Samo prijatelji: Jesu li moguća muško-ženska prijateljstva?

Je li prijateljstvo između osoba suprotnog spola moguće? Jesu li takvi odnosi zaista samo prijateljski ili su tek usputna stanica na putu do romantičnog odnosa? Odgovor na pitanje je li iskreno, platonsko prijateljstvo muškarca i žene moguće mogao bi ovisiti o tome kojem je spolu pitanje postavljeno. Dok žene prijateljstvo s muškarcima vide kao mogućnost maskulinije društvene interakcije (grublji humor, gledanje sportskih utakmica i sl.), muškarci na prijateljstvo sa ženama često gledaju kao na odnos koji prethodi ljubavnom (Bleske Rechek i Buss, 2001).

Pri odabiru prijatelja suprotnog spola, muškarci i žene ne vode se istim principima. Rezultati istraživanja pokazuju da muškarci pridaju veću važnost privlačnosti svojih prijateljica. Također, oni češće osjećaju privlačnost prema prijateljicama nego one prema njima (Bleske Rechek i sur., 2012). Muškarci u puno većoj mjeri precjenjuju i koliko su oni sami njima privlačni, što vrlo često nema nikakve veze s time kako se one zaista osjećaju. Često su skloni smatrati da je privlačnost obostrana te da su osjećaji druge strane jednaki njihovima. Žene su također često slijepe na osjećaje svojih muških prijatelja, smatrajući da, kako one same ne osjećaju ništa više, ništa povrh prijateljstva ne osjećaju ni oni, prenosi Čudaprirode.com.

Premda bi se na temelju evolucijske hipoteze moglo zaključiti kako su spol i status veze dobri prediktori muško-ženskog prijateljstva, status veze prediktivan je samo u slučaju žena. Muškarci, neovisno o tome jesu li slobodni ili u vezi, privlačnost prijateljice smatraju bitnim faktorom, osjećaju veću privlačnost prema prijateljicama i češće žele da prijateljski odnos preraste u nešto više. Budući da između slobodnih i zauzetih muškaraca nema razlike u fizičkoj privlačnosti prema prijateljicama, veća je vjerojatnost da će muškarci s više ženskih prijateljica prevariti partnericu ili biti u napasti to napraviti od onih koji imaju manje prijateljica (Bleske Rechek i Buss, 2001).

Iako u broju prijatelja suprotnog spola nema spolnih razlika, muškarci izražavaju veću želju za prijateljstvima sa ženama nego žene za prijateljstvima s muškarcima. Kada im prijateljica prestane biti privlačna, muškarci su skloniji prekinuti prijateljstvo nego žene u istoj situaciji. Ovo ne znači da je prestanak privlačnosti najvažniji razlog za prekid prijateljstva, ali važniji je muškarcima nego ženama. Također, muškarci su u većoj mjeri skloni nazvati prijateljicama one djevojke s kojima imaju ili bi htjeli imati nešto više od prijateljskog odnosa (Bleske i Buss, 2000). Ovo navodi na zaključak kako je muško-žensko prijateljstvo muškarcima česta strategija osiguravanja pristupa ženama. No prijateljstvo sa ženom pruža i priliku za intimnost te emocionalnu podršku (Rawlins, 1994). Istraživanja su pokazala da oba spola prijateljstvo sa ženom procjenjuju intimnijim te emocionalnu podršku češće traže od žena nego muškaraca (pr. Auckett, Richie i Mill, 1988).

