se odužiti. Pred stadionom se pozdravljamo sa ostalima i odmah nakon tekme se lagano kreće u avanturu povratka, koja je takva i bila, par puta smo završavali u slijepim ulicama a okoliš je podsjećao na scene s TV prilikom putopisa sa istoka zidovi  prekriveni prašinom, barikade, rupe na cestama itd. Ali ipak se probijamo i uz laganu pjesmu , priču, spavanje malo po malo istim putem se  lagano dokopavamo naše Hercegovine. Zadovoljni što smo otišli, još jedno zanimljivo putovanje, novo iskustvo. Pokazali smo i našu konstantnost, najbolje smo navijali kada je bio najgori rezultat. Vidjeli smo nešto što ne znam da hoćemo ubrzo, i što se tiče navijačke strane nismo podbacili. Sada trebamo napuniti baterije i lagano će doći  vrijeme  da se otpočmemo pripremati za uzvrat.

(www.jabuka.tv)