Rimski vojni logor u Ljubuškom najstariji je na istočnoj obali Jadrana

Ljubuški se može pohvaliti da je među rijetkim sredinama u BiH koje su posljednjih nekoliko desetljeća učinile značajne iskorake na polju arheoloških istraživanja i zaštite objekata.

Uz istraživanja na više lokaliteta, u tijeku je obnova tvrđave hercega Stjepana, a lani je, uz rimski vojni logor na Gračinama, otvoren Posjetiteljski centar, piše Večernji list BiH.

U sve to uklopila se i doktorska disertacija Mirka Rašića, voditelja radova, o temi “Rimsko nalazište na Gračinama kod Ljubuškog; istraživanja 1977. – 1980.”

Rimsko-delmatski ratovi

Izgradnja centra na Gračinama, uvjeren sam, okosnica je za budućnost razvoja arheologije ljubuškog kraja. U tom smislu veseli me možda i više nego minuli, uistinu naporan istraživački rad koji je konačno u sadržajnom smislu donio neupitan respekt lokalitetu Gračine i mapirao ga kao iznimno značajnog za proučavanje prisutnosti rimske vojske na istočnoj obali Jadrana, rekao je Rašić za Večernji list BiH, a na pitanje o tome što je doktorska disertacija, po njemu, novo donijela u odnosu na ono ponavljano da je to antički vojni logor od 1. do 3. stoljeća odgovara sljedeće:

U osnovi, danas je neupitno riječ o rimskom augzilijarnom logoru koji je u formi stražarnice ili privremenog kampa utemeljen već u kasnom republikanskom vremenu tijekom rimsko-delmatskih ratova, a kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo u Naroni. Analizom arhitektonskog plana, u kojem je očit obrazac rijetkih logora nastalih u Augustovu vremenu, a tome u prilog svjedoči i nekoliko tisuća pronađenih artefakata i građevnog materijala s epigrafskim ostacima, možemo zaključiti da je trajni castra stativa logor osnovan za vladavine prvog rimskog cara Augusta, što ga čini najstarijim vojnim logorom na istočnoj obali Jadrana.

Zahvaljujući brojnim epigrafskim tragovima ovdje možemo pratiti i neke od najranijih vojnih jedinica pristiglih na istočni Jadran i, još važnije, korištenjem takvih podatka uspio sam rekonstruirati boravak vojnih jedinica na Gračinama od kraja 1. st. pr. Kr. do kraja 2. st., kada se ova mikrolokacija napušta. Integralni i mjerljivi rezultati, ništa manje bitni, su socioekonomski odnosi, bolje poznavanje ekonomske moći pojedinaca, gospodarskih prilika i intenzivnih trgovačkih odnosa s radionicama sjeverne Italije, ali i ostatka Italika te Egejskog trgovačkog bazena.

U svom radu Rašić je konstatirao i da su u logoru bile stacionirane i konjičke postrojbe, to bi značilo da je područje njegova obuhvata bilo šire od onoga što je do sada ne samo istraženo nego i utvrđeno.

Rimljani su nerijetko znali doživjeti bolne poraze, među kojima se najsramotniji zbio 44. god. pr. Kr. na prilazu Imotsko-bekijskom i Duvanjskom polju, kada su Delmati pokorili pet kohorti pod vodstvom senatora Bebija i zaplijenili im bojno znakovlje. Poučeni lošim iskustvima, prednost ratničkog duha i domaćeg terena delmatskih oppida odlučili su nadjačati strateškom promjenom i uvođenjem brojnih konjaničkih vojnih jedinica. Na Gračinama je istražena tek petina integralnog dijela vojnog logora, dok su podaci o pomoćnim objektima izvan kompleksa gotovo u potpunosti nepoznati, zbog čega je potencijal antičkog krajolika ljubuškog kraja uistinu izniman – kazao je.

Na pitanje koliko su u postavkama koje je iznio u disertaciji poslužila istraživanja na Mrljanovcu, u klancu brda Buturovica, kao i uvid u još neke lokalitete koje spominje, poput zidane gomile u Studencima odgovara:

Oba lokaliteta dio su dosad nepoznate ili skromno poznate helenističke baštine hercegovačkog područja. Riječ je o rijetkim grobovima lokalnih plemenskih zajednica koje su vjerojatno u Naronitanskom emporiju došle u kontakt s grčkim trgovcima već u 4. st. pr. Kr. te robnom razmjenom i drugim društveno-kulturološkim uplivima helenizirane. Aktivnom prisutnošću Rimljana u dolini Trebižata njihov tradicionalni način života prestaje i on kolidira s vremenom osnivanja logora na Gračinama. Još jedna potvrda romanizacije je osnivanje rimskog veteranskog naselja Pagus Scunasticus (14./15. god) koje u sebi krije prefiks lokalne iliričke zajednice Scunastae, istaknuo je Rašić.

Otklonjene dvojbe

Čini se da je definitivno otpala konstatacija Ive Bojanovskog, koji je vodio istraživanja koncem 70-ih 20. st. o Gračinama, kao “hipotetskom vojnom logoru”?

Nakon ovih istraživanja u potpunosti su otklonjene ranije dvojbe o karakteru nalazišta i interpretaciji iskopanih zgrada, s jedne strane pogrešna pretpostavka o kupeljima vojnog logora, a s druge pogrešna pretpostavka o pozicijama pretorija i principija – kaže Rašić.

Idućeg mjeseca nastavljamo s terenskim istraživanjima u sklopu terenske nastave Studija za arheologiju Sveučilišta u Mostaru u suradnji s Gradom Ljubuškim. Nastavit će se na pozicijama vojničkih baraka u formi sustavnih iskapanja, a dodatno će se provesti i geofizička istraživanja na ranije nedostupnim dijelovima lokaliteta, zaključuje.

(www.jabuka.tv | Foto: Kravica.ba)