Richard Dumas: Od NBA finala preko Širokog do uhićenja

Prokleta korona paralizirala je sve. To što moramo mnogo više vremena provoditi u kućama nekako i izdržavam, ali me nedostatak sporta ubija.

Zbog toga sam, u pauzama između prijenosa bjeloruske i nikaragvanske nogometne lige, odlučio krenuti na putovanje kroz NBA finala devedesetih.

Jedno od njih su, 1993. godine, odigrali Chicago Bullsi i Phoenix Sunsi. Sjajna serija s Michaelom Jordanom na jednoj i Charlesom Barkleyjom na drugoj strani, ali kroz ovaj tekst ćemo se dotaknuti jednog igrača koji je tada u svojoj rookie sezoni odigrao jako dobru seriju, ali čija će karijera otići u jednom sasvim drugom smjeru.

Richard Dumas bio je problematičan od najranijih godina. Prema svojim kasnijim priznanjima, alkohol je probao s pet, a travu s devet godina. Kokain je prvi put probao tijekom tinejdžerskih godina i to “zahvaljujući” bivšoj prvoj dami Nancy Reagan i njenoj “Just say no” kampanji.

Ona je počela govoriti “Samo reci ne” što me je zainteresiralo. Počela je drogu stavljati u prvi plan. Nismo imali nikakve veće probleme s drogom dok Nancy nije rekla “ne drogama”. Nitko nije znao ni pola priče o drogi, a odjednom je postala glavna tema, rekao je Dumas za Arizona Republic 2013. godine, dodavši kako se taj slogan pojavio kada je on imao 17 godina.

Da posjeduje košarkaški talent vidjelo se već u srednjoj školi, a od sveučilišta je prvo reagirala Oklahoma State koja ga je dovela u svoje redove. Očekivanja nije ispunio jer je jako brzo izbačen zbog korištenja droga. Otisnuo se u Izrael gdje je proveo jednu sezonu nastupajući za Hapoel Holon u kojemu je u prosjeku ubacivao 20,9 poena. Iako je na parketu bio sjajan, izvan njega je nastavljao s drogiranjem koje je postajalo sve veći problem.

1991. godine odlučio se prijaviti na NBA draft na kojemu ga je kao 46. pick izabrao Phoenix. Tadašnji trener Sunsa, Cotton Fitzsimmons, poslušao je savjet svog prijatelja Leonarda Hamiltona, trenera Oklahoma Statea, koji mu je rekao kako je Dumas veliki talent i dobra osoba koja je donosila loše odluke. Momčad iz Arizone nadala se kako su te loše odluke iza njega, ali su se već za koji dan uvjerili u suprotno.

Dumas te godine nije dogurao ni do trening kampa. Pao je na doping testu i liga ga je suspendirala na čitavu sezonu. Kroz tu godinu pauze nastavio je raditi na sebi, ne u drogeraškom nego u košarkaškom smislu, i nakon što je u prosincu 1992. prošao sve testove, bio je spreman za svoju rookie sezonu u kojoj nije bio jedina pridošlica. Sunsi su napravili sjajnu razmjenu i u Phoenix doveli velikog Charlesa Barkleyja.

Sunsi su u sezoni 1992./1993. odradili sjajan regularni dio. Paul Westphal, dotadašnji Fitzsimmonsov pomoćnik, preuzeo je prvu momčad i dobro je posložio. U doigravanje su ušli s prvog mjesta s omjerom 62-20 i time si osigurali prednost domaćeg terena sve do samoga kraja. Dumas se momčadi priključio sredinom prosinca i odmah pokazao o kakvom talentu se radi. Odigrao je 48 utakmica i bio jedan od najboljih igrača momčadi s 15,8 poena, 4,6 skokova i 1,8 ukradenih lopti za 27,5 minuta provedenih na parketu. Te brojke donijele su mu i izbor u drugu najbolju rookie petorku. U većini slučajeva bi završio i u prvoj, ali je te godine konkurencija bila jako dobra.

Phoenix je do finala prošao jako težak put. Los Angeles Lakersi su u prvom kolu umalo napravili veliko iznenađenje. Poveli su s 2:0 u seriji koja se u to vrijeme još igrala na tri dobivene u prvom kolu, ali su se Sunsi nekako uspjeli provući. U polufinalu konferencije su s 4:2 ispratili San Antonio Spurse dok su u finalu Zapada u teškoj seriji s 4:3 svladali Seattle SuperSonicse.

U finalu ih je na drugoj strani čekao strašni Chicago koji je mnogo kašljucao te sezone, ali su bili dvostruki uzastopni prvaci i još su u svojim redovima imali Najvećeg. Bullsi su na kraju slavili s 4:2 u jako dobroj seriji koju se sigurno isplati pogledati, posebno u ovakvim vremenima.

Dumas je finale odigrao jako dobro. Zabijao je: 20 (uz 12 skokova, 4 asistencije, 3 blokade i 2 ukradene lopte), 8, 17, 17, 25 i 8 poena. Igrao je manje od 27 minuta po utakmici iako se očekivalo da će se ta minutaža pojačati nakon što se Cedric Ceballos, koji je odradio jako dobra dva posljednja mjeseca regularnog dijela, ozlijedio protiv Seattlea.

To se nije dogodilo. Samo je u prvoj utakmici imao veću minutažu – 42 minute – što je i rezultiralo sjajnom utakmicom s iznad navedenim brojkama. Skoro sve završnice je presjedio na klupi, u drugoj utakmici skoro nikako nije ulazio u igru u drugom poluvremenu, i to je vjerojatno najveća Westphalova greška u velikom finalu.

