Puljić: “Jednima se sudi što su dijelili BIH, a drugi su nagrađeni jer su je podjelili”

Vinko Puljić

Nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić je gostujući na Face TV rekao kako je BiH danas podijeljena zemlja.

Naglasio je kako su je sve dijelili, pa i stranci.

“Stranci su nekim našima obećali podjelu! Jednima sude, a drugi su nagrađeni što su dijelili Bosnu!”, rekao je kardinal Puljić.

On je također rekao i kako je isisivanje naših građana projekt, prenosi Večernji list BiH.

“Zapad dobiva gotove ljude, obitelji, djecu!”, rekao je kardinal Puljić.

(www.jabuka.tv)

172 komentara

  • Hrvatski političari u RH-oj i BiH-ni,kao i Katolička crkva zajedno sa vama uvaženi Kardinale ste doprinjeli ovakvom stanju hrvata katolika u BiH-ni…Vaša pasivna,nejasna politika je dovela dotle da smo kao narod pred nestankom u BiH-ni..Za 10 god.u Federaciji će biti više arapa nego hrvata ,katolika.U rs-koj je stanje već tako da više tamo živi roma nego hrvata…Vi samo kuknjavite kad vam treba neka materijalna pomoć iz vana ili od države a političari pred svake izbore.

  • Ajde priglupi klero kvazi nacionalistu,Lištica je naša rijeka,i prva naselja uz rijeku,mlinice,trgovine…nemoj Lišticu povezivati sa neuspjelim komunističkim promjenama imena.
    Široki Brig je čitava kotlina koja se gleda sa Magovnika gdje su došli fratri,a Lištica je bila i bit će usprkos seljačinama poput tebe i komunjarama pout Tita.
    Malo povijest prouči pa bavuljaj,nema nikakve sramote i manjeg hrvatstva iza naziva Lištica .Ne želim da današnje strukture i one od prije dvadeset godina iskrivljuju povjest prikrivajući iza komunizma svoj nemoral i gospodarski kriminla!
    Na kraju Lisa izvor vode,Lištica! Do vode Lise,od vode Mokro.to je povijest,a sadašnjost ste svi vi primitivci…

  • Nasi heroji trunu u zatvoru a Turci se doseljavaju u Široki i niko ništa.Za što smo se borili i za šta su naši ljudi dali živote.

  • Papa je pravi čovik ali njega naši fratri ne slušaju.Udaljili su se oni puno od Boga.Triba pomagat sirotinji a ne samo čančat para i uljepšavat crkve.Nije Bogu važno kako crkve izgledaju.

  • Pozvani smo doprijeti do onih koji se nalaze u egzistencijalnim periferijama naših društava i pokazati određenu solidarnost s najugroženijom našom braćom i sestrama: siromašnim, invalidima, nerođenima i bolesnima, migrantima i izbjeglicama, starijima i mladima koji nemaju zaposlenje.

  • … Nužno je podići svijest vjernika laika, pogotovo oni koji se bave politikom, tako da oni mogu misliti u skladu s Evanđeljem i socijalnim naukom Crkve i dosljedno djelovati po dijalogu i suradnji s onima koji su, u iskrenosti i intelektualnom poštenju, dijele – ako ne i vjerom – barem slična viziju čovječanstva i društva i njegovih etičkih posljedica.

  • Žrtve ove ‘kultura otpada’ su upravo ta najslabija i najranjivija krhka ljudska bića – nerođena, najsiromašnija, bolesne i starije osobe, ozbiljno hendikepirani, itd – koji su u opasnosti da budu ‘odbačeni’, protjerani iz sustava koji mora pod svaku cijenu biti učinkovit.

  • Trebaš obraniti nerođeno dijete od pobačaja, čak i ako te progone, ogovaraju, postavljaju zamke za vas, odvode vas na sud ili te žele ubiti.

  • Trebamo biti svjesni da ljudi ne mogu primiti svetu pričest, a u isto vrijeme nastupati ili govoriti protiv zapovijedi, osobito kada je pobačaj, eutanazija i druga teška kaznena djela protiv života i obitelji. To se posebno odnosi na odgovornost zakonodavaca, upravitelja i zdravstvenih djelatnika.

  • Svaki život ima neprocjenjivu vrijednost čak i oni najslabiji i najugroženiji, bolesni, stari, nerođeni i siromašni su remek djela Božjeg stvaranja, stvoreni na Njegovu sliku, određeni da vječno žive i zaslužuju najveće poštovanje i uvažavanje.

  • “Mnogim ljudima danas nedostaje nade. Nameću im se komplicirana pitanja koja se u zbunjujućem svijetu čine još hitnijima i često nisu sigurni gdje se obratiti za odgovor. Vide siromaštvo i nepravdu i žele naći riješenja. Ipak, ako odbijemo dijeliti što imamo, s gladnima i siromašnima, činimo od svojeg imetka lažnog boga. Koliko glasova u našem materijalističkom društvu nam govori da je sreća u skupljanju što više imetka i luksuza! Ali to znači stvoriti od imetka lažnog boga. Umjesto da donosi život, donosi smrt.”

