Prvi mjesec Hercegovca u Dublinu: Zašto često odlazimo, a rijetko se vraćamo?

Već nekoliko godina mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih susjednih zemalja često se iseljavaju iz svojih domovina u potrazi za boljom budućnošću na nekim drugim mjestima. Jednim od čestih odredišta postao je Dublin, glavni grad Irske, grad koji u centru presijeca rijeka Liffey, a s perifernim dijelovima povezuju gradski autobusi. Početkom srpnja u Dublin je otputovao i jedan Širokobriježanin, a za portal Jabuka.tv pisao je o  zapažanjima u prvome mjesecu života u novoj sredini te je pokušao odgovoriti na pitanje: Zašto se mladi ljudi rijetko vraćaju u domovinu? Njegovu reportažu prenosimo u cijelosti:

“Prije samo mjesec dana zrakoplovom iz Zadra doputovao sam u Dublin. Nisam išao sam i nisam išao na slijepo, imao sam ugovoren smještaj i poznanike koji su mi pomogli u rješavanju ‘papira’ koji su potrebni za rad i život u Irskoj.

Prva stvar koju sam napravio po izlasku iz zrakoplova bilo je odijevanje majice s dugim rukavima. Danas u tome vidim i nešto simbolike. Odlazeći iz rodnoga kraja ostavljate toplinu, obitelj i prijatelje, uspomene iz djetinjstva, a prihvaćate novi početak koji je gotovo isključivo vaša odluka i put kojim samostalno kročite. Bez obzira na ljude kojima ste okruženi, dolazite u sredinu u kojoj ste potpuno nepoznati, koja je i vama strana, i pravite prve korake. Vrlo brzo shvaćate da stvari na koje ste navikli više nema. Život ima drugačiji ritam, okruženje ima drugačije razmjere, a i vi polako postajete drugačiji.

Dolazak u Dublin nije značio odluku da ću ostati živjeti u ovom gradu, kao ni u bilo kojem gradu izvan Širokoga Brijega. Došao sam s namjerom da vidim kako se ‘vani’ živi, isplati li se otići i zašto je Irska uopće toliki hit. Dva ljeta prije ovoga proveo sam na sezonskom radu, konobareći u Hrvatskoj. Na taj sam si način osiguravao dodatni novac za troškove koje sam imao tijekom godine, a koje nisam mogao podmiriti dvama poslovima koje sam radio u ostatku godine. No, to je sve pomalo specifična situacija i osobne je prirode pa bih to radije ostavio po strani.

Uličice u centru Dublina vrlo su slikovite i najčešće uokvirene brojnim barovima.

Nedavno je u našim medijima objavljena izjava širokobriješkoga gradonačelnika da se odlasci naših ljudi politiziraju, odnosno da se priče o iseljavanju potiču sa strane i da je nečiji cilj da se raselimo. U kući u kojoj živim stanuje deset Hrvata, većinom iz BiH: sedam osoba iz Mostara, dvije iz Metkovića i ja iz Širokoga Brijega. Svi su se ovamo doselili u periodu od jedne godine. Mislim da se mreža poznanstava svih nas može rasplesti na preko 30 poznanika, vrlo mladih, samo u ovom gradu. Osobno, ne vjerujem da te ‘priče’ i politika imaju toliku moć i utjecaj na mlade ljude, barem ne ona politika u užem smislu riječi. Naši ljudi politiku ne žive aktivno, čak ni ako svaki dan prate događaje na političkoj sceni. Većinom se to svede na pokoju psovku, ogorčenost i opet rezultira ‘biranjem manjega zla’, dok su prosvjed i neposluh posve iznimne pojave, ako ne i utopija.

