Priče mješovitih brakova u Mostaru: “Mi nemamo dva Božića, imamo tri tjedna doživljaja Božića”

Dvije mostarske obitelji dočekuju i katolički i pravoslavni Božić. U politički uzburkanom Mostaru neki misle da to može biti problem, ali oni tvrde da je to neizmjerno bogatstvo. I izgleda da imaju dobre argumente.

Novinarku, Hrvaticu iz Mostara, Kristinu Dropuljić i sportaša, nogometaša Srbina iz Pančeva Gorana Markovića, tada igrača mostarskog Hrvatskog športskog kluba (HŠK) Zrinjski, spojila je ljubav. Sada sa svoje dvije kćerkice dočekuju dva Božića, piše Deutsche Welle.

Isti osjećaji za oba blagdana

“Božić je najradosniji kršćanski blagdan. U našoj obitelji slavimo oba, i katolički i pravoslavni, a pripreme počinju sredinom prosinca. Ukrašavanje božićne jelke te dekoracija doma posebno veseli dječicu, a spremanje božićne trpeze puno se ne razlikuje – sarma je obvezna kao i kolači. Na pravoslavni Božić pravi se česnica koja je poseban doživljaj za djecu ali i za starije.

Osjeti se toplina doma i miris kolača pa nekako spokojno očekujemo prvi Badnjak i misu polnoćku”, kaže za DW mlada majka Marković. Ona i njezin suprug Goran svojoj djeci nastoje prenijeti običaje i iste osjećaje za oba blagdana, a ovo je njihov prvi zajednički Božić u njenom rodnom Mostaru. Djevojčice se vesele božićima jer dva blagdana podrazumijevaju i dvostruke darove. “Zajednički posjećujemo naše dvije crkve.

Djevojčice se krste na dva načina i nismo opterećeni nikakvim podjelama jer ih mi ne osjećamo. Posebno bogatstvo je slaviti dva Božića, dva dolaska Isusa na svijet. Do sada smo katolički Badnjak slavili u Srbiji kod suprugove bake, koja je katolkinja i Slovakinja.

Jako je lijepo to sve doživjeti, da se u dvije zemlje, dvije vjere i tri nacije, ne razdvajaju nego podržavaju i slave blagdani”, zaključuje ona s riječima da je predrasuda uvijek bilo i da će ih uvijek i biti. Kako se u Mostaru doživljava ta njihova “mješovitost”? “Nekima je to simpatično, a neki smatraju kako je to otežavajuća okolnost koja će presuditi prilikom mogućeg zaposlenja mog supruga.

Ja nikada nisam osjetila bilo kakvu diskriminaciju zbog jezika kojim govorim, čak ni u Srbiji. Svi bi trebali početi njegovati različitosti. Upravo je u tome bogatstvo naše zemlje”.

“Tri tjedna intenzivnog doživljaja Božića”

Božić njegovog djetinjstva po ‘julijanskom kalendaru’, davne 1993. godine u ratom obavijenom Mostaru, prije nekoliko godina na svom Facebook postu opisao je Goran Sudar, informatičar, mostarski Srbin koji je sa svojom obitelji proživio svaki dan rata u svom rodnom gradu.

Njegov Božić tada su obilježili njegovi susjedi Hrvati i Bošnjaci. Prije nekoliko mjeseci on je oženio ljubav svog života, Hrvaticu Ružicu, a svadbeno slavlje u kojem se vijorila hrvatska i srpska zastava dospjelo je i u regionalne medije. “Nas dvoje doživljavamo Božić kao i prije jer se u ovoj svakodnevnici ne možeš drukčije ponašati jer onda “nisi normalan”.

Mi nemamo dva Božića, mi imamo intenzivni doživljaj Božića koji traje tri tjedna i to je savršenstvo. Ja ne mislim da je Božić doživljavanje određenih pravila koja nameće Crkva i društvo. To je tvoj osobni osjećaj. Na kraju krajeva, tko može definirati Boga i Božić? To nisu uspjeli ni najveći teolozi. Mi imamo izgrađen svoj mali, izgrađeni svijet, svoj El Dorado kojeg mnogi nisu našli, u kojeg nitko ne može dirati jer mi to ne dozvoljavamo.

Imamo Božić, imamo Uskrs, imamo čak i Bajram jer imamo prijatelje koji slave Bajram”, za DW opisuje Goran današnje Božiće svoje obitelji. Njegovi susjedi o kojima je pisao na postu najviše su ga naučili što znači Božić.

“Cijelo sam vrijeme rata bio u Mostaru i moji susjedi držali su me kao malo vode na dlanu, kao mali biser. Moji susjedi, ono o čemu sam pisao na postu. To je ta toplina. Ne pripremama i vještačka, nego neposredna i iskrena. Kada si na rubu očaja, kada sjediš u kući i nemaš ništa i onda ti počnu dolaziti. Oni su meni i mojoj obitelji bili i simbolizirali moja sveta Tri kralja.

