Sadnja lukovičastoga cvijeća

Stara narodna izreka kaže da je vrt ogledalo kuće. Pošto zima škrtari ljepotom i bujnošću vegetacije, sadnjom lukovica doprinijeli biste uljepšavanju vrta i smanjenju takvog dojma. Stoga predlažemo −osvježite svoj vrt ili balkon jesenjom sadnjom lukovica.

Da bismo pristupili sadnji lukovica u jesen, potrebno je poznavati osnovna svojstva otpornosti lukovica na zimske uvjete (hladnoću) pri odabiru odgovarajuće vrste. Od lukovica otpornih na zimske uvjete spomenut ćemo najraširenije: tulipan, iris, narcis, crocus, ljiljan, zumbul, visibaba i dr.

Prije sadnje lukovica potrebno je pripremiti tlo za sadnju. Najpogodnije tlo za sadnju je plodno, rastresito tlo, mrvičaste strukture, tj. pjeskovita ilovača bogata humusom.

Vrijeme sadnje

Najprikladniji termin za jesenju sadnju lukovica je od sredine rujna sve do kraja listopada. Sadnja u pripremljeno tlo je na dubini dva puta većoj od širine lukovice. Krupnije lukovice sade se dublje sa širim razmakom, a sitnije se sade pliće s kraćim razmakom. Po pravilu se u laka pjeskovita tla sadi dublje, a u teška glinovita tla pliće. Razmak sadnje između lukovica odgovara dubini sadnje. Lukovice se obvezno moraju zaliti vodom nakon sadnje. Tijekom vegetacije zalijevati rjeđe, ali obilnije.

Tulipani su najraširenija vrsta lukovičastoga cvijeća, a dosad je opisano više tisuća sorti. Imaju širok interval cvjetanja, od prosinca do svibnja, ovisno od vrste. Optimalna reakcija tla za tulipane je pH 6,0 – 7,5. Tulipani se razmnožavaju generativno (iz sjemena) i vegetativno (dijeljenje lukovica). Generativno razmnožavanje je samo u laboratorijima, dok je vegetativno ustaljeno u praksi. Bitno je napomenuti da tlo oko lukovice treba održavati kontinuirano vlažnim, da ne bi došlo do pucanja ljuske lukovice.

Tulipani su najveću primjenu pronašli u proizvodnji rezanoga cvijeća, ali sade se i za dekoraciju vrtova, parkova, balkona.

Narcis je biljka jako lijepih dekorativnih cvjetova, opojnoga mirisa, sadrži alkaloide po čemu je i dobila ime. Raširena je na više kontinenata, tomu je doprinijela njezina sortna prilagodljivost različitim  klimatskim uvjetima, od tropskih do planinskih. Selekcijski se veoma dobro križaju pa je selekcionirano preko 10 000 različitih sorti. Cvjeta od veljače do travnja. Narcis ima pauzu u vegetaciji, tako da korijen tijekom ljeta odumire, ponovo se regenerirajući u jesen iste godine.

Najčešće se koriste za proizvodnju rezanoga cvijeća, no također se sade i u cvjetnim gredicama vrtova i okućnica. Odlikuju se prepoznatljivim svojstvom kvalitetnijih, obilnijih i krupnijih cvjetova na starijim zasadima. Na jednom mjestu lukovica može ostati 4 – 5 godina.

Potječe iz područja oko Sredozemnoga mora i Male Azije, ali se najviše udomaćio u Nizozemskoj. Najčešće se sadi u vrtovima i okućnicama za dekoraciju okoliša, može se kombinirati s drugim cvijećem, ili pak samostalno, jer je cvijet biljke izražajnih dekorativnih boja. Cvjeta od prosinca do travnja, ovisno od sorte. Ima višegodišnju lukovicu koja može preživjeti i do 20 godina.

Korijen je veoma osjetljiv i slabo se regenerira, a ako je značajnije oštećen, dolazi do propadanja biljke. Prilikom odabira lukovice za sadnju, bitno je voditi računa o tomu da bude jedra i kompaktna, tj. zdrava.

IRIS

Biljka sadržava duginu boju cvjetova po čemu je i dobila ime, a poznata je još iz grčke mitologije. Rasprostranjena je na različitim klimatskim zonama, od mediteranskih do planinskih. Možemo je podijeliti na skupinu s lukovicama i s rizomima. Ovisno od sorte i uvjeta u kojima se uzgajaju, otvorenog ili stakleničkoga prostora, biljke cvjetaju cijelu godinu. Mnogo se koriste u proizvodnji rezanoga cvijeća. Irisu ne odgovaraju teška glinovita tla jer mu je korijen osjetljiv na jaču koncentraciju soli. Ako je tlo dobro pripremljeno, ne treba ga prihranjivati tijekom vegetacije, osim ako ne pokaže tragove nedostatka pojedinoga hranjiva. Za razliku od prethodno opisanih vrsta, irisi traže mnogo svjetlosti tijekom razvoja i cvjetanja, ali i obilno zalijevanje.

Postoje podaci da su ljiljani bili poznati u vrijeme starih Grka i Rimljana. Rasprostranjeni su između 10 i 55^o sjeverne geografske širine. Primjenjuju se u proizvodnji rezanoga cvijeća, jer u povoljnim vještačkim uvjetima, ovisno od vrste, cvjetaju tijekom cijele godine. Mogu se saditi na otvorenom gdje svojim raznobojnim, bogatim cvjetovima ukrašavaju kuće, vrtove i okućnice. Ako se uzgajaju u staklenicima, tijekom zime traže dosta svjetlosti, dobro provjetravanje i grijanje toplom vodom, dok je ljeti, kad temperatura prelazi 22 ^oC, potrebno zasjenjivanje i rashlađivanje prostora u kojemu se uzgaja. Ne podnose jaču koncentraciju soli u tlu. Dobro reagiraju na folijarno prihranjivanje.

(www.jabuka.tv)