Zbog čega, dakle, odlazimo i ostajemo u tuđini? Zbog politike? Zbog udobnosti života? Zbog novca i posla? Zbog obijesti? Mislim da svako pitanje krije dio odgovora, ali da ga nijedno ne sadrži u potpunosti. Jednosmjerno optuživati neku politiku znači odbacivati vlastitu odgovornost u izgrađivanju političke situacije i kvalitete života. Da su ne znam kakvi interesi i ciljevi Sarajeva, Turske, Europe ili nekoga četvrtoga ‘dušmanina’, oni ne bi rezultirali ovakvim stanjem da ulogu u svemu tome ne igraju ‘naši’ političari, odnosno svi mi koji ih biramo i podnosimo takve kakvi jesu. Ako pod ‘politiku’ svrstamo i korupciju, nepotizam, izrabljivanje, nerazumljivi jaz između bogatih i siromašnih – onda smo puno bliže prihvaćanju ovoga odgovora”, navodi ovaj mladi Širokobriježanin za portal Jabuka.tv.

Pogled na famoznu Dublinsku iglu, 120 metara visoki stožac u centru grada, i rijeke ljudi koje prolaze gradskim ulicama.

Udobnost života – u ogromnoj većini slučajeva ne, barem u početku, a o kasnijem razvoju i postignućima zasad ne mogu pisati. Opće je poznato da Irska ima ogromne probleme sa smještajnim kapacitetima i da je iznajmljivanje stanova i soba gotovo abnormalno skupo, a teško je uopće i doći do smještaja. Soba koju iznajmljujem skupa s još jednom osobom ima oko pet kvadratnih metara. Cijena – 520 eura mjesečno. I mogu se smatrati sretnim da sam došao do toga, a to mogu zahvaliti poznanicima koji su tu bili prije nas. Kada ovu sobicu od pet kvadrata usporedite s onim što biste za te novce mogli imati u Hercegovini, pomislite da se ovdje stvarno ne isplati zadržavati. Međutim, odmah se sjetite da je u Hercegovini mnogo teže i zaraditi te novce.

Vjerujem da su novac i posao najbitniji razlozi za odlazak iz domovine i ostanak ‘u bijelome svijetu’. Djeluje površno, ali je u stvari višeslojno. Kada imate posao, imate i nešto novca, a to nešto novca daje vam određenu sigurnost i omogućuje razmišljanje i planiranje budućnosti, daje vam perspektivu. Osim toga, u Dublinu posla trenutno stvarno ima, barem za ljude koji nisu izbirljivi. Došao sam planirajući raditi kao konobar, ali – budući da se nisam uspio brzo zaposliti kao konobar, a svaki dan vam znači i novac – započeo sam raditi u građevinskom sektoru, bez ikakva iskustva.

Posao je, naravno, fizički težak i – kao i gotovo svaki drugi – odnosi vam dobar dio dana, ali obavljajući ga možete zaraditi mnogo više nego što biste za isti taj posao zarađivali u svojoj državi, gledajući proporcionalno troškovima života. Usto, budući da posla ima mnogo, usudit ćete se i mijenjati ga, davati otkaze i tražiti bolja mjesta (u ovom slučaju gradilišta), dok si to u svojoj siromašnoj državi teško možete priuštiti. Ono što se meni čini kao najveća dobrobit – za posao ne morate nikome ništa dugovati jer vam ga nitko nije ‘sredio’.

Mislim da je iz dosad napisanoga jasno da gotovo nitko ne odlazi iz obijesti. Većina ljudi u početku prihvaća bilo kakav smještaj i bilo kakve poslove, poslove koje možda nikada nisu ni radili, koji ovdje nisu ‘na cijeni’, ali s kojima počinju novi život, nadajući se boljemu. Uz početno nezadovoljstvo životom i mogućnostima u domovini, sve to rezultira odlukom o ostanku.

Gradski autobusi (Dublin Bus) jedno su od osnovnih prijevoznih sredstava u ovom gradu i nezaobilazan dio cjelokupne vizure gradskoga prometa.