  • “Ako se u životu uopće ne obazirem na druge, jedino iz želje da budem pobožan i vršim svoje religiozne dužnosti, tada će moj odnos sa Bogom također biti suhoparan. Postat će samo ‘kako treba’, ali bez ljubavi.”

  • “Tko upozna Krista, mora ostale dovesti k Njemu.
    Čovijek ne može čuvati veliku radost samo za sebe.
    Potrebno je prenijeti je drugima”.

  • “Nitko nema pravo koristiti Boga kao štit u planiranju i izvršavanju činova nasilja i opresije. Nitko nema pravo koristiti religiju kao opravdanje postupaka protiv ljudskog dostojanstva i protiv osnovnih prava svakog muškarca i žene”.

  • “Nije nužno vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek. Tradicionalno vjerovanje u Boga je čak pomalo i zastarjelo. Neko može biti duhovan, ali ne i religiozan. Nije nužno ići ni u crkvu, ni davati joj novac. Za mnoge crkva može biti i priroda. Neki od najboljih ljudi kroz povijest nisu vjerovali u Boga, dok su se mnoga najgora djela radila u njegovo ime”.

  • “Bog nije nadnaravno biće ili čarobnjak, već kreator koji je dao život svemu. Evolucija u prirodi nije u suprotnosti s pojmom kreacije, jer evolucija zahtjeva stvaranje bića koja onda dalje evoluiraju”.

  • “Teorija velikog praska danas se smatra objašnjenjem postanka svijeta. Ona nije u suprotnosti s Božjom intervencijom, već joj je, upravo suprotno, potrebna”.

  • “Vjerujem u Boga. Na u katoličkog Boga, jer to ne postoji. Postoji jedan Bog i vjerujem u Isusa Krista, njegovu inkarnaciju”.

  • “Zaboli me kad vidim svećenika kako vozi najnoviji model automobila. Odaberite skromnija vozila. Ako vam se sviđaju otmjeni automobili, samo se sjetite koliko djece u svijetu umire od gladi”.

  • Neka mi Gospodin podari smirenost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrost da ih razlikujem.

  • Ljubi sve ljude velikom ljubavlju i kršćanskim milosrđem, ali ne sklapaj prijateljstva s osobama s kojima ti zajednički život ne bi dao kreposti, jer što su savršenije kreposti, savršenije će biti tvoje prijateljstvo. – sv. Franjo Saleški

  • Svaki istinski prijatelj želi svome prijatelju: 1. da postoji i živi; 2. svako dobro; 3. činiti mu dobro; 4. uživati u njegovoj prisutnosti; 5. podijeliti s njim vlastite radosti i žalosti, živeći s njim jednim srcem. – sv. Toma Akvinski

  • Istinsko Kraljevstvo Božje je za pravog prijatelja Boga svugdje, a za neprijatelje Boga nigdje; jer za ove je opet sve pakao, kud god da okreneš oko i ostala osjetila. Gore i dolje sasvim je isto. Niti gledaj u zvijezde – jer one su planete poput ove po kojoj gaziš – niti spuštaj pogled prema zemlji, jer ona je usmjerena/iste je sudbine kao i tvoje tijelo koje će jednom morati umrijeti i istruliti! Ali zato vrijedno proučavaj i istražuj u svom srcu; tamo ćeš naći ono što tražiš. Pošto je u srce svakog čovjeka položeno živo sjeme, iz kojeg će ti procvasti vječna zora vječnog života. Putem/kroz srce ćeš nakon smrti svoga tijela izići u beskrajni Božanski prostor, i s obzirom na karakter svog srca, naći (doživjeti) ga ili kao nebo ili kao pakao!“

  • Bez unutarnje ljubavi sva vanjska djela su od nikakve koristi. Ali (ono) što se događa iz ljubavi veliko je i daje bogat plod, kol’ko god da to u ljudskim očima bilo neznatno i neugledno. Jer, na Božjoj vagi, ono što te na djelo pokreće, teži daleko više od samog djela.’

  • Nema ništa slađe, ništa silnije, ništa uzvišenije, ništa potpunije, ništa veselije, ništa savršenije, ništa bolje, na nebu ni na zemlji, od ljubavi; jer ljubav je rođena iz Boga i može, uzdignuta iznad svega stvorenoga, otpočinuti jedino u Bogu.“

  • Gospodin zahtjeva obožavanje i poštovanje, ali ne zbog Sebe, već zbog ljudi, pošto na taj način čovjek od sebe odstranjuje svoje vlastito, samoljublje i ljubav prema svijetu, koje zatvaraju srce.’

  • Pitali su mudraca, koji trenutak čovjekovog života je najbitniji, koji je najbitniji čovjek kojega u životu susreće, i koje djelo je u životu najnužnije.

