Širokobriježanka u Dublinu: U Irskoj zaradim tjedno koliko u BiH mjesečno

Irci i Hrvati statistički su najraseljeniji narod na svijetu. Obje zemlje kroz povijest su imale nekoliko valova iseljenja uzrokovanih od bolesti krumpira i vinove loze, političkih problema pa do ovih najnovijih – gospodarskih.

Irska je još u prvom valu proširenja postala članica Europske unije 1973. godine zajedno sa Velikom Britanijom i Danskom. Glavni grad je Dublin, a od 2002. godine službena valuta je euro.

Upravo je ova država u posljednjih godinu dana postala hit po pitanju iseljavanja ljudi s prostora BiH i Hrvatske. Ni Irci se ne mogu načuditi zašto netko dolazi u njihovu državu ”trbuhom za kruhom”, a oni iz nje bježe. No, prema priči naše sugovornice, u prijestolnici Irske izgleda da je bolje nego u Hercegovini.

Kristina Grbešić, 28-godišnja Širokobriježanka koja već nešto više od šest mjeseci živi i radi u mjestu Artane, predgrađu Dublina, za portal Jabuka.tv govorila je o svojim iskustvima u novoj domovini, što ju je ponukalo da napusti BiH, te što bi savjetovala mladim ljudima koji se odluče na sličan korak.

Kanada ‘otpala’, Irska ‘uletila’

”Moja želja da napustim BiH seže unatrag par godina. Uvijek se čekalo nešto; završiti fakultet, probati naći posao i sl. Nakon završenog fakulteta, i ne tako briljantnih prilika za posao, odluka je pala. Otišla sam iz više razloga, a glavni je taj što država u kojoj sam se rodila i odrasla ne funkcionira normalno. Na koja god vrata u BiH pokucaš, nešto je protivno logici. Na svakome, nazovimo ga ‘bitnijem’ mjestu u gradu i državi, rade ljudi koji vrlo neprofesionalno i korumpirano rade svoj posao. A o politici i međuljudskim odnosima da ne pričam,” objašnjava razloge svog odlaska Kristina Grbešić za portal Jabuka.tv

Širokobriježanka kaže da je prvotno htjela ići u Kanadu, da se raspitivala i istraživala o toj zemlji, no u međuvremenu se dogodio preokret.

”U međuvremenu je zaručnikova sestra, inače veliki avanturist, spakovala kofere i otišla put Irske. Godinu dana poslije, u veljači ove godine, došli smo i mi. Bilo je mnogo lakše otići u mjesto o kojemu ti netko može reći nešto iz prve ruke, pomoći sa osnovnim stvarima u početku. Od prvoga dana pa do danas, moram reći kako je Irska više no dobar odabir. Zemlja je puna raznih kultura i nacija, puna povijesti, veselih i srdačnih domaćina i krije nezamislivu prirodu kojoj se nikako ne mogu načuditi,” priča 28-godišnja Širokobriježanka s irskom adresom za portal Jabuka.tv

Na poslu se ljudi međusobno cijene i poštuju 

Kristina i njezin zaručnik posao su našli putem on-line oglasa, a kako nam je kazala, stranica nudi razne poslove kao i nekoliko opcija po pitanju opsega radnog vremena.

”Ono što bih preporučila svima koji misle negdje ići je to da prevedu diplome i životopise odmah. Nemojte gubiti vrijeme na to kada negdje stignete, svaki dan je važan. Posao smo i zaručnik i ja našli upravo tako, putem on-line oglasa. Dragi je posao dobio samo desetak dana nakon što smo stigli i radi kao recepcionar u hotelu u središtu Dublina. Ja sam dobila posao nakon tridesetak dana i to u jednom restoranu blizu mjesta u kojem živimo. Prednost blizine posla pruža mi mogućnost hodanja na posao, tako da ne moram plaćati troškove prijevoza. Igrom prilika, dobila sam poziciju kuhara gdje Ircima svakodnevno poslužujemo omiljene irske doručke. Iako to nikada nisam radila, pronašla sam se u tome, iako ovo zaista smatram poslom ‘za početak’,” priča za portal Jabuka.tv Kristina svoja iskustva u pronalasku prvog posla u Irskoj.

Irska je zemlja koja nudi zaista mnogo opcija za rad, a naša sugovornica se nada da će uskoro pronaći posao koji odgovara njezinoj struci.

”U sedam dana u Irskoj sam zaradila koliko u mjesec dana u Bosni i Hercegovini! Prvotni novci koje zaradiš te svakako iznenade, ali ono što je mene još više iznenadilo su kolege na poslu. Pomažu mi od prvog dana, ne žele me potkopati da bi sebi osigurali duži radni vijek, a vlasnici su izuzetno korektni i ljubazni. Radim s dvije Poljakinje, dva Kineza te jednom Slovakinjom, a svaki dan naučim nešto novo od njih. Od prvog dana rada u restoranu osjećam se kao da tu pripadam, sve te cijene i poštuju,” priča Kristina svoje dojmove s posla.

‘Paprene’ cijene stanova u Dublinu

Iako u ostatku Irske cijene stanova i nisu toliko velike, u Dublinu kao glavnom gradu, cijene su užasno skupe. Obične ‘rupe’ od stanova dosežu cijene od 900 eura mjesečno pa i više. Cijene običnih i normalnih stanova znaju doseći i do 2.000 eura. Zato se ljudi ovdje odlučuju na dijeljenje soba, što je vrlo povoljno financijski, ali dobro je i iz drugih razloga jer puno je lakše dijeliti stan s nekime koga znaš ili pak s nekime tko došao s tvog govornog područja ovamo,” priča svoje dojmove Širokobriježanka Kristina za portal Jabuka.tv

Dublinu gravitira više od 1,6 milijuna ljudi, dok sam grad ima oko 500.000 stanovnika, a prijestolnica bi teško funkcionirala bez dobre organizacije javnog prijevoza. Grad je veoma dobro povezan autobusnim i željezničkim linijama, no cijena karata je poprilično skupa.