Onu misao da nas u stranom svijetu odmah čekaju med i mlijeko, naravno, treba odbaciti. Većina ljudi polazi od bilo čega, samo da se krene zarađivati novac, da se započnu pokrivati troškovi i vraćati ono što se investiralo pri samom dolasku u drugu sredinu. Polako se ide prema boljemu, ako ste razboritiji i planirate ostati, onda proučavate sustav i društvo u koje ste stigli da biste otkrili kako je lakše napredovati.

U nekim budućim reportažama možda ću pisati o drugim vidovima života u Dublinu. U ovoj sam pokušao sažeti ono što sam uspio ‘uhvatiti’ u prvih mjesec dana, a da ne bude previše osobno. I meni se samom čini da se misli još nisu iskristalizirale, ali to je valjda i razumljivo.

Za kraj, jedna bitna opaska: većina Iraca nije zadovoljna svojom državom, političarima, standardom i novcem koji zarađuju. I oni gledaju gdje je ‘trava zelenija’, odlaze u Kanadu, Australiju i neke druge zemlje ili ostaju, pomalo ogorčeni, u svojoj zemlji. Prema svemu sudeći, ono što nama strancima ovu zemlju čini boljom je to što se posvećujemo uglavnom svojemu poslu, probitku i ciljevima, a političke igre i sve ono iznad toga ostavljamo po strani. A tako je puno lakše živjeti u zemlji za koju niste emotivno vezani, za čiju budućnost ne brinete mnogo i u kojoj ne očekujete da vam netko nešto ‘duguje'”, zaključio je za portal Jabuka.tv Širokobriježanin s novom adresom u Dublinu.

(www.jabuka.tv)

27 komentara

  • Dobro napisano, mladi ljudi ne slušaju naše” pametne ” nazovi političare i njihove šuplje priče .Političari su namontirani kod nas da sebe i svoje namire do beskonačnosti.Mi koji želimo bit slobodni i ne klanjat im se ko nekada agama u doba Turaka, mi ćemo otić i pokazat da vrijedimo i u tuđoj zemlji.

  • ko ima drugčije mišljenje od njih ne može sa njima oni misle da su vrijedniji al pogrešna im je politika vrijeme pokazujea oni nikako da shvate

  • Lijepa nasa Irska, samo Dublin je najmanje Irska, cijela irska jeneotkrivena oaza, al i mi hercegovci pocjinjemo je otkrivati i puniti,irska je jednistavno palnet sam za sebe

  • 520 eura za sobu od 5 kvadrata, koju dijeli sa još jednom osobom?!?!?!?!

    Ako je ovo istina, pajdo moj, ubij se… Pa kakav je to život? Bolje da si otišao u Norvešku, Švedsku, Austriju, Španjolsku ili neku drugu državu, gdje cijene nisu astronomske kao u Irskoj i da barem živiš sa zrncem dostojanstva, nego tako.

  • Bio sam u Dublinu prošle godine, raditi treba kao i svugdje, jeste bilo i pomalo teško, ali daleko isplativije nego živjeti i raditi u BiH. O razvijenosti da i ne govorim. Bus i tramvajske linije svako malo, ako potrošiš jedan određeni iznos preko “Leap” kartice do kraja dana se možeš voziti besplatno po cijelom gradu, cijene hrane malo više nego kod nas itd. Vrijeme jeste kišno i oblačno skoro svaki dan, ali s vremenom se navikne.

  • odlicno napisano i nije sve u novcu jer mi koi smo vani tek tada vidimo koliko vridimo i znamo a disu vamo druge prednosti u zdrastvenoj zastiti mirovinskom sustavu skolstvu za dicu itd to je nemoguce usporediti sa nasim sustavom koji jedva funkcionira pozdrav svim novim gastabajterim u evropi gdije god da se nalaze i neka nas cuva Bog i Sirokobrijeska Gospa

  • Glasajte i dalje za korumpirani HDZ pa ćemo svi vani a HR će zauzeti arapi turci kinezi itd. Gubi Hajduk 3-1 u ZG. Ako igra u crnim dresovima neka izgubi 10-1 što se mene tiče. Jebala ih crna boja fuj bljak.

