Kada pitate za razloge odlaska mnogih iz Bosne i Hercegovine koji svoju budućnost vide u zapadnim zemljama, najčešće navode: “Ne vidimo perspektivu za svoju djecu”.
Da ipak nije sve tako te da se i na svome ognjištu može pristojno živjeti, svjedoči primjer mlade obitelji iz Odžaka.
Naime, u Gornjoj Dubici u toj općini Posavske županije šesteročlana obitelj Josipa i Marije Jazvić baš na selu vidi bolje mogućnosti za odgoj i razvoj svoje četvero djece, pa i život cijele obitelji.
Marija je inženjerka agronomije, ali je svoju karijeru podredila odgoju djece. Josip je bivši bosanskohercegovački reprezentativac u odbojci.
Živjeti na selu donosi samo prednost, a ako netko želi postići vrhunske rezultate u bilo kojoj oblasti, pa i u sportu, to može i iz male sredine. Nije hendikep živjeti na selu jer sam bio bh. reprezentativac u odbojci i kao kapetan ekipe Napretka uspjeli smo dva puta biti državni prvaci. Jedan od osnovnih razloga zašto sam ovdje jest taj što smatram da svoju djecu mogu najbolje odgojiti u ovako zdravoj sredini i usmjeriti ih dalje u životu, kaže Josip, piše Večernji list.
Supruga odobrava takav stav, pa je i svoju karijeru podredila drugim prioritetima, prije svega obitelji.
Puno je posla, ali i ljepote oko djece jer trudim se posvetiti im najveću pozornost, pratim sve njihove interese. Vozim ih na sve aktivnosti. Bitno nam je to da su što manje uz računalo i videoigrice jer živi svijet je puno zanimljiviji, kaže Marija.
Josipu i Mariji, kažu nam, najveće su bogatstvo djeca: 13-godišnja Anđela, 10-godišnja Sara, 7-godišnji David i najmlađa Jelena, tek od godinu i pol.
Ne pomišljaju na odlazak prema Zapadu, već naprotiv, upravo u rodnom kraju vide priliku za najbolji odgoj i odrastanje svoje djece. Svi su školarci odlikaši.
Aktivno se bave sportom i glazbom. Marija i Josip vode i župni pjevački zbor u mjesnoj crkvi. Anđela je naslijedila tatine odbojkaške gene. Sara je osvojila drugo mjesto na državnom natjecanju u sviranju klavira.
Volimo biti na selu, u prirodi, puno je prostora za igru, puno cvijeća, životinja, a ostalo imamo kao i u gradu, tvrdi ova odžačka obitelj.
Ništa im ne nedostaje što imaju velike sredine, kažu, jedino da ima malo više djece.
(www.jabuka.tv)
Doživite autentičnu hercegovačku priču na Festivalu Vinske ceste Hercegovine, koji će se održati 4.6.2025. godine…
Dvoje zaposlenika izraelskog veleposlanstva ubijeno je u srijedu navečer u pucnjavi ispred Židovskog muzeja (Capital…
U Mostaru danas počinje dvodnevna IT konferencija Vision Days 2025. U dvoranama CineStara okuplja vodeće…
[gallery ids="759197,759196,759198"] U srijedu poslijepodne, nakon snažnog grmljavinskog nevremena, u mjestu Prolog u Ljubuškom izbio…
Tottenham je novi osvajač Europa lige. U finalu u Bilbau momčad Angea Postecogloua pobijedila je…
Josip Juranović (29), hrvatski reprezentativac i trenutno igrač Union Berlina, našao se na meti nekoliko…
Komentari:
Bože dragi hvala ti,kako je samo lijepo vidjet na slikam i pročitati da ljudi žive život.
Bravo, svaka čast što umnažate svoje talente koje vam je Bog dao,bravo
Bravo, konačno i jedna pozitivna priča. Samo sad nema komentara jer dežurni žugatori nemaju što na ovo reć.
Svaka čast i trebate biti poticaj mnogim drugima.
Sta rade, konkretno i od cega zive??
Bog vas blagoslovio !!
svi bi mi volili živit tamo di smo rođeni , ali od čega
Vi koda ste otkrili Ameriku, pa otidjite na Uzarice, u Knespolje, Mokro, pa koda tamo ne živi više nitko? Šta je sada vijest što netko živi na selu..svasta
Eh vi sa portala: odgovorite od cega zive i sta rade konkretno??
Da li je moja sreća ili nesreća da ne živim više na prostoru moje prelijepe ravne Posavine? Zahvalit ću Bogu na ovoj krasnj obitelji koja se odlučila na taj korak. Ovo je zaista svake hvale vrijedno, znam, Bog će blagosloviti i njih i njihov rad!
Zašto to tako govorim? Svake godine kada dođem na godišnji odmor pretežno slušam priče (od pojedinaca) kako je teški, kako je sve skupo itd. Kada se ljude upita pa dobro šta vi radite da se to promijeni? Odgovor, pa šta mi tu možemo? U našem selu prije rata je svaka kuća imala najmanje 2 krave i po nekoliko 10-ina svinja, kokoši itd. Dok danas ni u cijelom selu nema toliko. Nije li to strašno? Njive leže zapuštene ne obrađene, sve zaraslo u šipražje, invazije komaraca da se živjeti ne može, "niko" ništa ne radi "ne isplati se". Pitam se kako im se isplati živjeti? Čuj dok imaju donatore (a skoro svaka kuća ima) nekog "konja" ili "kobilu" što od jutra do sutra rilja negdje vani, može im se! Taxi šoferi uglavnom imaju posla vozaju babe po selima koje dođu u Odžak na ćevape ili burek da ne kuvaju (ne isplati se). Treba i suđe neko oprati od kuhanja! Lezi ljebu da te jedem (stara izreka još se uredno primjenjuje) možda se bar ona isplati hahaha dobro nam i Bog daje koliko nas je đavo uzeo pod svoje.