    Odgovor je glasio: Najbitniji trenutak uvijek je sadašnjost, najbitnija osoba uvijek je baš ona koja se nalazi nasuprot tebe, a najnužnije djelo uvijek je ljubav.“

  • Čini dobro koliko god je u tvojoj moći – svim sredstvima koja su ti na raspolaganju – na svim putevima kojima ideš – na svakom mjestu na kojem boraviš – u svako doba u koje djeluješ – svim bićima koja susrećeš – i to toliko dugo koliko živiš.’

  • ‘Tko Boga istinski traži, mora Ga tražiti u vlastitom srcu, dakle u duhu ljubavi u kojoj je skriven/latentan sav život i sva mudrost, pa će Boga i Njegovo Kraljevstvo lako i ubrzo i pro-naći, – ali svakim drugim putem teško i u ovom svijetu često uopće ne.’

  • Ljubav te uči da svim bićima činiš dobro i da ih usrećuješ koliko je god to moguće. Poniznost te uči da budeš mali i da se iznad nikoga – koliko god se on činio nebitnim – oholo ne uzdižeš, već da na samog sebe neprestano gledaš kao na najmanjega. A blagost te uči da se sa svima odnosiš sa neprestano jednakom blagonaklonošću i da se iz najdubljih dubina srca trudiš pomoći svakome, gdje god je to potrebno. Vidi, to su discipline svake nebeske umjetnosti!’

  • ‚U unutrašnjosti, u osnovi-ci/uzroku čovjeka, tamo si je Bog izabrao mjesto svog spokoja; tamo On nalazi Svoje zadovoljstvo. Kad bi bar neko ovo činio: primjetio/percipirao uzrok iznutra, i okanio se svih stvari te se okrenuo prema unutra! – Međutim, nitko to ne čini. A pritom se često događa da čovjek u svojoj vanjskoj aktivnosti bude i po deset puta upozoren da se okrene ka unutra. – Ali on to ni onda ne čini.’

  • Ništa na svijetu nije loše nego samo čovjek, kad/ako se u srcu okrene od Gospodina; a kad je čovjek tako loš i zao, onda je za njega i čitav svijet loš i zao. Ako si čist u srcu, sve će ti biti čisto, što znači, sve ćeš vidjeti onako kako jeste (dosl. u istini); ali ako ti je srce nepošteno, tako će ti sve biti onakvo kakvo ti je i srce.’

  • O Gospodine, daj mi duševni mir da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti. Daj mi odvažnost da promijenim stvari koje mogu promijeniti. I daj mi mudrost da mogu razlikovati jedno od drugoga.’

  • NASMIJEŠI SE I POKLONI OSMIJEH ONOME KOJI GA NIKAD NIJE IMAO!
    UZMI ZRAKU SUNCA I PUSTI JE DA LETI TAMO GDJE JE NOĆ!
    UZMI SUZU I ISPUSTI JE NA LICE ONOG KOJI NIKADA NIJE PLAKAO!
    UZMI HRABROST I STAVI JE U DUŠU ONIH KOJI SE NE ZNAJU BORITI!
    OTKRIJ ŽIVOT I ISPRIČAJ GA ONOME TKO NE RAZUMIJE!
    UZMI NADU I ŽIVI U NJEZINU SVIJETLU!
    UZMI DOBROTU I POKLONI JE ONOME KOJI NE ZNA POKLANJATI!
    OTKRIJ LJUBAV I NASTOJ DA JE SVIJET UPOZNA!

  • Namjeriš li se ikada
    na neki veliki kamen,
    vjeruj mi,
    on nije ostavljen
    na putu tvog života
    da ti naudi.
    On bi samo htio
    da se uspneš njime
    visoko,visoko
    kako bi ti pokazao
    što više svietla.

  • Bog najviše voli one kojima može najviše darovati, koji od njega najviše očekuju, koji ga mole, koji ga najviše trebaju i koji sve na njemu grade.
    Majka Tereza

  • “Kad oprostiš svom neprijatelju, kad ga razumiješ, kad ga počneš poštovati, tada on počne i tebe i sebe poštovati. Ti si tada riješio problem. Zlo je nešto čega nema. Kad unosiš dobro, ti zapravo ispunjavaš praznine postojanjem, dobrotom, zdravljem i mirom.”

  • “Nauči misliti velike misli.Nauči govoriti velike riječi. Nauči biti svijetao. Donosi svjetlo svojim riječima.
    Donosi svjetlo svojim mislima. Donosi svjetlo svojim djelima. Budi svjetiljka koje ne osvjetljuje samo sebi put. Budi svjetiljka koja osvjetljuje put i drugima.”

  • Boga se, dakle, može čuti i s njime razgovarati. Uvjerenost u to da Bog postoji daje upravo to komuniciranje s njime. Tko je jednom razgovarao s Bogom, taj više ne sumnja u njegovo postojanje. Još više, to ga komuniciranje mijenja tako da čovjek počne činiti i čudesna Božja djela. Ona tako potvrđuju Božju prisutnost. Vjernik je zapravo čovjek koji razgovara s Bogom. To je molitva.“

  • Što to znači voljeti druge ljude? Voljeti nekoga, to znači nekome dati do znanja da se na tebe može osloniti, da ga ti u mislima nećeš nikada povrijediti, da nemaš u mislima ništa protiv njega.