  • Svaka cast omladino idite i radite nemojte razmisljat negativno samo naprid.Ovamo nema nista domovina ti je onde di mozes normalno zivit i radit a. Ne patit se i na kraju dobit mirovinu od 326km.

  • Odlično napisano, nažalost to je današnja stvarnost, ljudi odlaze,školovani i ne školovani,sa obitelji i bez obitelji, vlasti šute, svećenici, šute,biskupi šute,muk i tišina… Nitko ne vidi da je čovjek zadovoljan samo kad ima mogućnost da zaradi kruh svagdanji svojim rukama a ne da ga roditelji hrane u godinama kad treba ostvariti svoju obitelj.Odavno su naši očevi i djedovi išli iz kršne Hercegovine trbuhom za kruhom ali mi malo stariji znamo ko je sve morao napustiti svoju rodnu grudu,nisu svi morali isto kao i sada, ne moraju svi,nekima je ko bubreg u loju,ma ne može bolje i nigdje im ne bi bilo bolje,kao u našoj kršnoj Hercegovini!!! Dokle, Bože, dokle,muk i tišina,a u srcu tjeskoba i nezadovoljstvo? Zašto, Bože, šutimo,a dijeca nam odlaze i odvode i naše unuke. Kuće ostaju puste u kojima je bio dječji plač i smijeh, Pitam se ima li pravde na ovome svijetu i u podsvijesti dobivam odgovor, ne nema pravde, sada i ovdje, ali na jednom mjestu će biti i svi ćemo odgovarati za svoje propuste, Svi smo odgovorni za ovu situaciju u našoj kršnoj Hercegovini,neko malo manje,neko malo više…

  • I tako u tuđoj zemlji, pod tuđim krovom, živiš, spavaš, radiš, učiš pričati kao da si tek rođen,
    Sve iz početka, a tamo gdje si rođen, gdje si prohodao, progovorio, osta sve ono čega ti je srce puno…
    Ostadošmo željni roditelja, oni nas još više
    Sva ljubav milina toplina postade elektronska žica,
    Ostadošmo željni braće i sestara, bakinih toplih očiju, didinih istrošenih vrjednih ruku.
    Svog dvorišta, svog malog neba.
    I tako punih novčanika, prazmih duša, živimo iz dana u dan, nadajući se da će vrjeme učinit svoje…
    I uistinu tuđina postane dom!

  • Onog dana kad sam posla i dana kad sam dosla ” u svit”, nisam ni svjesna bila! Tako daleko! Niskim progovorit Hrvatsku Ric, samo sa sobom i kad bi zvala na telefon! Moj zivot je bio sastavljen od rada, slobodna dva dana i tako godina prosla. Navika. Posa. Potlje Obitelj. Znaci zivimo, radimo, idemo u Crkvu di je Misa na Hrvatskom, osobe s kojima se vidjamo su nasega roda i kraja,na feste nase itd. Doli kad dojdrm opet svoj na svome, akobogda doli cu uzivati plodove rada. Zato o taj osjecaj, otisli smo, s tu smo!Triba svak viditi sta je ” svit”, bolje ce cinit svoje!

  • Rastužio me komentar baka i anonimno.Sram nek bude naše političare do čega su nas doveli ,da nam djeca odlaze preko bijela svijeta zarađujući koricu kruha,dok oni i njihove obitelji, uživaju u vilama ,kućama ,bjesnim autima privatnim tvrtkama ,istovremeno zauzeći sva mjesta na državnim jaslama ,tako da svaki mjesec liježe na račun po nekoliko plaća.To ja naša stvarnost.Samo kada svi odemo ,ostati će sami,pa eto neka uživaju sa Arapima .

