Široki Brijeg: U planu izgradnja dviju brana na rijeci Ugrovači

Prije više od 80 godina bila je započeta gradnja brane na rijeci Ugrovači na lokaciji Sinjac između širokobrijeških sela Dobrkovići i Ljubotići. Ponovno je oživljena ideja o gradnji brane na istom mjestu, a u planu je izgradnja još jedne brane na Ugrovači.

Riječ je o brani na toj rijeci na lokaciji između Crnih Lokava i Britvice. Ugrovača je tipičan primjer periodnog vodotoka u kršu, a ulijeva se u rijeku Lišticu u samom gradu Širokom Brijegu, piše Večernji list BiH.

Ideja o gradnji

U vrijeme velikih kiša nabujala Ugrovača zna izazvati poplave u svom donjem toku u samom gradu, a goleme količine vode ovog periodnog vodotoka gotovo svake godine izazovu plavljenje značajnih površina Mostarskog blata. Izgradnjom dviju planiranih brana ukrotile bi se vode rijeke Ugrovače, a dvije umjetne akumulacije “hranile” bi vodom dvije male hidroelektrane koje su planirane na rijeci Lištici u koju se ulijeva Ugrovača.

Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne planira izgradnju dviju malih hidroelektrana: jedne na lokaciji Dubrava, na prostoru Knešpolja i Uzarića, a druge na lokaciji Luke do stare “fratarske centrale” nadomak širokobriješke zaobilazne ceste.

Ideja o gradnji male hidroelektrane na lokaciji u blizini mjesta gdje se Ugrovača ulijeva u rijeku Lišticu stara je gotovo čitavo stoljeće. Rodila se u širokobriješkom franjevačkom samostanu 1923. godine pa se zbog toga hidroelektrana na rijeci Lištici, sagrađena 1936. godine, nazvala “fratarskom centralom”.

Električna energija proizvedena u njoj služila je za rasvjetu samostana i gimnazije te gradsku rasvjetu, kućanstva u gradu, električnu crpku za opskrbu vodom gradskog područja… Zbog nebrige komunističkih vlasti “fratarska centrala” prestala je s radom početkom 50-ih godina prošloga stoljeća. No, Široki Brijeg bi u skorije vrijeme trebao dobiti ne jednu, nego dvije male hidroelektrane.

Čim bude gotov urbanistički plan Širokog Brijega, Elektroprivreda HZ HB započela bi s realizacijom tog projekta čija vrijednost iznosi oko 30,000.000 KM, rekao je Marinko Gilja, generalni direktor JP Elektroprivrede HZHB

Na hidroelektrani Luke predviđena je ugradnja četiriju agregata, svaki snage od 0,5 MW, što znači da bi ukupna instalirana snaga iznosila dva MW, a prosječna godišnja količina energije iznosila bi 5,4 GWh. Na hidroelektrani Dubrava predviđena je ugradnja dvaju agregata, svaki snage 2,5 MW, što znači da bi ukupna instalirana snaga iznosila pet MW, a prosječna godišnja količina energije iznosila bi 12,1 GWh.

Miro Kraljević, gradonačelnik Širokog Brijega, ističe kako je to još jedan od značajnih projekata u Širokom Brijegu i dodaje:

Ovaj projekt treba uvrstiti u prostorni plan Širokog Brijega. Brane na Ugrovači omogućile bi reguliranje korita ove rijeke u donjem toku, spriječilo bi se plavljenje Mostarskog blata, a dvije hidroelektrane imale bi svoj gospodarski značaj, rekao je Kraljević.

Izgradnjom dviju brana na Ugrovači mještani širokobrijeških sela Dobrkovići, Ljubotići, Izbično, Britvica i Crne Lokve bili bi nadomak umjetnih jezera. Mirko Cigić u širokobriješkom časopisu “Vitko” objavio je zanimljiv rad o počecima gradnje brane na Ugrovači prije osam desetljeća. U Širokom Brijegu znaju reći kako Mostarsko blato ne poplavljuje rijeka Lištica, nego Ugrovača.

Početkom 30-ih godina prošloga stoljeća došlo se na ideju da bi se goleme divlje vode rijeke Ugrovače mogle ukrotiti branom, akumulirana voda za sušnih razdoblja koristiti za navodnjavanja, a kontroliranim otjecanjem zaštitila bi se nizvodna područja od poplava. U vrijeme dugotrajnih kiša protok vode u Ugrovači nekoliko puta premašuje kapacitet ponora u Mostarskom blatu. Voda se dugo zadržava na velikom dijelu Mostarskog blata, što izaziva velike štete na usjevima i kašnjenje proljetne sjetve.

Mirko Cigić naglašava kako je ideja naišla na razumijevanje dijela svjetovnih i crkvenih vlasti pa su istražni radovi počeli 1932. godine.