  • Drugo, da riječima ga nećeš povrijediti.
    Treće, da ga svojim djelima nikad nećeš povrijediti nego biti za njega.
    Da on kraj tebe može imati miran život i sigurnu budućnost.
    Da se uvijek može na tebe osloniti.
    Da ga ti nikada nećeš osuditi.
    Kada ga svi osude, da ćeš ti pred Isusom reći: Isuse, ja želim da ovaj čovjek dođe u nebo.
    Dati mu do znanja da je lijepo što on postoji, to znači voljeti čovjeka.
    Dati mu do znanja, da unatoč svega negativnog što ima u sebi, unatoč toga ti si na njegovoj strani, jer ga razumiješ i poštuješ.

  • Mi obično mislimo da voljeti znači imati neke osjećaje – jel ima lijepi stas, kosu. To nije to.
    Ljubav počinje tamo gdje svi osjećaji za nekoga prestaju.
    Tad ga voliš.
    Ljubav počinje tamo gdje je neko užasno težak.
    Ljubiti ne znači očekivati da te netko voli. Ne, nego ljubiti znači ti njega voliš.
    Time što ga voliš, omogućuješ da i on tebe počinje voljeti.
    Ti postaješ vrata za nebo tim ljudima koje voliš, jer si spojen s Bogom, a Bog je ljubav.
    Jer njima dopuštaš da te ne mogu baš ničim povrijediti.
    Dostojevski je to lijepo rekao: Brate ti ne možeš više ništa učiniti da te ja ne volim.
    Ja ću te uvijek voljeti.
    Ti ništa ne možeš učiniti da te ja prestanem voljeti. To znači ljubiti nekoga.

  • Nije važno da li ovdje trpiš , nije važno šta moraš podnijeti , nego samo jedno je važno, voliš li ti čovjeka, voliš li ti sebe, jesi li dovoljno pametan da vidiš, ovdje se ništa ne može imati.
    Ovdje je samo jedno važno, činiti dobro čovjeku, voljeti čovjeka, protiv nikoga ništa ne imati.

  • Promijeni svoju krivu sliku Boga.
    – Kad činiš dobro – tada si zdrav.
    – Svaka zla misao tebe razara.
    – Kad kažeš Isusu DA, onda dobivaš snagu.

  • – Crkva nema što drugo darovati ljudima nego život.
    – Ne idemo na misu, nego kroz misu do Isusa.
    – Tebe Isus ludo voli!
    – Zagledaj se u dobro!
    – Sabrati se = biti svjestan (budan, normalan, biti tamo gdje jesi) = otvoriti vrata = „Ti me čekaš, Isuse“!
    – Tvoj Stvoritelj govori: „Joj, kako bih ja s tobom sad razgovarao!“ Božja je čežnja razgovarati sa svojim stvorenjem.
    – Bog iz sebe tebi daruje osobnost.
    – Bog je mene darovao meni.

  • Bog te je stvorio. Budi zato takav kakvog te načinio. Na taj ćeš način postići uspjeh, smisao, radost i korisnost za druge. Nemoj bježati od sebe, nemoj se stidjeti sebe. Budi ponosan na svaki detalj svog života, vladanja, rada, prilika, jer je sve to od Boga.

  • Nitko te ne može obeščastiti, nitko zaustaviti, nitko ti uskratiti životne potrebe, ako si s Bogom. Osloni se na Božju silu u sebi i oko sebe. Možeš biti svet kao sveci. Ako hoćeš, možeš, jer je Bog s tobom. Ne boj se ljudskih obzira, jer Bog daje da te poštuju i cijene. Prepusti se Božjem naručju, toj Providnosti, i počni nakon desetak minuta zahvaljivati Bogu za svaki detalj svoga bića.

  • Ljudi nemaju odlučujuću riječ o životu i uspjehu. Bog je po svome planu stvorio svaki život i on daje uspjeh svakom čovjeku. Svaki čovjek ima razloge postojanja. Bog daje moć i znanje da čovjek može ispuniti i savršeno izvršiti svoj životni zadatak.

  • Kad se prepustimo Božjem vodstvu, sigurno uspjijevamo. Čim se počnemo oslanjati samo na ljude, počinjemo doživljavati frustracije. O Bogu sve zavisi. Bez Boga počinje u nama strah, nesigurnost, nemoć.

  • Bog ljubi sve ljude jednako. Nema kod njega privilegiranih, jer svi su njegova djece. Svaki čovjek može biti svet, uspješan, radostan, sretan. Svaki život može biti osmišljen. Pitanje je samo na kome gradiš svoj život: da li na svemoćnoj sili svemira, na Bogu, ili na krhkim snagama čovjeka i stvorenja. Neka nas ova meditacija oslobodi kompleksa manje vrijednosti.

