Obvezujemo se da ćemo smanjiti alkohol, pušenje, slastice, nezdravu prehranu, društvene mreže, ali nađe li se na toj listi i smanjenje stresa i prevelika količina posla?
Radoholizam, vjerovali ili ne, u nekim slučajevima može biti podjednako destruktivan kao i drugi poroci koje svake godine pokušavamo obuzdati, prenosi Dnevni avaz.
Psihičko i fizičko zdravlje
María-José Serrano-Fernández sa svojim suradnicima istraživala je opasnosti radoholizma i njegovu sposobnost razvijanja anksioznosti i depresije.
Ustanovili su da radne navike zaposlenika mogu utjecati i na psihičko i na fizičko zdravlje, dok neizbalansirani radni zahtjevi mogu dovesti do negativnih ishoda kao što su depresija, anksioznost i stres. U svojoj studiji otkrili su da osjećaji izazvani poslom i pretjeranim radom mogu biti uzrok depresije i anksioznosti.
Ovi znanstvenici definirali su radoholičara kao “osobu koja provodi prekomjerno vrijeme radeći na takav način da to negativno utječe na njihov društveni razvoj, obitelj i slobodno vrijeme.” Također, primijetili su da takvi ljudi imaju visoka očekivanja od sebe te da poslu posvećuju više energije nego što je potrebno, što dovodi do načina razmišljanja o poslu čak i kada ne rade.
Istraživači su naglasili da takvo ponašanje obično dovodi do iscrpljivanja energetskih resursa, čak i za zaposlenike koji vole svoj posao. Iz tog razloga, radoholičari prijavljuju niže razine energije, sreće i angažmana, te visoke razine anksioznosti, depresije i umora.
Ponavljajuće recenzije
Što se tiče mehanizma kojim radoholizam može dovesti do osjećaja depresije i anksioznosti, istraživači primjećuju da kada se individualne karakteristike i radna situacija percipiraju kao prijeteći i nadmoćni, anksiozni ljudi će potrošiti dodatno vrijeme i trud kako bi dovršili svoje zadatke.
Takav pretjerani rad može funkcionirati kao mehanizam za bijeg povezan s anksioznošću i depresijom.
Objašnjavaju da se ljudi koji su anksiozni boje neuspjeha i mogu se upustiti u ponavljajuće recenzije svog radnog proizvoda ili odbijati dolazeće zadatke kako bi spriječili preopterećenje, dok ljudi koji su depresivni rade sporije, često zbog manje energije, i na kraju moraju raditi više sati kako bi završili posao.
Umor se može shvatiti kao prirodni ishod dugog, neugodnog radnog dana, ali također može proisteći iz stvarnosti da u tvrtkama s konvencionalnim rasporedom rada zaposlenici doživljavaju pritisak da postignu ciljeve u najkraćem mogućem vremenu.
(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)