Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup ocijenio je da stanje u Bosni i Hercegovini nije dobro te da se problemi moraju rješavati dijalogom, za što najveću odgovornost snose domaći političari.
Zamoljen za komentar poziva predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika da pripadnici Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH na sljedećem obilježavanju Dana tog puka obuku uniforme bivše Vojske Republike Srpske, kardinal je rekao da je to pitanje za one koji obnašaju vlast, tj. domaće političare, kao i one koji su skrojili ovakvu državu, “a to su svjetski moćnici”.
Ako već postoje dokumenti o ustroju države i njezinih vojnih struktura, onda taj dokument obvezuje i domaće i svjetske čelnike koji su potpisali. Ako budemo prekrajali svaki čas ovu zemlju, izludit ćemo ovo malo ljudi koje je odlučilo ostati i opstati u ovoj zemlji. Traži se veća odgovornost onih koji vode ovu zemlju, pogotovo odgovornost riječi upućene u javnost, rekao je Puljić u intervjuu za Dnevni avaz.
Odgovarajući na pitanje kome odgovara zveckanje oružjem, kardinal Puljić je ocijenio da ako bude pameti, rata neće biti.
Zato je vrlo važno stvari rješavati ne zveckanjem oružjem, nego ljudskim dijalogom i tako uvažavati jednaka prava svakog čovjeka i svakog nacionalnog identiteta. Građani trebaju utjecati da se svaka huškačka mašinerija u politici i medijima spusti na zemlju i da se nastaju otvarati perspektiva života i suživota u ovoj zemlji, poručio je.
Smatra da nije problem samo na Balkanu nego i globalnom stanju, gdje je previše napetih odnosa i prijetnji.
To jako zamara običnog čovjeka, jer mediji, u želji da budu što više zanimljivi, prenose zaoštrene situacije koje umaraju javnost. Također, u javnosti međunarodnih političkih odnosa zavladala je vrednota interesa, a ne ljudskih prava i čovjekovog dostojanstva, rekao je kardinal Puljić za Dnevni avaz.
(Fena)
Kardinale ako vi iz Crkve i drugih vjerskih zajednica, Islamsske Zajednice, Pravoslavne Crkve davali i dalje potporu ovim politicarima, ratnim profiterima, tajkunima, mocnicima, kriminalcima od ove drzave nista. Vi ste se isto kao i politicari priklonili mocnicima odnosno svi trcite za novcem i moci… Sa kim se vi druzite, sa kim vi rucavate, odsjedate, festate sa sirotinjom ili ovim drugim. Tko vama daruje bjesna auta i slike na poklon. Je li vasa rodbina uposlena ili su na birou.??? itd… Smijesno je sve ovo slusati a svi vidimo sto nam se desava pred ocima uvazeni Kardinale. Na zalost i oko vas se luksuz, raskos i puno toga sto nije za primjer vasoj sluzbi i redu kojem pripadate… Svi ste se predali i dali materijalnom… Pohlepa je postala pocast novog doba, vremena… Bolest..!
Pohlepa je duhovna stvarnost koja nije „novijeg datuma“ već je to praiskonska ljudska karakteristika, po sebi loša, i tu se slažu sve abrahamske religije. Nema oko toga kod njih nikakva spora. No, problem uvijek jeste koliko ljudi zapravo poznaju i žive svoju vjeru a tu je svaki ponaosob pozvan prvenstveno se o samome sebi pozabaviti, ne upirući „prst osude“ ka drugome. Materijalno blagostanje ne znači automatizmom ujedno i pohlepu čovjekovu jer je mnogo i „siromašnih“ prema nekim objektivnim pokazateljima zapravo jako pohlepno.
Svijet je ekonomski ustrojen u kapitalističkom smislu i obliku, i to je najbolji sustav koji smo do sada imali kada govorimo o „podizanju praga siromaštva u svijetu“, ali isto tako treba biti svjestan da je u samoj suštini kapitalizma upravo ljudska pohlepa (za profitom, moći itd.) koja mu upravo služi kao pokretač, „spiritus movens“, i u tom smislu treba koristiti nastojanja i rješenja koja će ga obuzdati kada se počne pokazivati u negativnome svjetlu, kada u suštini prestaje služiti čovjeku i njegovu bližnjemu tj. čovječanstvu, i postaje biti sam sebi svrhom. Ono što kardinal hoće reći i o čemu govori jeste da se radi i općenito nastoji na suzbijanju kriznog tj. konfliktnoga stanja u društvu, pozivajući sve na dijalog i razumijevanje u svim svojim oblicima različitosti, pri čemu jasno naznačuje upravo vladajuće, domaće i inozemne, kao primarne, i one koji prvi trebaju dati primjer, na što se naslanjaju prvenstveno mediji sa svojim senzacionalizmom, a sve u odnosu na „običnog čovjeka“. No i običan čovjek, počevši od osnovne jedinke društva koja jest obitelj, ima “prostora i materijala” za suzbiti “konfliktno i ratno stanje” koje nerijetko upravo tu i vlada.
U vremenima krize i konflikta, napose u vremenu rata, kapitalizam, kao takav, pokazuje svoje ružne strane i devijacije počevši od obične, priproste jedinke, čovjeka pojedinca, pa sve do moćnika i utjecajnika. Pogrešno si, naime, shvatio i protumačio kardinalove riječi i nakanu.
Kasno je to sve.
A poprilično smo izluđeni