  • Budite postojani u svojim odlukama, ostanite u lađici u koju Vas je Gospodin stavio pa makar bila i oluja – nećete se utopiti!

  • On će spavati, ali će se u pravi čas probudit i donijeti Vam mir. Naš sveti Petar, kaže Sveto pismo, kada je vidio žestoku oluju, prestrašio se i drhteći uzviknuo: Gospodine, spasi me! A naš ga je Gospodin uzeo za ruku i rekao mu: Malovjerni, zašto se bojiš?

  • Promotrite, toga svetoga apostola – on po vodama hoda kao po suhu. Valovi i vjetrovi ne bi ga mogli preplaviti. Ali ga strah od vjetra i valovi obeshrabruju. Strah je zlo gore od samoga zla.

  • Kada pogledamo na beskrajnu veličinu svemira, čudesan svijet mikrokozmosa, bogatstvo različitosti brojnih kultura na zemlji ne možemo a ne započeti se diviti koliko je tek beskrajna veličina Božja. Nije li onda zbilja čudno kada neki ljudi Boga stave u svoje male nacionalne kalupe, ograničena uvjerenja koja su im usadili oni koji nisu dobro razumijeli Boga i govore o Bogu koji je proizvod njihovog uma.

  • Ako tajna svijeta oko nas daleko nadilazi našu spoznaju, koliko tek tajna beskrajnog i svemogućeg Boga nadilazi sve ono što možemo zamisliti i predočiti. Jedino što u toj spoznaji možemo učiniti jest baciti se na koljena i pokloniti se beskrajnoj Božjoj veličini. I to ne samo jednom, već svakoga dana i svakoga trenutka našega života trebamo prizati svoju malenost pred Bogom i predati mu sve ovo što jesmo i što imamo.

  • Samo u predanju počinjemo otkrivati njegovu veličinu, samo u priznanju vlastite slabosti počinjemo otkrivati njegovu snagu, samo kada nam prestane biti važno kakvi smo u očima drugih počinjemo shvaćati da je jedino važno kakvi smo u njegovim očima. Znak da mu se približavamo jest odluka da prestajemo biti opsjednuti onim svojim tisućama želja i željica, te da se počinjemo pitati ispunja li njegova volja u našem životu.

  • U svakodnevnoj patnji učimo se živjeti, približavamo se jedni drugima i bolje razumijemo što je on za nas prošao. To je i put našeg osobnog rasta koji nas jača u vjeri i oblikuje nam nadu. Što se više približavamo drugima više otkrivamo tajnu ljubavi koja nas povezuje a koja nije ništa drugo nego on sam. Tek tada shvaćamo da su sva naša viđenja i razumijevanja svijeta i života samo kap u moru spoznaje što je tek Bog i kolika je njegova stvarna veličina.

  • Kršćanin je onaj koji je svjestan da je molitva samo početak susreta s Bogom i da ona vodi do vrata u svakodnevni život gdje se u različitim životnim situacijama i dalje susreće Boga kroz druge ljude, poznate i nepoznate, kao i kroz izazove na tom putu.

  • Kršćanin nije čovjek čiji svijet završava na vratima crkve. Njegov svijet tu tek započinje jer je ozbiljno shvatio Božji poziv i poslanje, jer je jasno shvatio da su njegove ruke i Božje ruke te da preko njegovih ruku Bog želi mijenjati i spašavati ovaj svijet. Kršćanin je čovjek koji se nema namjere zatvoriti u sebe i onda sve ono ostalo što ne spada u taj njegov religijski svijet smatrati zlim, već otkriva potrebe ljudi u tom svijetu i svoje sposobnosti usmjeruje u njihovom pravcu.

  • Kršćanin nije čovjek kojemu je dovoljno izmoliti neku pobožnost i misliti da je sve riješio. Različiti životni problemi i situacije često testiraju našu strpljivost, dosljednost i integritet i tek tu dolazi na vidjelo jesmo li u molitvi doista razgovarali s Bogom ili smo se samo pretvarali. Različiti ljudi teške naravi također nas često dovode u kušnju da pokažemo svoje ne baš strpljivo lice ili da pokažemo svoju ljubaznost ili dobrotu.

  • Kada si otvoren Bogu ne može proći niti jedan dan i niti jedna situacija a da u njoj ne gledaš Božju prisutnost. Računaš na Boga od trenutka kada se probudiš do trenutka kada odlaziš na počinak jer vjera u njega nije nikakav misterij već mogućnost da se uvijek osloniš na njega. Kršćanin je čovjek koji otvarajući se Bogu otvara se za sve ljude u svom životu i zajedno s njima gradi kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Kristove ljubavi i mira.

  • No da bi do toga mira došao moraš naučiti svakodnevno tražiti i pristajati uz Božju volju. U molitvi i sabranom predanju osluškivati njegove poticaje. Teško je to kada se u čovjeku javlja bezbroj želja, planova i ciljeva. Ali saznanje da ono što je Bog namijenio za tebe daleko nadmašuje sve tvoje planove za sebe daje ti jamstvo da ustraješ na tome putu.

