Prvaci smo promašenog smisla

Dok svi masovno podržavaju vjerojatno opravdane prosvjede branitelja u Zagrebu, naši (hercegovački) branitelji mudro šute. Jer znaju da bi ih pola (da, mislim na one lažne branitelje koje znamo i ja i ti) ostalo bez izvora egzistencije kad bi se dirnulo u osinje gnijezdo. Ali opet… Podrška iz Hercegovine onim pravima nije izostala. S razlogom, jer kad je riječ o pozitivnim stvarima – svaka je podrška dobrodošla.

No, 95 % Hercegovine gluho je na prosvjede na Visokoj Glavici protiv “širokobrijeških mesara” koji već godinama do krajnjih granica zloupotrebljavaju i iskorištavaju svoje radnike i radnice. U nedostatku bolje i humanije opcije, ljudi u BiH pristaju raditi i za minimalac. No, još je gore kad ti se ni taj doslovno krvavo zarađeni minimalac ne isplati, kad radiš 10 mjeseci bez plaće i bez zdravstvenog i bez mirovinskog i još te na kraju širokobriješki Bruno Mezenga napravi budalom.

Piše : Dalibor Milas | www.poskok.info

Prije par godina upoznao sam na Kočerinu jednog čovjeka. On sjedi na kauču s nogom u gipsu, a mater pored njega. I mi tako u priču: istovarajući nekakve palete u Lijanovićevoj firmi, pao mu je teret na nogu i pukla kost. Nakon što je radio u toj firmi 5-6 godina, odjednom je dobio otkaz i našao se na ulici. Alo, par dana prije Božića mater i on sami i bez igdje ičega i igdje ikoga… I svi su i tada šutjeli!

Lijanovići su jedni od onih koji su utjelovljenje izrabljivačke kapitalističke politike, kriminalne privatizacije i kršenja ljudskih prava.

Tko je kriv za stotinjak obitelji koji će i ovaj Božić dočekati bez mučno zarađene plaće? Nisu krivi samo “mesari”, nego i “oni” koji su omogućili stvaranje zločinačkog imperija, a sada i “ovi” koji su im svojom šutnjom i primanjem mita dopustili (i sad dopuštaju!) da se razmašu i domognu financijskih sredstava iz javnog budžeta kojima bi isplatili svoje enormne dugove.

“Ubija bližnjega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku uskraćuje plaću” (Knjiga Sirahova 34, 22).

Postoji li među nama društvena osjetljivost i solidarnost s onima u nevolji ili je sve u simboličnim gestama i “kamiličarskom” smirivanju savjesti?

Praktična briga za bolesne, nemoćne i siromašne jest ispit svih nas koji vjerujemo. Jer zaboravljamo da je Bog redovito na onim mjestima od kojih većina ili okreće glavu ili bježi.