”Mi smo imali zaista veliku sreću i pronašli smo predivan smještaj nedaleko od grada. Do središta Dublina od našeg stana potrebno je svega petnaestak minuta vožnje autobusom. Moram napomenuti kako je gradski prijevoz poprilično skup. Zato postoje ‘Leap’ kartice s kojima je svaka vožnja jeftinija,” naglašava Kristina.

Iznenađeni pozitivnošću ljudi

”Ljudi ovdje su najveća pozitivnost i osvježenje koju čovjek može doživjeti. Svi su svugdje tako ljubazni i pristojni, da nam je prvih par tjedana bilo čudno što se to oko nas događa. Od malih klinaca pa do staraca. Ako šetaš parkom nedjeljom poslijepodne, svatko tko prode pored tebe, pozdravit će. Diskriminacija ni na koji način ne postoji, barem ju ja nisam osjetila. Kakvi su prema drugim kulturama i nacijama, zaista ne znam. Mnogi stariji kažu kako je Irska bila samo jedan običan pusti otok dok ljudi nisu počeli dolaziti. Zato se raduju svima koji dođu,” prepričava svoje prve dojmove za portal Jabuka.tv Kristina Grbešić koja je u veljači iz rodnog Širokog Brijega otišla u glavni grad Irske.

Od cijele BiH, Irci znaju samo za Međugorje 

”Dublin skoro da živi od turista. Ljudi su vrlo znatiželjni i rado saslušaju odakle sam i često pitaju. Za Bosnu i Hercegovinu mnogi nisu čuli, a ako jesu – uvijek znaju za Međugorje. U središtu Dublina također ima veliki jumbo ”Visit Međugorje” što me uvijek razveseli kada tuda prođem. Za Hrvatsku znaju svi, što zbog Dubrovnika, što zbog nogometa. I moram reći kako su vrlo otvoreni u razmišljanjima i stavovima, sama činjenica da su priznali gay brakove ide u tu korist,” izjavila je za portal Jabuka.tv 28-godišnja Širokobriježanka s irskom adresom.

Tehnologija smanjuje razdvojenost

Na pitanje pada li joj teško razdvojenost od obitelji i prijatelja te planira li se vratiti, Kristina je rekla: ”Rastanak od obitelji i prijatelja uvijek boli, ali nisam htjela da to na ikakav način utječe na mene. Srećom, tehnologija je čudo pa ne prođe dan da se ne čujem s nekim iz Širokog Brijega. A i kako bi drugačije naučila tatu koristiti ‘Skype’ i pozvala prijatelje na mini-putovanje u Dublin,” priča nam kroz smjeh Kristina.

”Povratka u BiH nema ni na vidiku. Ovo je država u kojoj dišem punim plućima i mislim da čuva još mnogo toga za mene. Jedino što bih mijenjala ovdje je ime godišnjih doba; imaju doba koje zovu ”ljeto”, a ne znam zašto, jer vrijeme je malo čudno, ali već sam se naviknula na to da kiša često iznenadi,” šaljivo poručuje Kristina.

Ako imate priliku – idite!

”Svima koji razmišljaju o odlasku iz Hercegovine želim dati punu podršku i nemojte odustati. Ako ikako imate priliku – idite! Ono što je dobro je raspitati se o baš svemu što vas zanima, nemojte nigdje ići ako ne znate barem neke osnovne stvari. Na Facebooku konkretno imate nekoliko grupa (Idemo u Dublin, Idemo u Irsku, Žene U Irskoj) u kojima možete pronaći nevjerojatan broj informacija,” objašnjava Kristina u razgovoru za portal Jabuka.tv

”Svakako dođite s dovoljno novca. Dovoljno novca nije 1.000 eura. Ponekad, ukoliko i nađete stan koji vam odgovara, trebate ostaviti depozit u visini jedne, dvije pa čak i tri mjesečne rate. Planirajte da nije uvijek tako lako pronaći posao. Ima ljudi kojima to potraje i do dva mjeseca. Budite spremni i odlučni ukoliko već dođete uložiti maksimalan trud za pronalazak posla. Imate on-line prijave, ali ne susprežite se i od ostavljanja životopisa po radnjama. Ljudi veoma često tako nađu posao”, priča Kristina.

Važni savjeti

”Svaki dan je ovdje skup ako nemaš posao. Nemojte nositi previše stvari, ovdje se odjeća može naći povoljnije nego što možete zamisliti. Hrana je isto veoma jeftina. Ukoliko niste pretjerano dobri s jezikom, radite na sebi. Ovdje nije problem ako ne znaš savršeno jezik, svi su strpljivi i rado će pričekati dok nogama i rukama objasniš što si naumio. Ali je zaista lakše ukoliko jezična barijera ne postoji. A za razumijeti pravoga Irca treba vremena, tako mi kažu oni koji su duže tu. Irski naglasak i izgovor je nešto najspecifičnije što sam ikada čula!” zaključila je u razgovoru za portal Jabuka.tv 28-godišnja Širokobriježanka Kristina Grbešić koja je u veljači otišla živjeti i raditi u irski Dublin.

(www.jabuka.tv)