Želja da se prijateljstvo pretvori u nešto više kod muškaraca nije povezana s time je li njihova prijateljica slobodna ili zauzeta. Za razliku od njih, žene nisu zainteresirane za nešto više s prijateljima koji imaju partnericu. Potencijal da prijateljstvo preraste u romantičan odnos bitniji je muškarcima. Također, spolne razlike rastu s dobi. Dok mlađi muškarci privlačnost u prijateljstvima sa ženama četiri puta češće vide kao prednost, vjerojatnost takvog pogleda na prijateljstvo kod starijih je muškaraca veća čak deset puta (Bleske Rechek i sur. 2012). Za razliku od muškaraca, nedostatak potencijala za romantičan odnos karakteristika je koju žene smatraju poželjnijom od potencijala da prijateljstvo preraste u vezu. Razlog tomu mogao bi ležati u tome što su žene općenito opreznije i selektivnije u odabiru partnera. Budući da, zbog većeg ulaganja u reprodukciju, više riskiraju odabirom pogrešnog partnera, takve odluke ne donose ishitreno. Stoga su sklonije podcijeniti potencijal da prijateljstvo s muškarcem preraste u ljubavnu vezu. Takvo ponašanje uglavnom je nesvjesno te omogućuje nastavak iskrenog prijateljstva tijekom kojeg žena prikuplja informacije i procjenjuje podobnost prijatelja kao potencijalnog partnera.

Dok je komponenta seksualne privlačnosti važnija muškarcima, ženama je važnije pronaći prijatelje koji će im moći pružiti fizičku zaštitu. Ovu karakteristiku žene procjenjuju poželjnom neovisno o tome jesu li slobodne ili u vezi. Prema nekim istraživanjima, izostanak osjećaja sigurnosti i fizičke zaštite ženama je češći razlog za prekid prijateljstva nego muškarcima. S druge strane, neka istraživanja ukazuju na to da fizička zaštita nije motiv niti za početak prijateljstva niti za njegov kraj, već samo jedna od pogodnosti takvog odnosa (Bleske i Buss, 2000). Vanjski kontekst također igra bitnu ulogu. Žene koje žive u opasnijim sredinama ili u ljubavnoj vezi trpe zlostavljanje, fizičku snagu prijatelja procjenjuju bitnijom. Nadalje, žene su zadovoljnije prijateljstvima s fizički snažnijim muškarcima te su u takve odnose spremne više ulagati.

Prijateljstva sa suprotnim spolom nose neke potencijalne rizike i konflikte. Muškarci se mogu osjećati izdanima ako procijene da im je žena davala znakove da je razvoj prijateljstva u romantičnom smjeru moguć, a to se nije dogodilo. S druge strane, žene se jednako tako osjećaju ako ih muškarac, kada zaključi da prijateljstvo ipak neće prerasti u vezu, odbaci. Ljubomora žene na ostale prijateljice svog muškog prijatelja (i obrnuto), zbunjenost oko dvosmislene prirode odnosa te neuzvraćeni osjećaji još su neki od potencijalnih rizika u prijateljstvu sa suprotnim spolom (Bleske i Buss, 2000).

Muško-ženska prijateljstva mogu interferirati s traženjem partnera. Muškarci se osjećaju krivima kad s prijateljicama pričaju o drugim ženama, a ne vole ni kada one njima pričaju o drugim muškarcima. Žene smatraju da im prijateljstva sa suprotnim spolom smanjuju vjerojatnost za upoznavanje partnera, a oba spola izjavljuju kako su istospolni prijatelji bolji posrednici za upoznavanje pripadnika suprotnog spola.

Ako je jedan od prijatelja u vezi, a drugi slobodan, njihove mogućnosti da odnos usmjere u romantičnom smjeru nisu jednake, što također predstavlja potencijalan konflikt, kako u prijateljstvu, tako i u vezi zauzetog prijatelja. Prijateljstvo sa pripadnikom suprotnog spola kod zauzetih osoba često dovodi do ljubomore partnera koji takve prijatelje može doživjeti kao prijetnju (Hinde, 1997). Evolucijska prednost takvih odnosa očigledna je jer omogućava održavanje odnosa s potencijalnim partnerima te ako se trenutna veza prekine, bit će potrebno kraće vrijeme za prikupljanje potrebnih informacija o prikladnosti prijatelja kao novog partnera (Koenig, Nezlek, nd).

