Priča o Ciganskom brdu iznad Širokog Brijega

Gledajući današnji Široki Brijeg, sa stopostotnim hrvatskim stanovništvom, teško je shvatiti da se jedno brdo u nedalekoj blizini centra grada zove Cigansko.

Tako stariji stanovnici Crnča pamte cigane koji su dolazili u sela na nekoliko dana, popravljali stvari i ‘pomagali’ lokalnom stanovništvu u svakodnevnim poslovima. No cigani nisu dolazili samo na Cigansko brdo, štoviše česta lokacija im je bila Pecara, koja je prije 70-ak godina bila skoro pustoš. Međutim, cigani u Širokom Brijegu se spominju i puno ranije, piše Josip Bošnjak za stranicu Bošnjakovo brdo.

Tako fra Petar Bakula u svom šematizmu iz 1867. na stranici 25 piše:

U ovoj Misiji najbrojnija je naša vjeroispovjest, onda turska (vladajuća), pa pravoslavna, zatim ciganska i napokon u novije vrijeme uvedena je židovska.

Da Cigansko brdo nosi svoj naziv dugo kroz povijest najbolji primjer je popis Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini iz 1743. koji je obavio fra Pavao Dragičević. Na tom popisu spominje se Cigansko brdo u latiniziranom obliku: ‘Ziganscobardo’. 1743. godine na Ciganskom brdu žive starješine Jure Grbešić, Mate Naletilić i Abraham Topić sa ukupno 30 stanovnika.

U isto vrijeme Crnač ima 92, Lise 47, a Dobrkovići 27 stanovnika. Zanimljivu teoriju iznio je i splitski svećenik fra Ante Škobalj (1914-2000) u svojoj knjizi ‘Obredne gomile’ iz 1970. godine.

Tekst s 269. stranice Bošnjak prenosi u cijelosti:

Rijeka Lištica kod Širokog Brijega, dotično kod mjesta, koje se po toj rijeci zove također Lištica, prolazi kroz uski tjesnac između golih stijena i klisura (sl. 209.). S istočne se strane tog tjesnaca diže brijeg zvan Čevarovo Brdo. Brijeg na desnoj to jest zapadnoj strani rijeke zove se Cigansko Brdo. Na Čevarovu Brdu živi pleme Čevara. Da li je to pleme dobilo ime po brdu ili brdo po plemenu. to je pitanje. Podno ovih brda kod tjesnaca Lištice nalaze se gomile i malo dalje staro groblje sa stećcima (sl. 210). Groblje se zove ‘Sajmište’. Da to nema veze sa tržnicom u gospodarskom smislu, vidi se po samim stećcima, koji su tu od davnih vremena, kao što je i groblje od pamtivjeka.

Prema tome izraz ‘Sajmište’ (od saimati) ima isti smisao kao i Samanj, Biranj, Brce i slično. Čitav ovaj kraj po dualističkoj shemi, svojim nazivima, gomilama i stećcima ima sakralni značaj. Jedan je od tih stećaka ukrašen lisnatim križevima, osmerokrakim zvijezdama i polumjesecima, koji opet međusobno tvore jedinstvene, možda slučajne ornamente, a možda i namjerne simbole i posveće znake (sl. 211). Jedan drugi stećak ukrašen je s nekoliko kukastih križeva-svastika (s. 212), a to je simbol Sunca, Svara ili Č’vara.

Nešto sjevernije nalaze se stožaste gomile. Tjesnac s rijekom Lišticom između Č’varova brda (brda Svijetla) s jedne strane i Ciganskog brda (brdo Tame) s druge strane mogao je biti idealan položaj dualističkog kulta, što donekle potvrđuje i ovaj obredni prostor (Sajmište) ispred njega sa stećcima i njihovim dualističkim simbolima.

Iako na prvu ova teorija zvuči suludo, nakon istraživanja pojedinih pojmova spomenutih u ovom tekstu, priča počinje dobivati svojevrsni oblik. Tako prva nedoumica je Čevarovo Brdo, a poslije u tekstu i Č’varovo brdo. Ćavari su starinom sa brda što dokazuje i karta Habsburške Monarhije iz 1887. na kojoj se vidi toponim Čavari brdo kao i popis stanovništva iz 1895. gdje u Lise spada zaseok Čavarevo brdo. Jedan zapis iz austrijskog žrtvoslovnika za Prvi svjetski rat za Peru Čavara rođenog 1894. u Lisama potvrđuje da je prezime promijenilo svoj oblik iz slova Č u Ć.

Tako se Čavari na području današnjeg Širokog Brijega (Lise i Čavarevo brdo) spominju 1769. (Tadija Ćavar koji je preminuo 1849. u mjestu ‘Lise Gornje’), a postoje i kužni grobovi Ćavara sa kraja 18. i početka 19. stoljeća. Uz sve to običaji Ćavara koji se vežu uz prapovijesne generacije kao i tradicija paljenja svijeća na gomilama koja se prenosilo s koljena na koljena otvara vrata teoriji fra Ante Škobalja o dualističkom kultu koji je mogao biti na ovom području. Još jedan potencijalni dokaz je i selo Crnač (Crno – Tama) koje je svoj naziv očuvalo kroz povijest i spominje se čak u turskom defteru iz 1468. sa 10 domova.

Da se ovdašnji toponimi vežu na riječi iz starih kultura dobar primjer je i Borak – Bora – pravi naziv za Buru, a korijen seže još dalje u starogrčki gdje Βορέας (Boréas) označava boga sjevernog vjetra. S obzirom da kanjon Borak ide na sjever, lako je stvoriti poveznicu između ovih pojmova. Ono što dodatno dodaje vodu na mlin je spoznaja da je kanjon Borak bio približna granica ilirskih plemena Daorsa i Dalmata, što dokazuju i brojne gomile i gradine u blizini nepoznatog porijekla.

Kroz nedavnu povijest neke uništene, a neke na rubu uništenja. Bilo kako bilo, na Ciganskom brdu danas se nalaze dvije prapovijesne gomile koje su uvrštene u registar baštine općine Široki Brijeg, jedna iznad hrvatskog grba na vrhu k-452m, a druga iznad Japlanice, ujedno i najveća u Širokom Brijegu, duljine preko 50 metara i širine do 15 metara. Obje su spomenute u knjizi Širokobriješka baština, autora Ivana Dugandžića iz 2004. godine, navodi se u tekstu Josipa Bošnjaka.

(www.jabuka.tv)