  • Mir je izraz najveće snage, mir koji samo Bog može dati. Zato kada doživiš neku hotimičnu ili nehotimičnu povredu ne kreći na put osvećivanja napadaču, kada ljudi počnu govoriti loše o tebi, kada bivaš zakinut na poslu, kada izgubiš nešto što ti je tako važno bilo, kada se svi tvoji planovi izjalove shvati da će tvoje snage biti onolike kolike si ih prije toga predao Bogu, koliko si u onim lijepim trenucima života zahvalio za sve što imaš i jesi, shvaćajući sve kao njegov dar i njegovu volju.

  • Mir je izraz najveće snage, mir koji samo Bog može dati. Ne treba ti pobjeda u svakoj bitci, ne treba ti potvrda drugoga da si u pravu, ne treba ti nadmetanje da bi odredio tko je bolji, jači, sposobniji ili spretniji jer sve to na koncu ne donosi mir. Sve što ti treba jest pouzdanje da je Bog s tobom i kada gubiš i da krivim crtama pravo piše i da nikada u svojoj životnoj priči ne smiješ ga odbaciti jer on je onaj koji će ispričati njenu najbolju verziju.

  • Traži taj mir u njegovim riječima, nemoj misliti da ti on više ništa ne može reći, da sve znaš. Svakoga dana iznova prepoznaj ljepotu Božje blizine u svom životu, svakoga dana ponovo izaberi život po njegovim načelima a ne pretvaranje i glumu. Svakoga dana odbaci tisuće onih zamamnih stvari u kojima ti svijet obećava ispunjenje i mir jer je sve to jedna velika varka i zamka. Okreni se na drugu stranu, pođi drugim putem jer jedini mir ti samo Bog može dati.

  • Svetost je biti blagoslov drugima, svakoga dana obogaćivati njihov život malim znacima pažnje poput lijepe riječi, osmijeha, zagrljaja ili nečeg drugog.

  • Svetost je ne biti ogorčen koliko god život bio težak, već sve to prihvaćati kao dio svoga križnoga puta koji te vodi u jednu novu zbilju.

  • Svetost je odluka da nećeš uzvratiti istom mjerom ljudima koji se igraju tvojim osjećajima, onima koji te napadaju samo da bi se pred drugima dokazali, onima koji su iskoristili tvoje povjerenje i sada te poklapaju tvojim slabostima.

  • To je osjećaj Božje prisutnosti i onda kada te drugi povrijede, kada ti okrenu leđa, razočaraju te i ostave ranjenog. Kada osjećaš da te nije napustio već shvaćaš da je u tom trenutku još bliže tebi i znaš da koliko god lica ljudi promijenili prema tebi Bog će uvijek ostati isti.

  • Svetost je ustati svaki put kada padneš i krenuti dalje jer znaš da Bog ima za tebe veliki plan ako ne odustaneš i ustraješ na njegovu putu. U konačnici svetost je svakoga dana prijateljevati s Bogom vjerujući da kada te svi prijatelji napuste on nikada neće.

  • Da se dogodi čudo u mom životu, dovoljno je imati duboko iskustvo da je ono što se dogodilo djelo Božje, da je Bog izravno zahvatio u moj život.

  • Budeš li se umio kloniti suvišnih razgovora i besposlenih hodanja, slušanja novosti i glasina, naći ćeš dovoljna i pogodna vremena da se ozbiljno posvetiš razmatranju.

  • Reče netko: Koliko god sam puta bio među ljudima, manji sam se čovjek vratio.
    To ponajčešće iskusimo kad dugo razgovaramo.

  • Sigurnost je svetaca, međutim, uvijek bila združena sa strahom Božjim. I iako su se odlikovali velikim krepostima i milošću, ipak nisu bili u sebi manje brižljivi i ponizni.
    Sigurnost opakih pak izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okreće u beznadnost.

  • Želiš li se skrušiti srcem, uđi u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao što je pisano: “Na svojim ležajima razmislite i zanijemite.”

  • Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome što ti je Bog zapovjedio.
    Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa.
    S njim ostani u ćeliji, jer drugdje nećeš naći takva mira.
    Da nisi bio izlazio i da ti se uši nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.
    A dokle god te radoznalost vodi za novostima, moraš podnositi nemir srca.

  • Iskren čovjek je u većini slučajeva i kršćanin: ne osuđuje, niti kritizira, ono što ne poznaje. Takav čovjek, bio kršten ili ne, već je Božji. Izreći osudu, formulirati kritiku, podrazumijeva potpuno poznavanje, u svim vidovima, onoga što je objekt o kojemu je riječ. Kako li je tek tragično, i u Nebo vapijuće grješno, donašati odluke bez potpunog poznavanja, pa se još skrivati iza takozvane solidarnosti, svjedoči i naša Raspeta Ljubav na Križu.