Zauzete osobe u većoj mjeri podcjenjuju želju prijatelja suprotnog spola za romantičnom vezom, dok ju njihov partner precjenjuje. To dovodi do sklonosti zauzetih pojedinaca da prijatelje suprotnog spola koji bi im potencijalno mogli biti partneri u najvećoj mjeri zadržavaju kao prijatelje, dok te iste prijatelje njihovi trenutni partneri u najvećoj mjeri žele odgurnuti iz njihova života. Prema ovoj hipotezi, svaki od partnera nastojat će zadržati svoje prijatelje suprotnog spola, ali i smanjiti broj interspolnih prijateljstava svog partnera.

Usprkos svim razlikama, neke karakteristike prijatelja suprotnog spola bitne su i muškarcima i ženama. Ljubaznost, mogućnost kvalitetnog razgovora, društvo, iskrenost, smisao za humor i pouzdanost neke su od preferiranih osobina, dok se nepovjerenje i izdaja smatraju najvažnijim razlozima za prekid prijateljstva. I muškarci i žene prijateljstva sa suprotnim spolom smatraju bitnim izvorom informacija o željama i potrebama suprotnog spola. Takve informacije smatraju se točnijima od onih dobivenih u istospolnim prijateljstvima. Mogući razlog tomu je intraspolna kompeticija. Istospolni prijatelj predstavlja konkurenciju, zbog čega postoji mogućnost da neće podijeliti sve informacije (Koenig, Nezlek, nd).

Iako se ponekad čini da su muško-ženska prijateljstva samo preliminarna faza romantičnog odnosa, to nije uvijek slučaj. Čak i ako neka od njih počnu s takvim namjerama, nije nužno da će prijateljstvo prerasti u romansu: moguće je da oba prijatelja procijene da onaj drugi nije pogodan partner. Ipak, priroda muško-ženskih odnosa često je dvosmislena, pogotovo u početku. Da bi prijateljstvo postalo ili ostalo platonsko, ponekad se potrebno potruditi. Istraživanja pokazuju da su otvoreni razgovori, kako o prijateljstvu, tako i o romantičnim odnosima s drugim osobama, druženje te emocionalna i instrumentalna podrška (savjeti, ali i konkretna pomoć) ponašanja koja pridonose prijateljskom ozračju (Guerrero, Chavez, 2005). Razgovor o vanjskim romantičnim interesima indirektan je, ali učinkovit način signaliziranja nezainteresiranosti za nešto više. Provođenje vremena s prijateljem u situaciji neusklađenosti romantičnih želja u prijateljstvu riskantno je, zbog čega se nezainteresirana strana ponekad povlači kako bi zainteresiranoj dala što manje povoda i ohrabrenja. Neuzvraćeni osjećaji situacija su s kojom se oba spola ne nose jednako. Kada dođe do napetosti u odnosu, žene će češće pokušati komunicirati o tome. Sklonije su pričati o frustracijama i žaliti se, što bi moglo značiti da su žene manje navikle na neuzvraćenost osjećaja nego muškarci.

Iako su neke karakteristike prijatelja univerzalno preferirane, muško-ženska prijateljstva po mnogočemu su jedinstvena. Privlačnost i želja za romantičnim odnosom često su istaknute u muško-ženskim prijateljstvima, ali to ne znači da su najbitniji kriteriji odabira prijatelja. Muškarcima je teže nego ženama biti „samo prijatelj“ i često u muško-ženskim prijateljstvima vide priliku za nešto više, dok su žene češće iskreno zainteresirane za platonsko prijateljstvo. Ipak, važno je imati na umu da se definicija prijateljstva ponekad olako daje odnosima koji to nisu. Stoga je važno razlikovati prijatelje od onih koji su u toj kategoriji samo zato jer ih je tako jednostavnije nazvati.

(www.jabuka.tv)