Radojka Grgić: U Livnu osobe s invaliditetom smatraju nesposobnima

Kao djevojčica je preživjela karcinom oka i danas zbog toga ne može pronaći posao, premda je i sposobna i zdrava.

Kada je nedavno u jednoj hrvatskoj župi župnik odbio pričestiti dijete s poteškoćama, cjelokupna hrvatska javnost digla se na noge, a župnik ubrzo postade bivši župnik.

I u Bosni i Hercegovini se mnoge osobe s poteškoćama osjećaju izoliranima u svojoj životnoj sredini, no te priče teško dolaze u fokus javnosti. Mlada Livanjka Radojka Grgić ima 25 godina, a nikada nije radila i za nju u njezinu mjestu posla nema. Čak neće ni da je prime, pa barem saslušaju. Piše Dnevni list.

Zatvorena vrata

Priča nam da je kucala na vrata načelnika Livna, no da ju nikada nije primio. Upitana zašto, odgovorila je ovako: „Pa kad god sam otišla on nije bio tu. Tako sam dobila informaciju“.

Radojka nikada nije radila. Kao djevojčica je preživjela karcinom oka i danas zbog toga ne može pronaći posao, premda je i sposobna i zdrava. Karcinom je izliječen, a zadnja operacija je bila 1998., no unatoč tome nitko joj ne želi pružiti priliku za posao. Napisala je i dirljiv status na društvenim mrežama, o kojem bruji cijelo Livno, sa samo jednim ciljem – da se njezina priča čuje i da se invalide prestane diskriminirati.

Evo njezina statusa: “Zovem se Radojka Grgić. Imam 25 godina, a rođena sam 28. 9.1991. S dvije i pol godine sam imala rak na oku, a u svojih 25 godina išla na 19 operacija i kemoterapija. Problem nisu doktori već to što ja tražim posao kojeg za mene nema jer sam invalid i živim ovdje u Livnu gdje “invalidi” nemaju prvo ni na što, jer nas smatraju nesposobnima za rad.

Gdje god sam otišla na razgovor za posao odgovor je bio uvijek isti: “Da nisam sposobna za taj posao”. Čak sam par puta išla gradonačelniku i nije me htio primiti. I mi invalidi imamo pravo na svoj zarađeni novac, jer ja od posla ne bježim, točnije ja bježim za poslom. U mom gradu sam jedina osoba koja ima rak na oku i cijeli svoj život sam ismijavana i ponižavana, nikome ne želim takvo grozno iskustvo.

Završila sam redovnu školu za kuhara i polagala za frizerku i imam želju položit za medicinu. U slobodno vrijeme volontiram u jednoj udruzi koja se bavi djecom sa smetnjama u razvoju, isto tako se bavim izradom anđela i srca koje bi prodavala po 7 kn ili u markama marku i pol. Od tog novca bi si pokušala uplatit radni staž jer mi trebaju samo 2 godine da bi mogla dobiti mirovinu“, kazala je Radojka.

Trenutačno u njezinoj obitelji radi samo majka, a braća kada ih netko zovne. Otac joj je teško bolestan, imao je moždani i srčani udar, pa njegovu mirovinu daju za njegove lijekove.

Bilo kakav posao

„Svi u obitelji smo radišni i volimo raditi i voljela bih kada bi dobila posao bilo kakav jer mi je prijeko potreban“, ispričala je.

Radojkin facebook status ima preko dvjesto dijeljenja, a i mnogo komentara podrške sugrađana. Cilj joj je živjeti normalan život, te vlastiti kruh u rukama. U zemlji gdje je nezaposlenih pola milijuna, taj cilj je osobama koje su imale ili još uvijek imaju zdravstvenih poteškoća još teže dosegnuti.

(www.jabuka.tv)