Sjećanje na fra Vjeku Ćurića – afričkog Oskara Schindlera

Mnoštvo ljudi ima karizmu, ali samo nekolicina njih ima svetost u sebi.

Upravo je na današnji dan godišnjica smrti, odnosno okrutnoga ubojstva velikoga fra Vjeke Ćurića, afričkoga Oskara Schindlera, piše Večernji list BiH.

Bio je utjelovljenje dobrote, požrtvovnosti, ideala kršćanstva koji osobu ne vidi kroz prizmu puke materijalnosti, već kroz klicu duhovnosti, međusobnoga uvažavanja, čovjeka koji je, prije svega, živio i naučavao načela solidarnosti među svim ljudima Afrike.

Upravo to je bio otac Vjeko, misionar, franjevac, Kristov izabranik koji je sam izabrao trnovit misionarski put, stazu bespuća i nemilih scena ratova i ubojstava u srcu Afrike.

Spasiti na tisuće ljudi od sigurne smrti riskirajući vlastiti život može samo Kristov sljedbenik, misionar žarke želje i neuništivoga kršćanskog ideala.

“Male Garonje”

Otac fra Vjeko Ćurić rođen je u Lupoglavu kod Žepča 26. travnja 1957. godine u mnogobrojnoj obitelji od šestero djece.

Već je odmalena osjetio Božji poziv te kasnije postao svećenik i član Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

U Parizu se pripremao za misijska putovanja.

U Ruandu je konačno otišao 1983. godine. Stanovnike je Ruande zavolio, nazivao ih “malim Garonjama”, sagradio im školu u Kivumu gdje je otpočeo svoj križni put isprekidan suludim građanskim ratom između pripadnika plemena Hutua i Tutsija.

Nije ostavio svoj narod početkom genocida ni poslije krvoločnoga rata. Sustavno je pomagao izbjeglicama, organizirajući humanitarne konvoje, potrebne lijekove za obje zaraćene strane, često nudeći novac u zamjenu za nečiji život.

Zaraćene strane nisu imale razlike ni po čemu, osim što su ih u prošlosti dijelile kolonijalne sile Belgije i Njemačke.

Fra Vjeko Ćurić pomogao je objema stranama, vješto dokazujući svima njima da nije rješenje ratovanje, nego prijeko potrebni mir.

Kako obično biva s mirotvorcima, najprije su mu okrenuli leđa oni kojima je najviše pomogao te su naručili ubojstvo u središtu Kigalija gdje je, pokošen rafalom, preminuo od zadobivenih ozljeda.

Preminuo je u Kigaliju 31. siječnja 1998. godine, a pokopan u župnoj kući u Kivumu gdje je djelovao dušebrižnički i pastoralno svih tih misionarskih godina. Nikad nije bilo većega pokopa u Africi, a župljani nisu željeli da se Vjeko pokopa u rodnoj Bosni, nego među svojim dragim “Garonjama”. U modernom vremenu, kad promptno nedostaje Kristovih mirotvoraca na Zemlji, otac je Vjeko svijetla točka kršćanskoga ideala, ideala koji je došao služiti, a ne biti služen.

Služiti, a ne biti služen

Franjevački je brat fra Vjeko Ćurić vješto utabao Kristov put muke i spasenja dokazujući svima da su dobrota i činjenje dobra ljudima plemeniti ciljevi vrijedni žrtvovanja vlastitoga života. I dobro zapamtimo da svako gorušičino sjeme, koliko god bilo maleno, bačeno na zemlju uginuvši nosi stostruki rod, tj. stablo na kojem je rod obilan, a gnijezdo je i obitavalište mnogim pticama nebeskim.

(www.jabuka.tv)