  • Baustelas po Irskoj, a u Sirokom da ti netko nudi da kopas po Sirokom za 1400km, ne bi pristao jer kud ces baustelat po Sirokom gdje te svatko zna. U Sirokom vas sram, u Irskoj i Njemackoj nije. Tamo ne birate poslove. Skupite se u sobu od 5 kvadrata, stedite svaku “lipu”, prezivljavate nekako i naravno stedite tako. U Sirokom ces sobu od pet kvadrata placat cca 200km, neces mozda ni toliko. Baustelaj ovamo za cca 1000km, kupuj samo osnovne namirnice i samo idi posao-soba, i ustedit ces i ovamo. Ali ne, ovamo ti/vam je to sramota. Kud ce proc dan, a da poslije Devetnice nisi “mano” giros kod Bokija i popio pice u basci, a nakon toga sprzio jos 10km goriva na bacanje gradske. Svako dobro mladicu tko si da si, neka vam je sa srecom. Ali cinjenica je da tamo prezivljavate da bi ustedili koju paru da dodjete ovamo. I tako u krug…

    • Ajde lok ne seri, niko ne ide od bisa, a ti i dalje liži guzicu Miri svojim adz ovcama, ljudi imaju svoje dostojanstvo i vole radit vani sve nego ovde da im se smiju ti i takvi koji žive sa grbače malih poštenih ljudi. Ali nestaće ovaca koje šišate, sveće negdi otić, a onda kad počme šišanje između vas bit će kuku lele, fukaro.

    • Za ovog gore sto ismijava i govori da stid raditi ovdje ,ni na baustelu ne mozes ako nemas koga da te zaposli zato nek te bude stid ti si idiot ocito neki. Ljudi moji idite ovdje vam zivota nema samo zao omladine koja ostane ovdje idite sto dalje od ovakvih i ovog jada i tuge zvane Bih

  • U Širokom i u HR kada pođeš u mirovinu imaš prosjek oko 350 Maraka ili u HR mirovinu od oko 2000 Kn. A vani je daleko bolja mirovina i socijalno osiguranje. Itd. Hajdete mladi ne dajte HR političarima Lopinama da vas varaju kradu naročito to rade desne stranke..

  • Za lok, ti očito nisi otišao dalje od Mostara,a po tvojoj pameti izgleda mi da si na ćaćinim jaslama….bauštele sigurno nisi vidio,a još manje udario i naplatio koju dnevnicu u Širokom….pokrij se

  • Citam i tuga me obilazi, i moja djeca zele otici, a ne znam kud ce. Ne znam ni sta ce kad ostanu ovdje, a ne znam ni kud ce u daljinu. Ali, ako nasima nije dovoljno jasno koliko ljudi odlazi svaki dan, onda je to najveca tragedija naseg drustva. Djeca su obrazovana, vrijedna, i ne mogu nigdje ako nisu dio neke stranke.

    I neka im Bog da snage i zdravlja da opstanu!

  • Baustelo sam po Njemackoj 4 godine, znam o cemu pricam. I sad u BiH radim kao fizicki radnik na vrucem asfaltu, nemam nikakvu iskaznicu ne lupetajte. Svako dobro ljudi moji i sretno

  • Lok, pa to se vidjelo po komentarima da nisi baš svoj, protjeran si iz Njemačke i sad ovdje soliš pamet po portalima,a bauštele u BiH sigurno nisi vidio, inače bi drukčije razmišljao…

  • Aha, dobro da znam da sam protjeran, nisam evo znao dok mi ti nisi rekao. Koji si ti meštar 😀 Odo radit stogod, gotov dorucak

  • E pa lok nisu svi nepismeni ko ti..ja jedva cekam da moja djeca zavrse i nostrificiraju diplome i odu nekamo…zasto bi kopali po sirokom..platio sam im i tecaj njemackog a engleski i tako znaju..ne idu oni sto ih je sram kopati nego sto ih ne moze ni kopanje zapasti pokraj hdz nepismenog kadra

Odgovori na Sanja Marijanovic X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.