Tih šest utakmica dovoljno je da vidite kako se radi o atletičnom krilu s dobrim skok-šutom. Jako je otvarao utakmice i pravio mnogo problema jednom Scottieju Pippenu, ali bi u nastavku utakmice – izuzev prve i pete utakmice – većinom nestajao, a tome su najviše kumovale trenerove odluke. U prilog tome idu i brojke:

– 2. utakmica: prva četvrtina – 8 poena, ostatak utakmice – 0.

– 3. utakmica: prva četvrtina – 13 poena, ostatak utakmice – 4.

– 4. utakmica: prva četvrtina – 10 poena, ostatak utakmice – 7.

Peta utakmice je najbolji pokazatelj o kakvom je igraču bilo riječ. Bullsi su vodili 3:1 i željeli su završiti seriju u svojoj dvorani, ali im je Dumas s 25 poena i šutom 12-14 pokvario planove. Kevin Johnson i Barkley su dodali 25 odnosno 24 poena, ali su proveli i 12 minuta više od njega na parketu.

Dumas nije radio razliku samo na toj strani parketa. Bio je dobar i u defenzivi, mogao je pokrivati više pozicija. Neki su mu zamjerali kockanje u obrani, posebno u četvrtoj utakmici. Westphal ga je u njoj stavio na Jordana, za kojega nisu imali rješenja (Najveći je seriju završio s 41 poenom u prosjeku), jer mu je parirao visinom, ali to nije dobro prošlo jer je MJ utakmicu završio s 55 poena što mu je bila i najbolja utakmica u seriji. Dumas mu jeste mogao malo otežavati šutove, ali bi ispadao čim bi Jordan krenuo u dribling. Ta je utakmica možda stvorila i pogrešan narativ o Dumasovim obrambenim sposobnostima koje su inače bile jako dobre za rookieja i koje bi se sigurno još razvijale.

Pohvale zbog jako dobrih napadačkih predstava počele su pristizati sa svih strana. Tadašnji trener Spursa i njegov mentor John Lucas usporedio ga je s velikim Juliusom Ervingom rekavši kako je Dumas “Dr. J sa skok-šutom”. Magic Johnson, tada sukomentator na NBC-u, nije želio ići toliko daleko, ali je u prijenosu rekao kako se radi o jako dobrom igraču pred kojim je svijetla budućnost.

Nažalost, Richard je opet pokleknuo. Liga ga je ponovno suspendirala zbog korištenja zabranjenih supstanci i samo tri mjeseca nakon velikog finala prijavio se u rehabilitacijski centar.

U Phoenix se vratio 1995. odigravši još nekoliko utakmica (ukupno 170 minuta), a Sunsi su ga otpustili na kraju te sezone. Dumasa su u to vrijeme svakodnevno testirali na drogu, a kako sam igrač kaže do razlaza je došlo nakon što je on propustio jedno testiranje.

Znao sam da me plaćaju mnogo, ali je to sve bilo prestresno. Plaćaju te da radiš svoj posao, ali nakon posla me pusti na miru. Jednostavno me to sve umorilo, prisjećao se Dumas u intervjuu s Paulom Corom.

Lucas mu je odlučio pružiti novu priliku pa ga je sljedeće sezone doveo u Philadelphiju. Upozorio ga je kako mu je to posljednja prilika da opet pokaže svoj talent i izađe na pravi put, ali se Dumas tu zadržao samo jednu sezonu nakon čega su ga droga i alkohol skroz izbacili iz lige, a 1998. ga je policija uhvatila s kokainom. Godinu dana kasnije priznao je i da ima bipolarni poremećaj.

Iako je i sam rekao da je izgubio interes u košarci, pokušavao je igrati još nekoliko godina. 1999. je potpisao i za HKK Široki odigravši nekoliko utakmica, a službeno se umirovio 2003. godine. Tada je dao i poveći intervju za Phoenixovu stranicu u kojemu je govorio o svemu priznavši kako je čist i kako je fokusiran na odgoj dvojice sinova. Dodao je i kako je dobio trenerski posao u ligi u Sjevernoj Karolini i kako mu je velika želja postati trener jer smatra da razumije igru i kako bi mogao biti dobar u tome poslu.

Deset godina kasnije, Dumas je opet završio u medijima. Krajem 2013. uhićen je zbog krađe u trgovini jedne američke vojne baze u kojoj je radio kao domar. Ukrao je alkohol, cigarete, hranu, DVD-ove i obuću u vrijednosti od 800 dolara. Priznao je krivnju, nagodio se s tužiteljima te dobio uvjetnu kaznu od tri godine. Ironično, sedam mjeseci ranije je u spomenutom intervjuu s Paulom Corom za Arizona Republic rekao kako “sada mora raditi za život”.

Dumas je od tada sredio svoj život, barem se tome nadamo. Počeo je putovati svijetom i pripovijedati mladima iz siromašnih sredina o svom životu i greškama koje je radio kako oni ne bi krenuli tim putem. Počeo je svirati bendžo i zaljubio se u taj instrument. Da, dobro ste pročitali.

Richard je mogao biti kao Kobe Bryant ili LeBron James. Imao je takav talent, rekao je Oliver Miller, Dumasov najbolji prijatelja iz vremena u Sunsima.

U takve usporedbe nećemo ulaziti, ali jedno je sigurno. Richard Dumas mogao je biti strašan igrač. Upravo zbog toga, njegova priča se ne smije zaboraviti i ona mora poslužiti svim mladim igračima kao primjer kojim putem trebaju ići i kako ih jedno pogrešno skretanje može odvesti daleko od košarkaških dvorana, na mjesta gdje njihov talent neće značiti ništa.

(www.hoopster.hr)