  • Svjedoci smo, a vjerujem mnogi i preko svoje kože, improviziranih osuda i kritika bez ikakvog poznavanja uzroka. Površnih osuda koje govore o onome što ne poznaju. Kritike onih koji govore kao svoje ono što su čuli od drugih, bez provjere. Svjedoci ponašanja nesavjesnih koji osuđuju ono što nisu niti čuli govoriti. Osuda iz neznanja uvijek je netočna i kobna.

  • Znati se obraniti od nepravedne kritike i osude veliko je umijeće opstanka, a znati primiti dobru kritiku, osim što je kršćanska krjepost, također je i ispit mudrosti. Svi mi jako dobro znamo da se sve stvari koje radimo dobro mogu raditi i bolje a posebno to “želimo” čuti od onoga koji ništa ne radi. Ne, nipošto ne trebamo živjeti u zabrinutosti zbog onoga “što će tko reći”, jer to može uroditi malodušjem i dovesti do toga da ne činimo ništa.

  • Olaku i zavidnu, brbljavu i površnu kritiku bolje je ignorirati. Ovdje je važno reći da onaj koji ništa ne čini ne dobiva nikakve kritike, jer ljudi, ne znam zašto, rijetko osuđuju nerad. Vjerojatno i zbog toga što takav ne uzburkava duhove. Onaj koji radi, i koji puno radi, uvijek je od svih kritiziran: kritiziraju ga oni koji ništa ne rade, jer njegov život i njegov rad su osuda protiv njih; kritiziraju ga oni koji rade drukčije od njega, jer ga doživljavaju kao neprijatelja; kritiziraju ga i oni koji rade isto, ili njemu slično, jer su zavidni. Kako život postaje interesantan kada se ove Istine uvuku među kler.

  • Katkad se u životu dokaže ovaj paradoks: ono što smo dobro učinili, i ono što smo priskrbili svojim radom, trebaju nam opraštati oni koji nisu dobro činili i oni koji nisu ništa činili. Sve se to da izdržati dok ne dođe do onog obezvrjeđivanja i ponižavanja onih koji misle da se ne može napraviti ništa dobro a da se njih ne zatraži za pomoć.

  • I tada, kao i uvijek, valja se samo profinjeno nasmiješiti, nastavi raditi i ne prestati vjerovati da “Frater qui adiuvatur a fratre quasi civitas firma” – Brat potpomognut od brata je kao utvrđeni grad – samo što ćeš ga uglavnom naći…

    … tamo gdje se najmanje nadaš!

  • Nemoj se zavaravati da su ljudi kad ti je teško, redovito velikodušni u svom razumijevanju. Ne, oni uglavnom ne znaju ili ne žele da znaju za tvoju bol. Malo je onih koji zaista plaču s onim koji plače, malo ih je s iskrenim i bratskim suosjećanjem. Stoga, ne pouzdavaj se previše u razumijevanje drugih.

  • Ne govori uvijek o svojim mukama, ne dodijavaj svima, ne stvaraj oko sebe pustinju svojim tužnim, žalosnim dosadnim pričama koje nažalost nitko pravo ne želi čuti. Ne opterećuj nikad nepotrebno bližnje svojom boli. Kad ti je zaista teško, malo govori s ljudima a puno više s Bogom i s prirodom.

  • Trpi svoju bol s dostojanstvom ljudskim i kršćanskim. Ne rasipaj joj miris i vrijednost, povjeravajući je sudu i samilosti onih koji te okružuju. Budi ljubomoran i na male križeve i na mala odricanja, jer kad se oni drže u tajnosti iz ljubavi, oni su kao mirisavi cvjetovi čiji miris udiše sama Raspeta Ljubav.

  • Biti nezavisan, znači biti ono što jesi, živjeti, odabrati ponašanje koje držimo najprimjerenijim za nas. To ne znači biti sami i eliminirati ljudske odnose. Ako ti se jedan odnos sviđa, bit će ga ugodno živjeti, izgrađivati, što više razvit ćeš ga, dat ćeš mu snage.

  • Valja znati prihvatiti druge ne iz potrebe, nego iz ljubavi. Nije, ne željeti druge, već ne biti o njima ovisan. Živjeti iz vlastite snage, znati obračunati sa svime, sa vlastitom smrću, pa i sa Bogom – to je prava Stvarnost.

  • Izgleda da se teško može živjeti u neprestanom veselju jer svaka protivna stvar doprinosi da se žalostimo, da klonemo duhom, da ugasi smiješak na našim usnama. Ipak apostol Pavao izmučen i neprestano progonjen mogao je reći: Pun sam utjehe, izobilujem radošću uza svu nevolju našu.

  • Bol koja se podnosi i prihvaća s ovakvim duševni raspoloženjem, može se pretvoriti i stvarno se pretvara u izvor neizrecive radosti. Da, i za tebe. Nećeš nikada uspjeti ukloniti riječ bol iz svoje zemaljske egzistencije, ali ćeš moći, s Božjom pomoći, postići sretan smjerokaz da je pretvoriš u radost. Ako si već uspio i okusio ovo o čemu govorim, pokaži to svima.