Meni je tada, kao 15-godišnjem klincu, najvažnije bilo da se dočepam kompjutera. Da ne stradam, ne poginem prije nego što ‘probam kompjuter’. Grozno mi je bilo razmišljati hoću li provesti život strepeći da me netko ne ubije ili da ja nekoga ne ubijem”, prisjeća se Goran.

Njegova supruga Ružica u potpunosti se s njim slaže, podsjećajući na propovijed mostarskog biskupa s božićne mise na kojoj su oboje bili.

“Jedan dio božićne poruke mostarskog biskupa bio je da je Božić naš bližnji. Znači ljudi koji su kraj nas, obitelji s kojima smo povezani. Važno je da se ljudi okupljaju u ljubavi. I ništa drugo”, kaže ona.

“Ovakva BiH omogućila je budalama da isplivaju na površinu”

Na pitanje jesu li dva Božića problem u politički i nacionalno podijeljenom Mostaru, supružnici Sudar imaju zanimljiv odgovor. “Na stadionu gdje imaš 50.000 ljudi, gdje su svi doktori znanosti, dovoljna je samo jedna budala da se svi počnu ponašati kao on.

Današnja BiH omogućava budalama da isplivaju na površinu. U tome je problem. I nije istina da se u Mostaru svi mrze. Mostar ima samo jednu lošu osobinu – to je grad u kojem se najviše trača-ogovara od svih ostalih. Sve ostalo je daleko bolje. Mostar je jedini multietnički grad u BiH.

Mržnju izmišljaju i potenciraju ljudi koji se od nje napajaju”, zaključuju oboje. Njegov tekst, ‘Božićna priča ili nešto više’, koji je objavio na Facebook profilu prije nekoliko godina i danas se čita.

Svojim učenicima u Katoličkom školskom centru u Banja Luci pročitao ju je i profesor Anton Šarac. Kraj je dočekan u tišini i suzama banjolučkih srednjoškolaca. Pravoslavni Božić tada dječaka Gorana Sudara obilježili su susjedi, Hrvati i Bošnjaci i sami pogođeni ratnim strahotama i neimaštinom.

Kako je tko imao, obitelji Sudar, svojim susjedima, donijeli su namirnice kako bi obilježili pravoslavni Božić. Za tada dječaka Gorana to je bio ‘Bečki Božić’ ali i dokaz da nekome i nečemu pripada.

(www.jabuka.tv)

 

27 komentara

  • Samo budale gledaju ljude po nacionalnosti.
    Svoj ce svoga zajebati prije nego tudji.
    A da se malo manje gleda tko je tko svima bi nam bilo bolje!!!

  • Sve ok ista prava….mi se postujemo…slavimo…itd..al oni sto ne slave oni sve unistavaju nasu slogu u susjedstvu braku ulici drzavi..

    Ne

    ..

  • Najgori su oni koji idu svake nedjelje u crkvu na sv. Misu glumeći velike katolike, a kada izadju iz crkve mrze sve drugačije i različito od njih. Treba voljeti svoje ali i poštivati različito. Jer tko ne poštiva i tuđu vjeru mrzi svoju. To shvatite pojedini tudumi ovdje puni zla. Jer da je BOG Stvoritelj htio na zemlji bi bila samo 1 vjera.. BRAVO MOSTAR SVAKA ČAST !!

  • Dok sam stanovala na Djikovini , to nekad, prbo bi moja tetka pocela praviti kolace za nas Bozic, zvala sudjede , pravoslavce i muslimane, pa ni oni nastavili sa pravljenjem kolaca za njijov Bozic i to se rastegneeee u tome i Bajram i tako dok su zive! I za vrime rata, te su osobe ostale ” na nasoj strank i borili se s nasom vojskom! To je i dan danas tako! Ja ih rado obadjem!

  • A kakve ste kad niste mogle momka nać a sad kao neke multietniĆarke.
    Povijest se ponavlja.
    Mostarsko bratstvo i jedinstvo, tekovine afž itd.

  • Jebalo majku u Đikovini Srbi i Muslimani…Moja Luce nešto si ti pobrkala,seljaci su živjeli u Đikovini nije tamo bilo Srba i Muslimana..Oni su živjeli u centru.

  • Jebalo majku u Đikovini Srbi i Muslimani…Moja Luce nešto si ti pobrkala,seljaci su živjeli u Đikovini nije tamo bilo Srba i Muslimana..Oni su živjeli u centru.

