Širokobriježanin koji radi pitanja za Milijunaš: “Najljepše je kad ti se hobi pretvori u posao”

Ovaj vikend vam želimo uljepšati sa još jednom “naše gore list” pričom.

Ovaj put donosimo priču sa mladim Filipom Karačićem (28), inače Širokobriježaninom koji je otkrio ljubav prema enigmatici, sastavljanju križaljki, kvizova i sličnih zadataka, piše Manager.ba.

Filip kaže da je to najbolja opcija – “nema veće sreće od one kad ti se hobi pretvori u posao.”

Više pročitajte u nastavku.

Poštovani gospodine Karačić, možete li se predstaviti onima koji će tek čuti za Vas?

Ukratko: Filip Karačić, 28-godišnjak iz Širokog Brijega. U Zagrebu sam na Filozofskom fakultetu završio studij kroatistike i povijesti umjetnosti.

Bavim se organiziranjem i pisanjem kvizova, ali i enigmatikom. Slobodno vrijeme najradije provodim na malom nogometu, u čitanju kakvog dobrog stripa ili knjige, gledanju filmova, kuhanju, druženju… Ima toga i previše.

Ovih dana, mediji su izvijestili kako ste dio tima poznatog hrvatskog kviza Milijunaš, koji ponovno kreće s emitiranjem ove jeseni. Kako je došlo do te suradnje?

“Tko želi biti milijunaš” četvrti je televizijski kviz na kojem radim, nakon “Tog se nitko nije sjetio”, “Potjere” i “Kvizne situacije”. Budući da sam surađivao na svim tim kvizovima, bio sam upućen u to kako se radi, pa su me urednici pozvali.

Nadam se da ću poziv opravdati jer se radi o uspješnom kvizu prokušane formule i velike gledanosti u brojnim zemljama.

Otkrijte nam neke pikanterije iza kulisa ‘Milijunaša’, kako često morate sastavljati pitanja, postoje li granice u temama i slično?

Pitanja pišem i predajem obično na mjesečnoj bazi.

Danima prikupljam i oblikujem podatke na koje sam naišao – u dnevnim novinama, u zanimljivim knjigama i dokumentarcima, ali i u svakodnevnim situacijama, npr. dok gradom obavljam uobičajene poslove. Onda slijedi nekoliko dana “rovovskog” rada gdje se svako pitanje mora do kraja oblikovati, provjeriti i potkrijepiti nekolicinom važnih izvora.

Granice u temama načelno ne postoje.

Upravo nedavno u jednom razgovoru složili smo se kako je najveća ljepota kviza u tome što baš bilo što može biti pitanje. Kažem “načelno” jer s druge strane potrebno je paziti na sadržaj kad se pišu pitanja za televizijske formate.

Osobno pišem pitanja iz gotovo svih područja, a najviše mi “leže” pitanja iz društvenih znanosti i kulture.

Već dugi niz godina se bavite enigmatikom. Kako se dogodila ta ljubav i koliko je enigmatika dobra za osobnu razbibrigu, ali i razvoj?

Prvi enigmatski rad objavila mi je zagrebačka “Kvizorama” 2007. godine. Kad kao 16-godišnjak vidite svoje ime i prezime uz autorsku zagonetku, to se – u najdoslovnijem smislu – ne može opisati riječima.

Od tada do danas objavljujem radove u enigmatskim i neenigmatskim časopisima. Enigmatika je sigurno dobra za “obje strane”, kako ljudima koji je sastavljaju, tako i ljudima koji je redovito rekreativno konzumiraju.

Ona razvija kombinatoriku, brzinu zaključivanja, a proširuje vokabular i znanje.

Možete li nam otkriti svoju najdražu knjigu?

Ovo je izuzetno teško pitanje, ali izdvojio bih zbirku aforizama “Nepočešljane misli” Stanisława Jeryzja Leca, koja je na mene već pri prvom čitanju ostavila snažan dojam.

Štoviše, i danas kad je prolistam zrači nevjerojatnom svježinom. Oduševljava me autorova sposobnost da u nekoliko riječi kaže nešto što mnogi ne mogu u tisuću stranica.

U mlađim danima jako mi je bila bitna enciklopedija “Junaci antičkih mitova” Vojtecha Zamarovskog. Zbog te knjige vjerojatno sam se i odvažio na pisanje pitanja za kvizove.

Gdje se vidite za 10 godina? 

Teško mi se vidjeti toliko daleko u budućnost.

Znam da, kako kažu, vrijeme brzo leti, ali ne mogu znati što će mi ono donijeti.

Volio bih se na ovaj ili onaj način baviti kvizovima i enigmatikom, jer – kao što me naučio jedan moj kolega – nema veće sreće od one kad ti se hobi pretvori u posao.

Tako je ljubav prema poslu već u startu zagarantirana. 

(www.jabuka.tv)