  • Daj im razumjeti da ništa nije izgubljeno kad nas zahvati bol, jer nam upravo ona otkriva nepoznate izvore snage, odvažnosti, slobode i najistinskije sreće.

  • Otvori svojim osmjehom taj tamni zastor koji ljubomorno skriva tvoje nepoznate riznice ljubavi i mira. Osmjeh je objava jednog svijeta i ujedno most za otkrivanje svijeta drugih. Pokaži svojim bližnjima čak i kad ti je teško, karakter autentične radosti, koja izvire iz intimnosti Srca pročišćenog kušnjom, i koji nosi pečat apsolutne garancije: Boga!

  • Osmjehni se i onome kojemu je duša u tuzi, i ništa više ne očekuj od ljudi i od života. Takav osmijeh uvijek izaziva neočekivani i spasonosni čin ufanja.

  • Sve vanjsko nije ništa drugo do li odraz onoga što je u nama. Tome u prilog idu primjeri koji potvrđuju da je moguće živjeti unutarnje predanje Bogu, mir i ispunjenje i u najtežim životnim okolnostima.

  • Ovo je ujedno i potvrda koliko je važno raditi na sebi iznutra. Treba prihvatiti sadašnjost kao jedini trenutak koji nam je dan.

  • Bijeg od sadašnjosti može biti i način da se ne suočimo s vlastitom odgovornošću. Važno je živjeti vlastiti život, jer život življenja, je življenje svega onoga što se može. I ne postoji jedan pravi trenutak. Uvijek je pravi trenutak za življenje.

  • Ima mnogo ljudi koji postavljaju život na sigurnosti, svodeći na minimum rizike, ne susrećući se s novim iskustvima. O kako se takvi otrijezne kada život pritisne. Što je to u ovom prolaznom životu sigurno? I, što to nosimo sa sobom, a da ovdje ne ostavljamo? Naprotiv, da bi se doista živjelo trebalo bi ostaviti poznato radi nepoznatog, napustiti sigurnost radi nesigurnosti. Život je zanimljiv i postaje plodonosan kada ga se živi odvažno, a to je moguće samo u jedinoj sigurnosti, u Bogu.

  • Ozdravljenje treba tražiti, željeti, postaviti, graditi dan za danom. Ozdravljenje mora postati jedan način življenja, izbora, zapravo stil života. Nema drugog puta. Ne postoje prečaci. Psihička smirenost ne dozvoljava improvizacije. Ne postoji tableta sreće. Život je hod, proces, tijek, pronalaženje. Ne živimo život kao da je sastavljen od pojedinačnih točaka i epizoda, bez povezanosti, bez smisla. Da bi se istinsko ozdravljenje održalo u vremenu, treba nam stalnost, ustrajnost i odlučnost.

  • Prosječni ljudi ništa tako ne mrze kao nadmoć duha: u ovo naše vrijeme to je pravi uzrok mržnje.

    Ugasite mržnju! Ljudi su nam potrebni i nikako se ne može živjeti bez praštanja.

  • Svetost je biti blagoslov drugima, svakoga dana obogaćivati njihov život malim znacima pažnje poput lijepe riječi, osmijeha, zagrljaja ili nečeg drugog

  • Mi ne možemo preokrenuti povijest. A ipak ja ne želim napustiti vjeru da svijet, koji je razumno miroljubiv namaz raznih boja, čiji svaki dio razvija svoj vlastiti posebni kulturni identitet i koji je tolerantan prema drugima, nije utopijski san.

  • Sta si se ti svezo citirat biblijske mudre izreke , ta citamo ih i mi.pomislila sam ili neki pratar privatio pisat ili ovaj gore o kome je clanak.Sve je tako ali satra brte.

  • Boze izreka! A o temi nista! Temu ste zaobisli!Briga pratara i biskupa sta vi pisete o dobru i svetosti! Vazno je da je mjima dobro!

  • Extra misli…puno sam ih već pročitala a neke su mi nove i prekrasne..Ko je god svaka čast na trudu i nadam se da makar dio ovog primjenjuješ na sebi što i sama pokušavam uz Božju pomoć…

  • desiprijebijo.puijicu.stonisi.prije.istupijo.kadje.bih.krvarila.na.svim.stranama.sutijosi.ijakosam.druge.vjere.i.nacije.nisam.nacjonalista.ko.oni.stosu.pravili.zlocine.u.bih.znas.dobro.koje.hrvate.unazadijo.u.bih.znas.izaove.koidanas.hrvateu.bih.toruje.zasvoje.politicke.interese.nisu.bosnjaci.preseijavali.hrvate.smjesta.namjesto.toje.poco.franjo.tudman.i.gojko.susak.mate.boban.toradi.isad.dragan.covic.uz.pomoc.kolinde.kitarovic

Odgovori na Anonimno X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.