  • Sad bi ovo trebalo bit pozitivno. Pa nek vam svima kcer dovede po jednog cetnika u kucu pa kad dodje obljetnica vukovara i skabrnje i kipanjskih zora, vi fino sa zetom pijte i slavite milu mrksica i sljivancanina i slavite oba bozica. Pa brate mili ispisite se iz hrvatskog drzavljanstva i katolicke crkve pa se upisite u srbe i navijajte za zrinjski

  • Za ” ali” : djikovina ima i muslimana i srba! Nisu sve Hrvati! Sad neznam . Sedam- osamdeseti je bilo tako! A ove obitelji su jos na djikovini. Tetka mi je tamo! A kako ovi pise o nekim zetovima cetnicima , ima li smisla! Nikad! Ni moj , ni moja dica! Nismo tako odgojeni! A tek musika! Daleko kuca bila!

  • Anonimni papačino i mnogi veliki samozvani katolici i samozvane hrvatine prvo pravilno naučite pisati hrvatski pravopis i HRVATSKI JEZIK govoriti. Na znanje papčino.

  • U vik mi je to bilo zanimljivo promatrati kako se u Mostaru i ne samo u Mostaru,Hrvatice olako udaju za ljude drugih nacionalnosti i ono što je još bitnije druge vjeroispovjesti, jer priznali mi to sebi ili ne ,takav( potez životni) sve je samo nije uobičajen,
    On nosi sa sobom mnoge promjene i običaje koji sa dotadašnjim nisu imali mnogo zajedničkog.
    Takav potez uvijek nudi dugoročne i neizvjesne životne putove koji katkad zaista krenu čudnim i čudnovatim putevima koji te odvuku tko zna kuda.
    Bilo bi zanimljivo jednom napraviti iscrpno istraživanje koliko se naših Hrvatica zadnjih 40-50 godina udalo, recimo za Njemce..
    Znam da je pokojni svečenik don Anto Baković o tome vrlo iscrpno pisao devedesetih godina prošlog stoljeća.
    Po njemu, a on je tu temu često stavljao kao primjer olakog otuđivanja od svog hrvatskog roda -najmanje 50 tisuća Hrvattica udalo se od kasnih 60-ih pa sve do kasnih 90-ih, za austrince i niemce, a za svekolike druge još barem desetak-petnaestak tisuća njih.
    Po njemu je to uvijek bio razlogom da su hrvatska sela mjesta , regije ili gradovi puni momaka i starijih i mlađih koji su redom neoženjeni.
    Po don Anti, koji je o tome iscrpno pisao sve do prije desetak godina u Hrvatskoj je na taj način odselilo više od 70 tisuća mladih žena i djevojka i on je sam pisao kako u Hrvatskoj te BiH, mladićima nedostaje više od 60 tisuća djevojaka.
    To su bili podatci od prije deset god, danas je vjerojatno još gore.
    Nedavno sam na jednom hrvatskom ,doista neovisnom portalu ,čitao tekst jednog akademika i profesora socijalne psihologije koji kaže da se namjerno u Hrvatskoj ne spominje podatak da se u zadnjih 3-5 godina u postotcima,najviše iselilo upravo mladih žena ili djevojka u odnosu na udio ostalih iseljenih ,uglavnom u europske zemlje.
    Po njemu, sve je to još i dobro dok nam se ne počnu razbijati o glavu posljedice potpisivanja Marakeškog sporazuma , kojeg su vlasti u RH, vrlo neozbiljno potpisale bez ikakve analize vrlo realnih negativnih posljedica.
    A one su u tome da će u Hrvatsku nahrupiti i migranti iz islamskih zemalja u potrazi za boljim životom i širenjem islamske doktrine na zapadu.
    Po njemu desetine tisuća mladih islamista ostat će u Hrvatskoj i s vremenom će se tu pokušati ženiti i zasnivati obitelji u njihovom tradicionalnom arapskom načinu života.
    To za Hrvate znači još manje brakova i manje mogućnnosti osnivanja obitelji u zemlji u kojoj se ionako sve radi da se mladima život ne olakša , nego upravo suprotno oteža ,pa zbog toga ili ne mogu zasnovati obitelj zbog mnogih ekonomskih neprilika ili se kasno odlučuju za brak, što je opet problem gotovo cijele srednje i zapadne Europe.
    Uglavnom, kad je u pitanju brak i bračni partner , najbolje se držati one narodne beri zelje blizu oko sebe i drži se svojih.
    Tako je najbolje usprkos ovim ljigavcima i tzv ljevičarskim niškoristima , koji da mogu ukinuli tradicionalni brak i zabranili Katoličku Crkvu.
    Dočim bi onog satrapa i ubojicu bez presedana bravara i nitkova Josipa B.Tita digli na mjesto svetca ili blaženika a li ne kriterijima sve te Rimske Crkve. nego one druge đavolske i crne, neljudske i komunističke ideologije koja je najveće zlo koje se ikad pojavilo u povijesti čovječanstva.

Odgovori na Anonimno X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.