Problemi vrgorsko-ljubuškog kraja: Dnevnice duplo porasle, ali nema tko raditi

Stanovnike vrgorskih i ljubuških sela dijeli tvrda granica koja je nastala ulaskom Hrvatske u EU, kao Berlinski zid.

No, uzduž 30 kilometara državne granice od Mijaca, Stilja i Kašča, Oraha, Podprologa i Velikog Prologa s jedne strane, pa do Grede, Dola, Vojnića, Šipovače, Veljaka, Orahovlja i Crvenog Grma s druge strane, preostale stanovnike muče isti problemi, piše Mate Primorac za Slobodnu Dalmaciju.

To je u prvom redu odlazak mladih, zatvaranje područnih škola, zatvaranje seoskih domaćinstava ili OPG-ova, jer nema više tko raditi na plodnoj zemlji… Jednostavno, u posljednje vrijeme veliki problem je nedostatak radne snage u poljima, iako su dnevnice u posljednje dvije godine skoro duplo porasle.

150 KM po danu, ali…

Trenutačno je u ljubuškim selima Vojnići i Šipovači, sadnja ljubuškog ranog krumpira po kojim su ova mjesta nadaleko poznata, mladi krumpir iz ovog kraja zaštićen je oznakom geografskog podrijetla. U okviru poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje” iz Ljubuškog okupljeno je 187 proizvođača koji sade krumpir na 350 hektara i godišnje proizvode oko 8000 tona.

Prilikom sadnje krumpira uglavnom smo oslonjeni na obitelji i prijatelje, ali ima i nešto radne snage od Mostara, Ljubinja… Satnica tim ljudima se kreće oko 10 KM ili 5 eura, plus prijevoz i, naravno, ručak. Ako želite uzet nekog domaćeg radnika iz sela, to vam je oko 150 KM ili 75 eura po danu.

Kad se gleda za neke naše prilike, to je vrlo dobra dnevnica, ali ti ljudi znaju posa i vride svaku marku. No, pomalo se zatvaraju ognjišta, evo, već dva čovjeka u mom selu ove godine ne sade. Čim se podigla satnica na 10 KM ima interesa kod ljudi, dok je bila satnica tri-četiri konvertibilne marke (1,5 do 2 eura), teško je bilo pronaći ljude.

Znači, ako ste spremni pošteno platit ljude, doć će vam i oni koji to dosad nisu radili, kao što se i nama sad javljaju ljudi. Mislim, ne želim ispasti prebahat, ali moj savjet svim poslodavcima i velikim tvrtkama koje traže radnike i gledaju jednim okom prema Nepalu, Indiji, Filipinima… samo je – platite ljude.

Isto stanje u Vrgorcu

Onda nećete imati problema s radnom snagom, imat ćete zadovoljne ljude koji će dati sve za napredak vaše tvrtke, mladi će ostati u ovim krajevima, država će se razvijati i demografski opstati, objašnjava za Slobodnu Dalmaciju Dubravko Vukojević, predsjednik poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje” iz Ljubuškog. U vrgorskom polju Rastoku završilo je čišćenje jagoda ili je pri kraju. Po tom slasnom voću ovaj kraj već desetljećima je poznat širom Hrvatske. Kao što je nekad bila vinova loza i koza zaštitni znak Vrgorske krajine, neki će reći da im je jagoda „ukrala“ tu titulu u posljednje vrijeme.

Međutim, prolaskom kroz vrgorska polja, stječe se dojam kako je iz godine u godinu sve manje plastenika s jagodama. Na tragu tih spoznaja je i mladi poljoprivrednik Mate Vujčić Jagoda iz Oraha pored Vrgorca, čovjek koji je ostao s obitelji na selu i poljoprivreda mu je jedini izvor egzistencije. Po mojim nekim procjenama, prije tri-četiri godine smo imali oko 1.200.000 sadnica jagoda, a sad se ta brojka vrti oko 600.000. Pali smo puno, posljedica je to manjka radnika i starijeg stanovništva koji nose OPG-ove, ali i velikog povećanja troškova ulaganja za oko 50 posto.

Osvrnuo se i na gorući problem.

Što se tiče radne snage, čišćenje jagoda je uglavnom obiteljski posao, ali veliki proizvođači koji imaju više desetaka tisuća sadnica posežu za dodatnom radnom snagom, ona uglavnom dolazi iz Hercegovine, rekao bih 90 posto radnika na našim poljima dolazi iz okolnih ljubuških sela, ali i Stoca.

Sad u čišćenju jagoda, satnica je bila šest eura uz plaćen prijevoz radnicima. Uglavnom, dnevnica je oko 50 eura, a dnevno se očisti oko 700 komada jagoda, ako se lipo uradi. Mi smo zadovoljni s ljudima, ali i oni s nama. No, problem je prilikom branja, kad svi beremo isti dan, tada se osjeti nedostatak radne snage, istaknuo je Vujčić.

(www.jabuka.tv | Foto: Radio Ljubuški/Arhiva)