Šef Tehničkog odjela u Mostaru Vicko Danek prigodom svoga prvog dolaska u Donji Sinjac daje punu potporu izgradnji brane na Ugrovači. Uskoro je od banovinskog Tehničkog odjela iz Splita dodijeljen kredit za financiranje snimanja terena. Geodetski poslovi dodijeljeni su M. Gercoviću, inženjeru iz Mostara. Duboki kanjon Ugrovače proteže se kroz izrazito raščlanjeni krški reljef u dužini od 16 kilometara, slijedeći uglavnom longitudinalni smjer pružanja. Nekih dvjestotinjak metara pred samu branu kanjon prelazi u transverzalni smjer pružanja amortizirajući udare vodene bujice na buduću branu. Prije početka izvođenja radova na objektu nužno je utvrditi vodoodrživost kanjona i potencijalne gubitke akumulirane vode s obzirom na to da je Ugrovača tipičan primjer periodnog vodotoka u kršu, navodi Cigić u svojoj knjizi.

Stručnjaci iz ove oblasti slažu se oko toga da su porozne vapneničke stijene izložene koroziji, proširivanju pukotina i slično, što izaziva stvaranje ponora, spilja i jama pa su zbog toga nužni zahvati injektiranja terena kako bi se spriječilo nekontrolirano otjecanje vode.

Bilo je potrebno obaviti geološka i geotehnička mjerenja i ispitati teren. Inženjer M. Gercović izradio je projekt brane visoke 45 metara. Novo doba 23. svibnja 1935. godine na trećoj stranici objavljuje tekst o brani na Ugrovači, u kojem stoji da bi buduća akumulacija na lokaciji Donji Sinjac imala kapacitet tri milijuna prostornih metara vode, što bi dostajalo za napajanje oko 500 hektara poljoprivrednih površina na dobrkovskim i ljubotićkim Ugrovačama te Dobrkovskom i Mokarskom polju. Detaljnim izračunom utvrđeno je kako bi izvedba betonske brane koštala oko milijun i 120 tisuća tadašnjih dinara, dok bi brana izrađena od kamena bila četiri puta deblja, a izvedba trostruko skuplja.

Domaći projektanti nisu se mogli složiti oko načina izvedbe toga projekta pa je zatraženo stručno mišljenje jednog švicarskog inženjerskog povjerenstva. Cigić pretpostavlja da je glavni nositelj projekta bio Franjevački samostan u Širokom Brijegu. Za ovaj zahtjevni projekt 1935. godine realiziran je kredit od 400.000 dinara zahvaljujući dr. Marku Kožulu, ministru u Vladi Milana Stojadinovića.

U knjizi Mirka Cigića “Dobrkovići kroz vrijeme” stoji kako su pristigla novčana sredstva omogućila početak zemljanih radova i gradnju pristupne ceste iz Ivanj drage do lokacije Donji Sinjac.

Oduševljenje zbog projekta

Prve pripremne radove vodila su tri inženjera, od kojih su se jedan ili dvojica zvala Rihter. Smještaj i hranu imali su u Tubinoj mejani.

Zbog financijske oskudice odgađano je intenziviranje radova na brani. Cigić smatra da su značajnija sredstva osigurana 1939. ili 1940. godine te se intenzivnije prišlo prikupljanju građevinskog materijala i samoj gradnji. Sav se materijal, osim cementa, nalazio u koritu Ugrovače. Pristupilo se i trasiranju budućeg vodonatapnog kanala iz Brine preko lokacije Lučice i Ćaska prema obradivim površinama na lokaciji Ugrovače te Dobrkovskom i Mokarskom polju.

Seoski puk u Dobrkovićima, Ljubotićima i Mokrom s oduševljenjem je dočekao ovaj projekt. Radovi su bili pod stručnim nadzorom trojice inženjera, a ostalim poslovima bavili su se širokobriješki gvardijan fra Serafin Vištica i fra Fabijan Paponja, gimnazijski profesor i ravnatelj širokobriješkog konvikta.

U knjizi “Dobrkovići kroz vrijeme” Cigić navodi svjedočenje Anđe Marušić: “U početku je na gradnji brane radilo dvadesetak radnika. Iz Ćoše su bili Ivan Marušić (Martinov), Miše Marušić (Perin), Jure Hrkać (Markov), Bože Hrkać (Marijanov) i Stipe Hrkać (Nikolin). Od Grbešića su bili, koliko se sjećam, četvorica: Bože i Fabijan Grbešić – Gejić, Ante Grbešić – Ravić i Mate Grbešić – Tošić. Ostalih se više ne sjećam. Grupovođe su bili Franjo Hrkać – Berinđija i Grgo Spajić – Cvitanović. Među radništvom je bilo i Ljubotićana, a jedino se sjećam Joze Šakote – Lukanovića i Bože Šakote – Cikova. Svakodnevno je Ivica Hrkać – Dugulja s burilom na leđima nosila radnicima vodu za piće do Donjeg Sinjca”.

Zbog nedostatka kapitala, slabe tehničke opremljenosti i nepristupačnog terena radovi na brani nisu napredovali željenom brzinom. Primicao se i rat pa je ugasla i nada u dovršetak ovog zahtjevnog projekta.

No, najčvršći svjedoci o ovom projektu uklesani su u liticama desne i lijeve obale, vidljivi su iz Ljubotića i Dobrkovića. Čekaju nove graditelje za nova vremena.

(www.jabuka.tv)